Poslovni broj: Usž-4389/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja DČiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku , odvjetniku Darku Belaiću iz Zagreba , Ulica Petra i Tome Erdodyja 2 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Koturaška 43/IV ., OIB: 18683136487 , radi ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2070/2024-8 od 21. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2070/2024-8 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tuženi zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-415-01/23-01/64 , urbroj: 513-04-24-2 od 7. ožujka 2024. i rješenja Porezne uprave , Područnog ureda, Zagrebačka županija , klasa: UP/I-415-02/22-01/1321 , urbroj: 513-07-22/22-08 od 15. prosinca 2022. , kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 15. prosinca 2022., kojim je odbačen prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o ovrsi plijenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem vjerodostojne isprave, klasa: UP/I-415-02/22-01/1321, urbroj: 513-07-22/22-01 od 22. ožujka 2022.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe članka 59. stavka 8. i 12. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) jer istima nije propisano da je dostava izvršena danom zapisa na poslužitelju već je pretpostavka dostave preuzimanje od strane primatelja (što nije dokazano) ili protekom daljnjeg roka od 7 dana od kada je akt stigao u pretinac što tvrdi tužitelj i u kojem slučaju je žalba pravodobna, ali i osnovana. Ističe da je stav sadržan u obrazloženju osporene presude suprotan ispravama koje prileže spisu te je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio mjerodavno pravo. Navodi da je rješenje o ovrsi pristiglo 23. ožujka 2022. u elektronički pretinac tužitelja te ga nije preuzeo u roku od 7 dana pa se tada sukladno odredbama članka 59. stavka 12. OPZ-a smatra da je dostava obavljena istekom roka od 7 dana od dana kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac odnosno 30. ožujka 2022. od kada mu počinje teći rok od 8 dana za podnošenje žalbe. S obzirom da je tužitelj žalbu protiv osporenog rješenja o ovrsi podnio preporučeno pošiljkom 7. travnja 2022. dakle u zakonskom roku od 8 dana od kada se smatra da je dostava obavljena, to je žalba podnesena pravodobno.

Navodi da je i u tužbi osporio i da je dostava rješenja o ovrsi izvršena 23. ožujka 2022. u 10:20:19 sati te da je isto navodno pročitala GČ. Tužitelj smatra kako čitanje poreznog rješenja nije dokaz dostave rješenja o pljenidbi novčanih sredstava tužitelju kao ovršeniku u smislu odredbe članka 59. stavka 12. OPZ pa je netočan navod tuženika koji je prihvatio sud u osporenoj presudi da je dostava izvršena u naprijed navedeno vrijeme. Tužitelj nadalje pojašnjava da u podacima o dos tavi rješenja o ovrsi kao datum i vrijeme isteka roka uručenja naveden je dan 30. ožujka 2022. u 10:16:34 sati, a što samo potvrđuje da dostava predmetnog rješenja o ovrsi nije bila 23. ožujka 2022. već 30. ožujka 2022. kao zadnjeg dana od kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac s obzirom da ga tužitelj nije preuzeo u roku od 7 dana. U protivnom, u dostavnici ne bi bio naveden datum i vrijeme isteka roka uručenja od 30. ožujka 2022. u 10:16:34 sata već samo datum i vrijeme uručenja da je rješenje o ovrsi zaista preuzeto 23. ožujka 2022.

Nadalje ističe kako unatoč osporavanju primitka rješenja o ovrsi prvostupanjski sud uopće nije proveo predložene dokaze po tužitelju osobito jer iz poreznog postupka i isprava koje prileže u spisu nije utvrđeno da je GČ pročitala porezni akt i da je ista ovlaštena čitati i preuzeti porezni akt stoga smatra kako je njeno saslušanje i tužitelja na navedene okolnosti bilo nužno, a što je izostalo, pa je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pogrešno primijenio mjerodavno pravo. Tužitelj nadalje ističe kako je ranijim rješenjem tuženika od 26. listopada 2022. usvojena njegova tužba te je poništeno prvostupanjsko porezno rješenje od 29. travnja 2022. kojim je odbačen njegov prigovor na rješenje o ovrsi te smatra kako mu je drugostupanjsko rješenje radi očitovanja moralo biti dostavljeno prije provedbe novog postupka i donošenja novog rješenja, a što nije učinjeno. Navodi da je tim drugostupanjskim rješenjem dana uputa prvostupanjskom tijelu da pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje na način da se nesporno dokaže kada je tužitelj primio rješenje o ovrsi te tužitelj smatra kako je prvostupanjsko tijelo sukladno navedenoj uputi bilo dužno radi utvrđivanja navedenih činjenica provesti ispitni postupak, a što je propustilo učiniti. Tužitelj također ističe da iz izreke rješenja o ovrsi nije moguće utvrditi temeljem kojih ovršnih isprava je doneseno.

Ističe da je u predmetu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 17. svibnja 2011. podnio zahtjev za utvrđivanje zastare i otpisa poreznog duga te za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa te ujedno ističe da je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare podnesen u odnosu na cijelo razdoblje, dakle i razdoblje od 1. siječnja 2002. pa nadalje, o kojem zahtjevu u cijelosti nije odlučeno. Tužitelj iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu te poništi osporenu presudu i otkloni nedostatke na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da tužitelju u cijelosti naknadi troškove upravnog spora uvećane za troškove sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.

7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je prvostupanjsko porezno tijelo donijelo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 22. ožujka 2022. koje je tužitelju 23. ožujka 2022. dostavljeno putem elektroničke pošte u elektronički pretinac, a na koje je tužitelj 7. travnja 2022. izjavio prigovor. Naime, odredbom članka 142. stavka 2. OPZ-a propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave iz članka 140. stavka 3. tog Zakona može podnijeti prigovor u roku od 8 dana od dana dostave rješenja.

8. Prema podacima spisa predmeta nesporno proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno putem elektroničke pošte u elektronički pretinac tužitelja, odnosno da je dostava izvršena 23. ožujka 2022. kada je i pismeno preuzeto od strane GČ, što znači da je rok podnošenja prigovora bio do 1. travnja 2022. a budući da je tužitelj podnio prigovor 7. travnja 2022. osnovano su zaključili prvostupanjski sud i tuženik da je nesporno da je rok za podnošenje prigovora istekao odnosno da nije podnesen u zakonom propisanom roku.

9. U odnosu na navode žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ističe se da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati presumcija dostave istekom roka od 7 dana od kada je porezni akt pristigao u elektronički pretinac jer je unutar tog roka od 7 dana sudionik preuzeo porezni akt, a sudionikom se treba smatrati svaka osoba koja je pročitala porezni akt dostavljen u elektronički pretinac sudionika jer se u tom slučaju radi o osobi kojoj je sudionik omogućio pristup elektroničkom pretincu te u tom se slučaju smatra da je otvaranjem i čitanjem poreznog akta taj porezni akt dostavljen i samom sudioniku porezno-pravnog odnosa dok tužitelj niti žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenicu da je navedeno rješenje pročitala GČ koja je očito imala pristup tužiteljevom elektroničkom pretincu.

10. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud imao osnove ocijeniti zakonitim rješenjem tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja. Pri tome prvostupanjski sud pravilno ističe da je neodlučno pozivanje tužitelja na ranije rješenje tuženika od 26. listopada 2022. jer je u ponovljenom upravnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo priložilo uz spis službeni akt odnosno dokument o dostavi tužitelju rješenja o povrsi na temelju vjerodostojne isprave, a iz kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je izvršena dostava rješenja 23. ožujka 2022. S obzirom da se pravo stanje stvari u pogledu odlučnih činjenica moglo utvrditi na temelju službenih podataka osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe provoditi ispitni postupak.

11. Prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedokinje GČnalazeći da je odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju podataka spisa predmeta te se ujedno napominje da je odredbom članka 49. stavka 4. ZUS-a propisano da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi, te dokaze kojima se oni mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

12. S obzirom na činjenicu da je tužiteljev prigovor protiv rješenja o ovrsi pravilno i zakonito odbačen kao nepravodoban, osnovano prvostupanjski sud ističe da u takvoj situaciji tužitelj nema mogućnost osporavati ispravnost i zakonitost rješenja donesenog na temelju vjerodostojne isprave. Nadalje, što se tiče zahtjeva tužitelja da je podnio zahtjev za utvrđivanje zastare te da o tom zahtjevu nije u cijelosti odlučeno, pravilno prvostupanjski sud upućuje tužitelja da mu u tom slučaju stoji na raspolaganju korištenje pravnih sredstava u slučaju propuštanja javnopravnog tijela da se u zakonom propisanom roku odluči o njegovom zahtjevu.

13. S obzirom da se navode žalbe koje su istovjetnim navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim ni od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, to je trebalo temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 147. ZUS-a .

U Zagrebu 15. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković