REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2961/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom S.B. TORANJ d.o.o., OIB: 68706710721, Zagreb, Planinska 13a, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, odlučujući o prijedlogu vjerovnika TEHNIKA d.d., OIB: 73037001250, Zagreb, Vukovarska 274, za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1080/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1298/2024 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1080/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 1298/2024 od 13. veljače 2025., a kojim je obustavljen postupak u stečajnom predmetu poslovni broj St-1298/2024 koji se vodio nad dužnikom, pozivom na odredbe čl. 5., čl. 16. st. 5., čl. 64. st. 2. i čl. 128. st. 9. Stečajnog zakona („Narodne novine”, broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24 - dalje: SZ), jer je u prethodnom postupku utvrđeno da ne postoje stečajni razlozi budući da je do završetka prethodnog postupka dužnik postao sposoban za plaćanje odnosno da kod dužnika ne postoji stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje niti stečajni razlog prezaduženosti.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2.1. U prijedlogu je navedeno da su predlagatelju zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) te pravo iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a, koja se u smislu odredbe čl. 10. SZ-a na odgovarajući način primjenjuje u stečajnom postupku, stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Prijedlog je podnesen protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o obustavi stečajnog postupka u smislu odredbe čl. 128. st. 9. SZ-a. U pobijanom rješenju je naglašeno da predlagatelj, kao vjerovnik, ukoliko smatra da za to postoje zakonom propisani uvjeti, može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad ovdje dužnikom te nije onemogućen u pravu na pristup sudu i pravu na pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom, ako smatra da postoji stečajni razlog prezaduženosti.
7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke jer obustava postupka, iz razloga što je utvrđeno da ne postoji stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje niti stečajni razlog prezaduženosti, nije uslijedila samo na temelju nalaza i mišljenja vještaka već i iz potvrde Financijske agencije od 24. travnja 2024. iz koje proizlazi da na računima dužnika u proteklih 6 mjeseci nije evidentirana blokada računa te da u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje dužnik nema neizvršenih osnova za plaćanje. U odnosu na nalaz i mišljenje predlagatelj zanemaruje činjenicu da je nalaz i mišljenje objavljen na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda 2. svibnja 2024. na koji se vjerovnici nisu očitovali niti su osporili utvrđenja iz navedenog nalaza i mišljenja, a sud je postupajući sukladno odredbi čl. 11. st. 3. SZ-a utvrdio da dužnik nema evidentirane neizvršene osnove za plaćanje.
8. Stoga ni odluka ovog suda broj Rev-797/2001 od 26. rujna 2001. i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7326/2007 od 12. listopada 2010., na koje se kao razlog važnosti predlagatelj poziva, nije od utjecaja jer se u tim predmetima radilo o parničnim postupcima u kojim postupcima se nalaz i mišljenje ne objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča.
9. U odnosu na druga dva pitanja valja odgovoriti da odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2401/2019 od 10. travnja 2019. na koju se predlagatelj poziva ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.
10. Postupajući prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanom rješenju te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem, u kojem su sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a obrazloženi žalbeni navodi koji su od odlučnog značaja kao što je i obrazloženo zašto predlagatelj nije onemogućen u pravu na pristup sudu. To što sud nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja od predlagatelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
