Poslovni broj: Usž-4315/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku Ivi Gabriću u Odvjetničkom društvu Kasalo & Rajić d.o.o., iz Splita, Hrvatske mornarice 1/J, protiv tuženika Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, OIB: 02879747067, Fakultetskog vijeća, Split, Šoltanska 2, zastupanog po dekanu prof. dr. sc. KU, a kojeg zastupa opunomoćenica EUP, mag. iur., zaposlenica, radi izbora na radno mjesto , odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-533/2024-12 od 20. kolovoza 2024. i točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-533/2024-15 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-533/2024-12 od 20. kolovoza 2024.
II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-533/2024-15 od 20. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom upravnog suda u Splitu od 20. kolovoza 2024. točkom I. izreke poništena je Odluka o neizboru kandidata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Fakultetskog vijeća po natječaju za izbor na slobodno radno mjesto jednog suradnika na suradničkom radnom mjestu I. vrste – asistent na određeno vrijeme s punim radnim vremenom, za područje biomedicine i zdravstva, polje dentalne medicine, grana dentalne protetike na Katedri za protetiku dentalne medicine, klasa: 003-08/23-04/008, urbroj: 2181-198-04-04-23-0400 od 30. studenoga 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak. Točkom II. izreke dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju presude. Točkom III. izreke dužan je tuženik u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura.
2. U navedenoj presudi dana je uputa o pravnom lijeku da protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba na temelju odredbi članka 127. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) dok je protiv točke III. izreke presude žalba dopuštena.
3. Tuženik je protiv točke I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Splitu od 20. kolovoza 2024. izjavio žalbu, a prvostupanjski je sud donio rješenje poslovni broj: Us I-533/2024-15 od 20. rujna 2024. kojim je točkom I. izreke djelomično odbacio žalbu tuženika u dijelu koju je izjavio protiv točke I. i II. izreke presude, kao nedopuštenu.
4. Protiv označenog rješenja Upravnog suda u Splitu, odnosno protiv točke I. izreke tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da bez obzira što je predmetnom presudom predmet prvi put vraćen na ponovni postupak smatra da je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke. Tuženik nadalje ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti baš odredbu članka 127. stavka 1. , a ne stavka 2. ZUS-a, međutim, u osporenom rješenju ne obrazlaže zašto je to tako, odnosno ne obrazlaže zašto se na konkretni predmet treba primijeniti odredba članka 127. stavka 1. ZUS-a prema kojoj žalba ne bi bila dopuštena. Nadalje ističe kako prvostupanjski sud obrazlaže da je žalba tuženika izjavljena protiv točke III. izreke presude dopuštena, kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora, ali opet ne obrazlaže zašto. Tuženik smatra kako prvostupanjski sud za dvojbu je li trebalo primijeniti odredbu članka 127. stavka 1. ili stavka 2. ZUS-a nije dao valjane i argumentirane razloge pa smatra kako je neobrazlaganjem razloga prvostupanjski sud počinio povrede postupka kao i povrede odredbe članka 5. u vezi s člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.
Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naložio tuženiku donošenje sadržajno određene odluke – odlučiti o (ne)izboru na oglašeno slobodno suradničko mjesto asistenta pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedbi suda u skladu s odredbom članka 119. stavka 4. i članka 115. stavka 2. ZUS -a te ustraje u svim svojim žalbenim prigovorima i razlozima iznesenim u žalbi protiv presude da je upravo o tome riječ. Prvostupanjski sud s obzirom na svoje obrazloženje trebao je utvrditi da u ovom slučaju postoji činjenični supstrat na koji je tuženiku pravilnom primjenom odredbe članka 127. stavka 2. ZUS-a dopušteno izjaviti žalbu protiv točke I. i II. izreke navedene presude.
5. Nadalje, tuženik je izjavio i žalbu protiv točke III. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora, u bitnom navodeći da tužiteljici nije trebalo priznati trošak za dva obrazložena podneska sastavljena od 7. svibnja 2024. i 20. lipnja 2024. smatrajući da isti nisu bili nužni niti neophodni za vođenje i okončanje upravnog spora budući da tužiteljica u njima nije iznijela ništa novo što već nije navela u tužbi, odnosno što nije iznijela ili što nije mogla iznijeti na održanom ročištu. Nastavno, tuženik iz navedenih razloga predlaže da se poništi točka III. izreke presude na način da se tužiteljici dosudi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, jer u preostalom dijelu trošak je neopravdan.
6. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUS-a propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Odredbom članka 127. stavka 2. ZUS-a propisano je da iznimno od stavka 1. tog članka, žalba je dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak ako je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke.
9. Odredbom članka 132. stavka 1. ZUS-a je propisano da će nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je podnijela neovlaštena osoba upravni sud odbaciti rješenjem u roku od 15 dana od dana njezinog primitka.
10. Prvostupanjski je sud presudom od 20. kolovoza 2024. poništio odluku tuženika od 30. studenoga 2023. i predmet vratio na ponovni postupak te dao uputu tuženiku da u ponovnom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, međutim, suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naložio tuženiku donošenje sadržajno određene odluke. Naime, tuženik je sukladno uputi Suda u ponovljenom postupku dužan nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede koje sežu od stadija sastavljanja i raspisivanja javnog natječaja te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odluči o izboru odnosno neizboru na oglašeno slobodno radno mjesto asistenta. Dakle, iz navedenog činjeničnog supstrata ne proizlazi da je tuženiku naloženo donošenje sadržaja određene odluke, odnosno odluke o izboru tužiteljice. U takvoj situaciji prvostupanjski je sud pravilno naveo da protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba na temelju članka 127. stavka 1. ZUS-a. Stoga je prvostupanjski sud, a polazeći od ovlasti iz članka 132. stavka 1. ZUS-a osporenim rješenjem osnovano odbacio žalbu tuženika kao nedopuštenu.
11. Međutim, žalba tuženika izjavljena protiv točke II I. izreke presude Upravnog suda u Splitu od 20. kolovoza 2024. kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora je dopuštena, ali se ocjenjuje neosnovanom.
12. Prvostupanjski sud, s obzirom da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu, primjenom odredbi članka 144., 147. i 148. ZUS-a te primjenom Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) pravilno je tužiteljici dosudio troškove upravnog spora, za sastav tužbe, pristup ročištu te za sastavljanje dva obrazložena podneska od 7. svibnja i 20. lipnja 2024.
13. Tuženik, osim što u žalbi ističe, zapravo ničim ne dokazuje da su tužiteljici troškovi priznati za dva obrazložena podneska neopravdani. Upravo suprotno, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud cijeneći uspjeh tužiteljice u sporu, a unutar granica zahtjeva osnovano tužiteljici dosudio troškove, pa se žalba tuženika u tom dijelu ocjenjuje neosnovanom.
14. Kako ovaj Sud ocjenjuje da se navodi tuženika iznijeti u žalbama ne nalaze osnovanim ni od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, to je žalbe trebalo odbiti temeljem odredbe članka 128. stavka 4. u vezi članka 135. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
