REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-722/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BU, [adresa], protiv tuženika Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1720/2023-11 od 12. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1720/2023-11 od 12. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Povjerenstva za rješavanje odštenih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, KLASA:UP/I-402-08/23-01/18, URBROJ:338-21-58-23-02 od 13. srpnja 2023. i priznavanja tužiteljici prava na novčanu naknadu radi profesionalne bolesti od koje je obolio pokojni suprug tužiteljice ČU (točka I. Izreke presude). Točkom II. Izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev BU za priznavanje prava na novčanu naknadu radi profesionalnog oboljenja pokojnog supruga ČU, uslijed izloženosti azbestu.
3. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud odbio dokazne prijedloge i prijedlog da taj sud pokrene postupak ocjene suglasnosti s Ustavom RH određenih članaka Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu (Zakon o obeštećenju) i Pravilnika o radu tuženika. Navodi da je predložila pribaviti podatke o prosječnoj dužini trajanja postupka pred tuženikom, broju priznatih naknada oboljelima od mezotelioma i ukupnom broju podnesenih zahtjeva za razdoblje od 2007. do 2023. godine te broju usvojenih i isplaćenih naknada. Smatra da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te da sud ni tuženik nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o obeštećenju. Ističe da je u konkretnom predmetu riječ o zahtjevu za isplatu, a ne o priznavanju prava na novčanu naknadu. Smatra da samim tim što je radniku priznata profesionalna bolest priznato je i pravo na novčanu naknadu, koja je kao takva nasljediva. Ističe da bi takvim tumačenjem Zakona o obeštećenju i teže i lakše oboljeli radnici te njihovi zakonski nasljednici imali jednaka prava na podnošenje zahtjeva tuženiku. Navodi da osporava način na koji je nasljedivost zahtjeva i pravo na podnošenje zahtjeva uređeno Zakonom o obeštećenju i tumačen od tuženika i sudova. Smatra da time što joj je zahtjev odbačen onemogućen joj je pristup sudu. Ističe da je legitiman cilj Zakona o obeštećenju omogućiti oboljelima od profesionalne bolesti naknadu pretrpljene štete, međutim onemogućeni su u ostvarivanju prava radi članaka 2. i 9. Zakona o obeštećenju. Upire na neizravnu diskriminaciju na osnovi zdravstvenog stanja teže oboljelih ovlaštenika naknade te njihovih nasljednika u odnosu na lakše oboljele. Predlaže žalbu uvažiti i riješiti stvar na način se da pred Ustavnim sudom RH pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom određenih članaka Zakona o obeštećenju i da se usvoji njezin zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da rješava odštetne zahtjeve nakon što radniku bude priznata profesionalna bolest i ako radnik za života podnese zahtjev. Ističe da nema ovlasti za utvrđivanje profesionalne bolesti, već to utvrđuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na temelju prethodno zatraženog i pribavljenog mišljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, odnosno medicine rada. Stoga smatra da se navod u žalbi u vezi s trajanjem postupka ne odnosi na Povjerenstvo. Poziva se na članke 6. i 9. Zakona o obeštećenju koje citira te ističe da tražbina pokojnog supruga ČU nikad nije bila priznata i obračunata sukladno člancima 5.,6. i 7. Zakona o obeštećenju, pa u predmetnom slučaju ne postoji tražbina novčane naknade dospjele za isplatu iz članka 9. stavka 2. Zakona koju bi tužiteljica mogla naslijediti. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH, broj:U-z-pz 18/14 . Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prema podacima spisa i obrazloženju tuženika proizlazi da je tužiteljica 29. lipnja 2023. podnijela u ime pokojnog supruga ČU odštetni zahtjev radnika oboljelog od bolesti uzrokovane azbestom. Uz zahtjev je priložila prijavu o profesionalnoj bolesti od 28. prosinca 2022. za pokojnog ČU prema kojoj mu je 5. svibnja 2023. priznata dijagnoza „Mesothelioma pleurale“ šifre prema MKB- 10 klasifikaciji S45.0, radnu knjižicu i medicinsku dokumentaciju za pokojnog ČU te pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Rijeci, poslovni broj:O-120/2023 UPP-OS-4/2023-7 od 14. veljače 2023. Suprug tužiteljice ČU umro je 29. prosinca 2022.
8. Prema članku 1. Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne novine“ 79/07., 139/10. i 111/18. -Zakon o obeštećenju ) ovim se Zakonom uređuje priznavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od bolesti uzrokovanih azbestom, postupak i tijelo nadležno za rješavanje odštetnih zahtjeva i osiguranje sredstava za isplatu odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti uzrokovane azbestom.
9. Člankom 2. Zakona o obeštećenju propisano je da pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva iz članka 1. ovoga Zakona ima radnik koji je tijekom rada kod poslodavca bio profesionalno izložen azbestu i kojem je utvrđena profesionalna bolest uzrokovana azbestom.
10. Sukladno članku 6. Zakona o obeštećenju, o zahtjevu osoba iz članaka 2. i 3. ovoga Zakona Povjerenstvo donosi rješenje.(stavak 1.). Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor. (stavak 2.). Na postupak Povjerenstva primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku ako pojedina pitanja ovim Zakonom nisu drukčije uređena (stavak 3.).
11. Prema članku 9. Zakona o obeštećenju, novčane naknade na ime odštetnih zahtjeva isplaćuju se obročno kroz razdoblje od tri godine od dana pravomoćnosti rješenja iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona u jednakim polugodišnjim iznosima, osim novčanih naknada radnika pravnih ili fizičkih osoba u stečaju, koji imaju pravo na isplatu punog iznosa novčane naknade odmah po pravomoćnosti rješenja Povjerenstva (stavak 1.). Tražbine dospjele novčane naknade koja nije isplaćena zbog smrti osobe kojoj je ista priznata, nasljeđuje se (stavak 2.).
12. Imajući na umu izričite zakonske odredbe te činjenicu da pokojnom ČU za života pravomoćnim rješenjem Povjerenstva nije priznato pravo na novčanu naknadu zbog profesionalnog oboljenja uslijed izloženosti azbestu, odnosno da nije za života ni podnio odštetni zahtjev, u konkretnom predmetu ne radi se o dospjeloj nasljedivoj tražbini, s obzirom na to da je postupak nakon smrti imenovanoga pokrenula supruga pokojnog. Slijedom navedenog pravilno je tuženik odlučio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje postupka.
13. Navedeno je sukladno dugogodišnjoj upravno-sudskoj praksi (npr. ovosudna presuda poslovni broj: Us-6318/2008 od 25. studenoga 2010.) te shvaćanju Vrhovnog suda RH (presuda broj: U-zpz-18/14-5 od 1. srpnja 2015.) prema kojem je posebnim Zakonom o obeštećenju određena nasljedivost samo dospjelih novčanih naknada, a dospijeće naknade vezano je za rješenje koje donosi Povjerenstvo u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o obeštećenju. U tom smislu nasljedive su samo naknade priznate rješenjem Povjerenstva donesenim sukladno članku 6. toga Zakona.
14. Prvostupanjski je sud dostatno odgovorio zašto nije usvojio prijedloge tužiteljice iz tužbe, odgovorio je i na prigovore u vezi s dužinom trajanja postupka priznavanja profesionalne bolesti, povrede ustavnih i konvencijski prava te diskriminacije. Sud je uputio tužiteljicu da može sukladno članku 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH predložiti pokretanje postupka za ocjenu pojedinih odredba navedenog Zakona, a ni ovaj Sud ne nalazi da bi pojedina odredba Zakona koju treba primijeniti bila u nesuglasju s Ustavom RH.
15. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
16. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti.
U Zagrebu 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
