Poslovni broj: Usž-414/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mihovil Jović, odvjetnik iz Splita, Put Supavla 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza sanitetskim vozilom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1242/2024-15 od 14. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja.

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1242/2024-15 od 14. studenoga 2024.

II. Tužbeni zahtjev se usvaja te se poništavaju:

- rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504- 03/21-01/55, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 1. listopada 2021. i

- rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-504-03/18-01/65, URBROJ: 338-17-02-01-21 od 15. srpnja 2021.

III. Tužiteljici ČR priznaje se pravo na naknadu troškova prijevoza sanitetskim vozilom od Granade, Kraljevina Španjolska, do Splita, Republika Hrvatska, prema računu 123/P1/1 od 9. travnja 2018. izdanom od Ustanove za zdravstvenu njegu Eleonora, sa sjedištem u Poreču, Mauro Gioseffi 2, OIB: 00174126233, na iznos 39.000,00 kuna (tridesetidevet tisuća kuna).

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak sanitetskog prijevoza iz točke III. izreke ove presude prama navedenom računu u roku 30 (trideset) dana od dostave ove presude preračunat u sada važeću valutu euro prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 što ukupno iznosi 5.176,19 eura (pettisuća stosedamdeset i šest eura i devetnaest centi).

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu 1.875,50 eura (tisuću osamsto sedamdeset i pet eura i pedeset centi) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave ove presude.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 625,00 eura (šesto dvadeset i pet eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-504-03/21-01/55, URBROJ: 338-01-06-05- 21-02 od 1. listopada 2021. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 1. listopada 2021. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-504-03/18-01/65, URBROJ: 338-17-02-01-21 od 15. srpnja 2021. kojim je odbijen njen zahtjev za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza sanitetskim vozilom od Granade u Kraljevini Španjolskoj do Splita u Republici Hrvatskoj u iznosu od 39.000,00 kuna.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom predviđenih razloga. Opisuje tijek rješavanja o predmetnom zahtjevu. Navodi da je prvostupanjski sud presudom, poslovni broj: UsIzs-72/20 usvojio njen tužbeni zahtjev i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak s uputom da u ponovljenom postupku, sukladno podacima otpusnog pisma tužiteljice od 6. travnja 2018. izdanog od Sveučilišne bolnice u Granadi, uzme u obzir stajališta iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. da Ustav Republike Hrvatske jamči pravnu sigurnost s načelom supremacije prava i vladavine prava, iz čega proizlazi da se pravo ne može primjenjivati mehanički, bez uvažavanja imperativa razumnosti i pravičnosti i s pretjeranim formalizmom. Tuženik nije postupio po uputi iz navedene presude. Kao što prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz presude ovog Suda od 8. svibnja 2024. kada je bez valjanog obrazloženja odbio sve dokazne prijedloge tužiteljice. Tužiteljica navodi da u smislu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, članci 27. i 28., za sanitetski prijevoz nije potrebno tražiti suglasnost Zavoda. U navedenom su članku taksativno nabrojene vrste zahvata za koje je prethodna suglasnost Zavoda potrebna. Iz ozljede i stanja tužiteljice vidljivo je da se radilo o postupku iz članka 30. stavka 2. navedenog Zakona, prema kojem je prijevoz tužiteljice predstavljao nužno, neodgodivo djelovanje.

3.1. Tužiteljica predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu tužbenog zahtjeva, podredno da predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 500,00 eura uz dodatak 25% poreza na dodanu vrijednost.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu započeo je podnošenjem zahtjeva tužiteljice 24. travnja 2018. za povratom troškova sanitetskog prijevoza iz inozemstva. Uvidom u izjavu tužiteljice, koja prileži spisu, utvrđeno je da je tužiteljica za vrijeme službenog putovanja u Španjolskoj pala i ozlijedila zdjelicu. Prevezena je do bolnice u Granadi 4. travnja 2018., iz bolnice je otpuštena sutradan te kolima hitne pomoći prevezena do unajmljenog apartmana. Tužiteljica je izjavila da je dok je bila u bolnici, kontaktirala izabranu liječnicu i HZZO u Splitu radi organiziranja prijevoza u Hrvatsku te da je obaviještena da joj preporuku za prijevoz sanitetskim vozilom do Hrvatske u otpusnom pismu treba dati liječnik koji ju je liječio u Španjolskoj. Navela je da nije uspjela dobiti preporuku za sanitetski prijevoz od bolnice, a imajući u vidu da je bila nepokretna, u pelenama i ovisna o tuđoj pomoći i njezi, dok se njena kolegica koja joj je davala injekcije heparina morala 7. travnja 2018. vratiti u Hrvatsku, bila je prisiljena, u dogovoru s obitelji, organizirati da po nju dođe sanitetski prijevoz iz Hrvatske. U protivnom, u Granadi bi ostala sama i nepokretna, potpuno ovisna o tuđoj pomoći. Na preporuku liječnika, samostalno je organizirala sanitetski cestovni prijevoz. Navedeni je prijevoz došao do tužiteljice 6. travnja 2018. navečer, sutradan su krenuli prema Hrvatskoj, a 8. travnja 2018. dovezena je u KBC Split gdje je narednih pet dana provela na liječenju na Odjelu za traumu. Preporuku bolnice u Granadi za sanitetski prijevoz dobila je 6. travnja 2018. kad je sanitetsko vozilo iz Pule već stiglo u Granadu.

7. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-65/2023-2 od 8. svibnja 2024. kojom je bila poništena presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: 7 UsI-3485/21-4 od 18. listopada 2022. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje upravnih rješenja i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora i predmet je bio vraćen sudu na ponovni postupak s uputom da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud zakaže ročište.

8. Uvidom u spis i obrazloženje prvostupanjske presude utvrđeno je da je prvostupanjski sud prihvatio stavove upravnih tijela te sada, nakon provedenog ročišta, ponovno odbio tužiteljičin zahtjev. Prvostupanjski je sud citirao odredbe primijenjenih propisa, Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“, 160/13., 11/15., 16/15., 113/16. i 34/18.; dalje: Pravilnik), Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. i 137/13.; dalje: Zakon) i Uredbe (EZ) broj 987/09 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. te prihvatio utvrđenja iz upravnog postupka koja se temelje na upravnim vještačenjima iz kojih proizlazi da u trenutku otpusta tužiteljice s liječenja iz zdravstvene ustanove u drugoj državi članici Europske unije, nije postojala indikacija za njen premještaj na bolničko liječenje u ugovornu zdravstvenu ustanovu u Republici Hrvatskoj.

9. Upravni postupak i upravni spor vode se s ciljem donošenja zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice, a to se može kada se na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeni materijalno pravo, što je u konkretnom slučaju izostalo.

10. Ovaj Sud ne prihvaća pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da je tužiteljica u okolnostima u kojima se zatekla u Kraljevini Španjolskoj, ne Republici kako sud pogrešno navodi, trebala za priznavanje naknade za sanitetski prijevoz ishoditi odobrenje sukladno Zakonu i Pravilniku. Navedeno se zaključuje s obzirom na tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju, otpusno pismo Sveučilišne bolnice u Granadi od 6. travnja 2018. iz kojeg proizlazi da se tužiteljica zbog lomova, lom lijeve grane i ischiopubic, treba transportirati u sanitetskom vozilu, da joj se preporuča ležanje, a stajanje na noge nakon 10 do 12 dana. Tužiteljici je preporučena kućna njega, mirovanje, te povratak u bolnicu ako se pojave simptomi povraćanja, glavobolje, problemi koordinacije ili orijentacije, simptomi pretjerane pospanosti ili pojačane razdražljivosti.

11. U svjetlu danih okolnosti ovaj Sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o hitnom slučaju i da u smislu Zakona i Pravilnika postoje opravdani razlozi vezani za zdravstveno stanje tužiteljice zbog kojih ista nije postupila sukladno proceduri propisanoj Pravilnikom slijedom čega se neosnovano tužiteljici osporava traženo pravo. Činjenično stanje utvrđeno u upravnom sporu je točno, ali sud nije pravilno isto vrednovao i materijalno je pravo primijenio na štetu tužiteljice. Tužiteljica se ozlijedila na službenom putu u Španjolskoj, gdje je pala i ozlijedila zdjelicu. Kolegica s kojom je tamo bila morala se vratiti u Hrvatsku tako da bi tužiteljica u Španjolskoj ostala sama i nepokretna u unajmljenom apartmanu. Iz navedenog proizlazi potreba za hitnim postupanjem. Ovaj Sud smatra navedeno opravdanim razlogom da ista ne postupi sukladno Pravilniku. Tužiteljičino samoinicijativno organiziranje prijevoza iz Španjolske u Hrvatsku opravdano je medicinski i ljudski. Odluka prvostupanjskog upravnog suda i upravnih tijela školski su primjer mehaničke, pretjerano formalne primjene prava, bez uvažavanja imperativa razumnosti i pravičnosti. O takvoj primjeni prava stav zauzima Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. na način da navodi da takvu primjenu prava treba izbjegavati. Na navedenu se odluku Ustavnog suda tužiteljica opravdano poziva u žalbi.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) odlučeno kao u točkama od I. do IV. izreke.

13. Ishod ovog žalbenog postupka (tužiteljici je priznato pravo u traženom iznosu) upućuje na zaključak da je uspjela u upravnom sporu te ima pravo na naknadu troškova spora. Slijedom navedenog, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a priznat joj je trošak odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa), kao što je odlučeno u točki V. izreke.

14. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka primjenom Tbr. 24. Tarife u zatraženom iznosu.

U Zagrebu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić