REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Us II-185/2025-7

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja [obrt], obrt za trgovinu kamenim agregatima, drvom, građevinske usluge i prijevoz vl. VK, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , Zagreb , Ulica grada Vukovara 23 , OIB: 95857869241 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Općine Mače , Mače 30 , radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 15. listopada. 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , klasa: UP/II-034-02/25-01/490 , urbroj: 354-02/14-25-4 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je kao neuredna žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o odabiru kojom je u postupku javne nabave, broj objave 2025/S F02-0004902, naručitelja Općine Mače , kao ekonomski najpovoljnija ponuda odabrana ponuda ponuditelja Siketić gradnja doo , Bedekovčina .

2. Protiv rješenja tuženika, tužitelj je podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi da je tuženik nezakonito postupio kada je odbacio njegovu žalbu kao neurednu. Ističe da je uz žalbu priložio dokaz o uplati na ime naknade za pokretanje predmetnog žalbenog postupka u iznosu od 1.300,00 eura, a što je i utvrđeno provjerom uplate naknade na računu Državnog proračuna Republike Hrvatske, međutim s obzirom na procijenjenu vrijednost nabave bio je dužan uplatiti naknadu za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 3.316,65 eura, što znači da naknada za pokretanje žalbenog postupka nije omaškom uplaćena u propisanom iznosu. Smatra kako ga je tuženik prije donošenja rješenja trebao pozvati odnosno pružiti mu mogućnost da uplati iznos do zakonom propisanog iznosa. Donošenjem rješenja o odbacivanju žalbe kao neuredne smatra da je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na žalitelje koji uplate iznos veći od propisanog jer se u takvom slučaju tuženik upušta u odlučivanje o glavnoj stvari, a njemu članak 430.a stavak 9. Zakona o javnoj nabavi ostavlja mogućnost da ima pravo na povrat preplaćenog iznosa iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem ministarstva nadležnog za financije. Dakle, evidentno je da Zakon o javnoj nabavi različito tretira istu pogrešku žalitelja – uplatu pogrešnog iznosa – ovisno o tome radi li se o preplaćenom ili potplaćenom iznosu. Nadalje, tužitelj u žalbi iznosi razloge zbog kojih smatra da je Odluka o odabiru nezakonita što detaljno obrazlaže, no međutim s obzirom na način na koji je riješen predmetni upravni spor ti navodi tužitelja se detaljnije ne obrazlažu.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem u bitnom navodi da je predmet ovog upravnog spora postupovna pretpostavka urednosti žalbe jer je žalba tužitelja odbačena kao neuredna budući da nije uplatio naknadu za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu. Ističe da je odredba članka 421. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi i više nego jasna te se ima tumačiti na način kako je napisana, dakle, ako žalitelj ne uplati naknadu za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu i uz žalbu ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu, tuženik u tom slučaju odbacuje žalbu, bez davanja dodatne mogućnosti žalitelju da navedeni nedostatak žalbe otkloni. Naime, smatra da nema na zakonu utemeljene mogućnosti da tužitelja u žalbenom postupku pozove na uplatu i dostavu dokaza o izvršenoj uplati preostalog iznosa naknade za pokretanje žalbenog postupka, budući da je takvo postupanje isključeno izričitom odredbom članka 421. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi. Posebno napominje da se konkretno ne radi ni o kakvom diskriminatornom postupanju u odnosu na tužitelja koji na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka uplate i veći iznos od propisanog, već o postupanju tuženika sukladno jasnim i kogentnim odredbama Zakona o javnoj nabavi. Svaki žalitelj (pa tako i tužitelj), bez obzira na to kakve osobne stavove ima oko pojedinih odredbi Zakona o javnoj nabavi dužan je pridržavati se propisanih odredbi toga Zakona, ukoliko želi ostvariti učinkovitu pravnu zaštitu. Očito je da u pogledu predmetne postupovne pretpostavke dužnu pažnju tužitelj nije primijenio jer nije uplatio naknadu za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu, što tužbom niti ne osporava. Tuženik u tom smislu upućuje na dosljednu sudsku praksu ovoga Suda u pogledu uplate manjeg iznosa na ime troškova žalbenog postupka. Predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) odgovor tuženika na tužbu dostavljen je tužitelju i zainteresiranoj osobi.

5. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Općina Mače nije dostavila Sudu odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, Sud nalazi da tuženik osporenim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, time što je odbacio žalbu tužitelja izjavljenu protiv Odluke o odabiru, kao neurednu.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tuženik, prije nego što se upustio u donošenje meritorne odluke o žalbi tužitelja, ocijenio da tužitelj uz žalbu nije dostavio dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu. Naime, tuženik smatra kako je tužitelj trebao sukladno odredbi članka 430. stavka 1. točke 2. i članka 430.a stavka 1. točke 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16. i 114/22.), za procijenjenu vrijednost javne nabave u iznosu od 663.330,00 eura bio dužan uplatiti naknadu za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 3.316,65 eura, a tužitelj je, što nije sporno, uplatio iznos od 1.300,00 eura.

9. Prema odredbi članka 420. stavka 1. točke 10. Zakona o javnoj nabavi žalba obvezno sadržava dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu.

10. Odredbom članka 421. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi ako žalba ne sadržava dokaz iz članka 420. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona ili naknada za pokretanje žalbenog postupka nije plaćena u propisanom iznosu, Državna komisija odbacit će žalbu kao neurednu bez pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak.

11. Dakle, kako tužitelj u konkretnom slučaju nije uplatio naknadu za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu i uz žalbu nije dostavio dokaz o izvršenoj uplati naknade za pokretanje žalbenog postupka u propisanom iznosu, pravilno je postupio tuženik kada je odbacio žalbu tužitelja bez davanja tužitelju mogućnosti da navedeni nedostatak žalbe otkloni, budući da je takvo postupanje isključeno izričitom odredbom članka 421. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi.

12. Imajući na umu sve navedeno, osporavano rješenje tuženika doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlaštenja tuženika , koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) , a ovaj Sud nije našao osnove rješenja tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporavanog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drugačije tumači , dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

13. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 15. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković