Poslovni broj: Usž-3004/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Frane Sikirica, odvjetnik u Splitu, Ulica slobode 39, OIB: [osobni identifikacijski broj],protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-852/23-22 od 22. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-852/23-22 od 22. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/ll-502-03/21- 01/281, URBROJ: 338-01-06-05-21-03, od dana 25. svibnja 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/l-502-03/19- 02/665, URBROJ: 338-17-02-01-21-16 od dana 11. ožujka 2021. (točke I. i II. izreke); tužiteljici je ozljeda pretrpljena 7. lipnja 2019., dijagnoze šifre S72.1 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti priznata ozljedom na radu te su joj u vezi iste priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu (točka III.). Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak spora u iznosu 4.500,00 eura u roku 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split od 11. ožujka 2021. kojim se tužiteljici ozljeda pretrpljena 7. lipnja 2019., dijagnoze šifre S72.1 (peritrohanterični prijelom) ne priznaje ozljedom na radu niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u vezi iste.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citira materijalno pravo primjenjivo za rješavanje upravne stvari. Opisuje tijek rješavanja po prijavi tužiteljičinog poslodavca, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, u prvom upravnom postupku i ponovljenom upravnom postupku koji je proveden u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: 1 UsIzs-97/19-16 od 11. studenoga 2020. Navedenom je presudom prvostupanjskom upravnom tijelu predmet vraćen na ponovni postupak s uputom da kod odlučivanja uzme u obzir u sporu pribavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Milane Varinac Barač kojim je ocjenjeno da se tužiteljici traženo pravo može priznati. Tuženik navodi u žalbi da je postupio po uputi suda. Proveo je ponovno upravni postupak i pribavio nova vještačenja nadležnih upravnih tijela. Rezultati prvostupanjskog upravnog vještačenja (nalaz od 8. ožujka 2021.) i drugostupanjskog (nalaz od 5. svibnja 2021.) pokazuju da je do ozljede tužiteljice došlo uslijed njene zdravstvene predispozicije. Tuženik je naveo da on ne može odluku temeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, stoga je tužbeni zahtjev i ponovljenom upravnom postupku odbio.

3.1. Tuženik osporava pravilnost nalaza, mišljenja i ocjene stalne sudske vještakinje. Smatra da prema Pravilniku o oblastima, obvezama i načinu rad liječničkih povjerenstava tuženika nije određeno da je pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja vezano za ozljedu na radu u nadležnosti samo jednog specijaliste - medicine rada. Sudska vještakinja priznaje ozljedu na radu samo zato što je nastala uslijed neadekvatnih uvjeta na radnom mjestu što nije u nadležnosti liječnika. Štoviše, sudska vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 7. studenoga 2023. navodi da se s motrišta specijaliste medicine rada ozljeda tužiteljice ne bi mogla priznati ozljedom na radu zbog predisponirajućeg stanja osteoporoze da su podovi na radnom mjestu tužiteljice bili postavljeni sukladno pravilnima zaštite na radu.

3.2. Tuženik je uz žalbu priložio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije u kojem je Povjerenstvo ponovilo navode tužbe i izjavilo da ostaje kod očitovanja od 15. listopada 2020. Uvidom u spis utvrđeno je da se Povjerenstvo očitovalo na način da je navelo da je osteoporoza bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti zbog čega one postaju krhke i lomljive. Prijelom proksimalnog dijela femura kod osoba koje nemaju poremećaj mineralne gustoće kostiju nastaje kao djelovanje velike sile, pad s velike visine ili u prometnim nesrećama, a kod osoba kojima su kosti osteoporotične kod pada u razini, nakon spoticanja, uslijed djelovanja male sile.

3.3. Tuženik prigovara iznosu troška koji je obvezan platiti. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a) i nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, može ih preispitati i ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.

8. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje Zakon) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.; dalje Pravilnik) čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj odluci.

9. Zakon u članku 67. točki 5. propisuje da se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Uvidom u spis utvrđeno je da je za tužiteljicu poslodavac, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, ispunio Prijavu o ozljedi na radu za događaj od 7. lipnja 2019. koji se dogodio na način da se tužiteljica za vrijeme rada u uredu pokliznula i pri padu slomila kuk.

11. Rješenje tuženika od 25. svibnja 2021. doneseno je u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 1Uslzs-97/19-16 od 11. studenoga 2020. kojom su poništena upravna rješenja, tuženika od 24. listopada 2019. i prvostupanjskog tijela od 25. rujna 2019. U upravnom sporu vođenom pod brojem 1Uslzs-97/19 provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, dr. med. Milani Varinac Barač, specijalisti medicine rada, koja je u nalazu ocijenila da je ozljeda tužiteljice šifre S72.1 (peritrohanterični prijelom) tužiteljici može priznati ozljedom na radu zadobivenom 7. lipnja 2019. Prvostupanjski sud je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da uzme u obzir nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje. U ponovljenom upravnom postupku upravna su tijela odlučila na način kako je navedeno u odlomku 2. ove presude.

12. Prvostupanjski je sud odlučujući o tužbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja tuženika od 25. svibnja 2021. pravilno proveo upravni spor. Zatražio je dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje te je istu saslušao.

13. Iz izjave tužiteljice u vezi okolnosti ozljeđivanja i sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu od 17. srpnja 2019. proizlazi da je tužiteljica pala zbog neizniveliranog poda iz kojeg je virio čavao između ureda u kojima je radila, a koji je prostor koristila prilikom rada.

14. Izjavu tužiteljice o okolnostima ozljeđivanja, sadržaj zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, nalaze, mišljenje i ocjene vještaka iz upravnih postupaka, nalaz sudske vještakinje, dopunu nalaza sudske vještakinje u odnosu na prigovore tuženika, prvostupanjski sud navodi i obrazlaže u presudi.

15. Imajući na umu mjerodavno materijalno pravo, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

16. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

17. Sud smatra da je sudska vještakinja dala nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na dodatna pitanja tuženika vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu čime je otklonila dvojbe na koje ukazuje tuženik. U situaciji kada tuženik nije predložio i uplatio dodatno vještačenje ili nadvještačenje i kada je sudska vještakinja po mišljenju Suda sve eventualne sporne elemente nalaza i mišljenja otklonila, Sud nije našao razlog prihvaćanja tuženikove žalbe osnovanom.

18. Vještakinja je u nalazu navela da je za nastanak ozljede tužiteljice važna sila uslijed koje je došlo do ozlijede, a tužiteljica je prema navodima svjedoka svom težinom pala na lijevu stranu tijela na pod, slijedom čega da se ne može, obzirom da se radi o većoj sili, isključiti da je navedene fraktura mogla nastati i kod osobe koja nema osteoporozu. Vještakinja navodi da nije nužno da je ova ozljeda nastala zato što tužiteljica ima osteoporozu, jer da su uvjeti za rad, koje je poslodavac bio dužan osigurati, omogućavali nesmetani prolaz između dvije radne prostorije, tužiteljica ne bi pala i ozlijedila se. Vještakinja je navela da pad tužiteljice da nije uzrokovan niti jednom bolešću od koje ona boluje već neadekvatnim uvjetima na radnom mjestu tužiteljice.

19. Vezano za žalbene navode ovaj Sud ističe da tuženik prvi puta u žalbi iznosi prigovore u odnosu na specijalizaciju sudske vještakinje. Budući da je člankom 63 stavkom 9 ZUS-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ovaj sud nije razmatrao navedeni žalbeni navod. Pogrešno tuženik navodi da sudska vještakinja „priznaje“ ozljedu tužiteljice ozljedom na radu zbog neadekvatnih uvjeta rada. Navedeno stoga jer je sudska vještakinja prilikom odluke u obzir uzele i zdravstveno stanje tužiteljice i okolnosti uslijed kojih je došlo do pada tužiteljice. Pri čemu tuženik ne spori da radnicima nije osigurao sigurne uvjete rada.

20. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

21. Troškovi upravnog spora tužiteljici su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, na način kako je pravilno obrazloženo u odlomku 18. pobijane presude.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić