REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4334/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Područni ured Šibenik, kojeg zastupa ĆC, dipl. iur., zaposlena kod tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, Podružnica Zadar, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Perinović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlog za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1347/2025-2 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj P-188/2024 od 24. siječnja 2025., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1347/2025-2 od 5. lipnja 2025.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, navedena pravna pitanja nisu važna za presuđenje u ovom postupku, jer iz obrazloženja presude suda drugog stupnja pod točkom 10. do 13. proizlazi da je sud zauzeo pravno shvaćanje: „računi tužitelja s potvrdom o plaćanju koje je tužitelj priložio u spis nemaju dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, ali oni ipak predstavljaju dokaz kao i svaki drugi dokaz izveden u postupku tj. iako nije riječ o kvalificiranom dokazu, to još je još uvijek nekakav dokaz ..., .....a imajući u vidu položaj ovlasti i odgovornost tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje potrebno je u svakom konkretnom slučaju dati ocjenu zašto je kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave (koju izdaje tužitelj) ne bi imale onaj stupanj vjerojatnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivanja suprotno“. Nadalje, zaključeno je da tuženik dokaznu snagu računa koju je izdao i dostavio tužitelj osporava samo paušalno, polazeći od činjenice da nije riječ o javnim ispravama, ali ne daje konkretne razloge koji bi dovodili u pitanje adekvatnost tog dokaznog sredstva niti predlaže izvođenje ikakvog dokaza kojim bi doveo u pitanje ono što iz tužiteljevih izlista računa proizlazi.
3. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
