REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-218/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (-dalje: tužiteljice) ČAĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Mario Gerstner, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika-protutužitelja (- dalje: tuženika) RADIO POSTAJA NOVSKA d.o.o., Novska, Adalberta Knoppa 1, OIB: 29704936502, kojeg zastupa punomoćnica Marija Ćosić, odvjetnica u Novskoj, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 2551/21-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-165/21-5 od 5. srpnja 2021., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika RADIO POSTAJA NOVSKA d.o.o. koji glasi: "Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. svibnja 2016., a koji su sklopili ČAĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnik i RADIO POSTAJA NOVSKA d.o.o, iz Novske Adalberta Knoppa 1, OIB: 29704936502, kao poslodavac, s danom 7. lipnja 2018.
Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iste teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tuženiku RADIO POSTAJA NOVSKA d.o.o. da tužiteljici ČAĆ naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„I Odbija se kao neosnovana žalba protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-165/2021-5 od 5. srpnja 2021.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev protutužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev protutužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i prihvati protutužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.
5. Revizija je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391.a st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi i ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.
8. Valja naglasiti kako je prethodno pravomoćno odlučeno da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, pri čemu je u ovom stupnju postupka predmet odlučivanja protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu koji je istaknuo tuženik kao poslodavac.
9. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza odbio protutužbeni zahtjev tuženika na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:
- da je pravomoćnom odlukom suda otkaz tužiteljici koji je bio predmet ovog spora utvrđen nedopuštenim jer je, između ostalog, ocjena suda da činjenica što je tužiteljica odbila raskinuti Sporazum o izvršenju pravomoćne i ovršne presude 3. veljače 2017. nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu,
- da su pravomoćnim presudama Općinskog suda u Sisku broj Pr-170/15 od 26. veljače 2016. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-464/2016 od 12. prosinca 2016. jasno utvrđene obveze obje stranke u tom postupku, kao i rok ispunjenja utvrđenih obveza te su obje stranke bile dužne postupiti po navedenim presudama i nije bilo potrebe međusobne odnose regulirati bilo kakvim pravnim poslom,
- da je na strani tuženika u sklapanju Sporazuma sudjelovala ne samo tadašnja direktorica ČA, koja je dala punomoć za sklapanje istog odvjetnici Jadranki Gačić, dakle, osobi koja raspolaže pravnim znanjem, već i tadašnji predsjednik skupštine tuženika VA, kao i pravna služba tuženika odnosno da je sam sadržaj Sporazuma sastavio upravo tuženik,
- da je tuženik taj koji je u kolovozu 2017. odlučio da neće ispoštovati Sporazum koji je sam sastavio odnosno u sastavljanju i sklapanju kojeg je sudjelovalo više osoba koji i raspolažu pravnim znanjem i koji su odgovorni za zastupanje interesa tuženika, a iz postupka ne proizlazi da je sklapanjem Sporazuma bilo koja od navedenih osoba trpjela kakve sankcije zbog nanošenja štete interesima tuženika, posebno tadašnja direktorica tuženika ČA,
- da je bespredmetan stav tadašnje direktorice tuženika ČA (koja je u ime tuženika potpisala odluku o otkazu ugovora o radu) da bi upravo odbijanje raskida predmetnog sporazuma (na štetu tužiteljice) rezultiralo gubitkom povjerenja u tužiteljicu kao radnicu te da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi opravdano ukazivale da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, imajući pri tome u vidu da upravo iz iskaza svjedokinje ČA proizlazi da tuženik u konačnici nije niti poštovao ono što je ugovorio s tužiteljicom Sporazumom o izvršenju pravomoćne i ovršne presude od 3. veljače 2017., već je isplatu izvršio sukladno presudama ovog suda broj Pr-170/15 od 26. veljače 2016. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-464/16 od 12. prosinca 2016. te tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je tužiteljici isplatio više od onog što je bio dužan po navedenim presudama,
- da na odluku o sudskom raskidu ugovora o radu nije od utjecaja presuda Općinskog suda u Kutini broj K-146/2013 od 27. veljače 2015. kojom je tužiteljica osuđena na kazneno djelo krivotvorenja službene isprave jer je iz činjeničnog opisa tog kaznenog djela razvidno da navedeno postupanje tužiteljice nije bilo razlogom otkazivanja iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2017., a za koju odluku je tadašnja direktorica tuženika ČA u vrijeme otkazivanja tužiteljici morala znati jer je ista postala pravomoćna još 30. ožujka 2017., te imajući u vidu da se taj kazneni postupak vodio još od 2013., da je tužiteljica terećena kao tadašnja direktorica Radio postaje Novska za inkriminirano razdoblje od 31. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010., što tuženiku nije moglo ostati nepoznato, no, tuženik je s tužiteljicom, unatoč navedenom, 28. svibnja 2016. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu prvostupanjsku odluku, prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda. Drugostupanjski sud pobijanu odluku temelji na sljedećim razlozima:
- da je sporni Sporazum sastavio tuženik, a na strani tuženika u sklapanju Sporazuma sudjelovala je ne samo tadašnja direktorica tuženika, već i njezina punomoćnica odvjetnica Jadranka Gačić, kao i tadašnji predsjednik skupštine tuženika te pravna služba tuženika;
- da iz postupka ne proizlazi da je zbog sklapanja Sporazuma u čijem sklapanju je, dakle, sudjelovalo više osoba koje su imale odgovarajuće pravno znanje, bilo tko drugi, osim tužiteljice, trpio neke sankcije zbog nanošenja štete interesima tuženika, dok odbijanje sklapanja nekog ugovora, samo po sebi nikada nije bilo niti može biti osnov za sankcioniranje radnika;
- da iz postupka ne proizlazi da je tuženik tužiteljici isplatio više od onog što je bio dužan po navedenim presudama,;
- da je nakon donošenja presude Općinskog suda u Kutini broj K-146/2013 od 27. veljače 2015. kojom je tužiteljica osuđena na kazneno djelo krivotvorenja službene isprave tuženik dana 28. svibnja 2016. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto urednika informativnog programa, zamjenika direktora;
- da se iz navedenog (tuženik je s tužiteljicom sklopio ugovor o radu nakon što je tužiteljica osuđena za kazneno djelo vezano uz rad kod tuženika) ne može zaključiti da nastavak radnog odnosa zbog tog kaznenog djela ne bi bio moguć jer da nije bio moguć ne bi se zaključio novi ugovor o radu za visoko pozicionirano radno mjesto kod tuženika;
- da ne postoje okolnosti koje bi opravdano ukazivale da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka (prema ocjeni tog suda, interes poslodavca nije nadjačao interes radnika da ostane u radnom odnosu kod poslodavca), nije moguć.
11. Odredbom čl. 125. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 - dalje: ZR) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (čl. 125. st. 2. ZR-a).
12. Tuženik u reviziji ističe kako sudovi odluku o protutužbenom zahtjevu temelje na činjenici da je odluka o otkazu nedopuštena. Okolnost da je izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim ne mora sama po sebi isključivati mogućnost da određene okolnosti koje su bile osnova za izvanredni otkaz ugovora o radu mogu imati značaj opravdanih razloga i za sudski raskid ugovora o radu. Međutim, a suprotno revizijskim navodima tuženika, sudovi su odluku o protutužbenom zahtjevu tuženika donijeli cijeneći kako interes poslodavca tako i interes radnika, a imajući u vidu da je sporni Sporazum sastavio sam tuženik (pri čemu je u sastavljanju tog Sporazuma sudjelovalo više osoba koje su imale odgovarajuće pravno znanje); da tuženik zbog sklapanja Sporazuma nije trpio sankcije zbog nanošenja štete interesima tuženika; te da tuženik tužiteljici nije isplatio više od onog što je bio dužan po pravomoćnim presudama. Pritom je zaključeno kako odbijanje sklapanja nekog ugovora samo po sebi ne može biti osnova za sankcioniranje radnika te da u navedenim okolnostima interes poslodavca nije nadjačao interes radnika da ostane u radnom odnosu kod poslodavca. Izložene razloge prihvaća i ovaj revizijski sud. Tuženik daljnjim revizijskim navodima polazi od pretpostavki koje ne proizlaze iz razloga na kojima je donesena pobijana odluka, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovdje valja napomenuti kako se prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a reviziju iz čl. 382.a ZPP-a ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa takvi navodi nisu ocjenjivani budući da su nedopušteni. Neosnovano se tuženik referira i na osuđujuću kaznenu presudu kojom je tužiteljica osuđena za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave navodeći da isto predstavlja bitnu činjenicu za opravdanost sudskog raskida ugovora o radu kod okolnosti da je tuženik s tužiteljicom, iako mu navedeno nije moglo ostati nepoznato, zaključio novi ugovor o radu za visoko pozicionirano radno mjesto, a kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.
13. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili odredbu čl. 125. st. 2. ZR-a kada su ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu pa ne postoji niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji je istaknut sadržajem podnesene revizije.
14. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Goranka Barać Ručević
