Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-888/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv ovršenika ZP iz [adresa]. divizije 45, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici iz Rijeke, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Ovr-396/2024-4 od 16. travnja 2024., dana 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Ovr-396/2024-4 od 16. travnja 2024..

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan (točka I. izreke), dok je pod točkom II. izreke rješenja naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju prouzročeni trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 250,00 €. Istovremeno je u odluci uz rješenje sadržan i zaključak kojim je ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024 ; dalje OZ).

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. dalje: OZ, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu kao neosnovanu te preinači rješenje u pobijenom dijelu, a podredno da ukine rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio niti jednu od takvih povreda.

5. Prvostupanjski sud je osim toga utvrdio sve odlučne činjenice za donošenjem odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe, na koje je potom pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je ovrhovoditelj 13. ožujka 2024. Financijskog agenciji, [adresa], podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-6515/20 od 31. siječnja 2019., radi prisilne naplate iznosa od 10.559,76 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- da je ovršenik 22. ožujka 2024. Općinskom sudu u Rijeci podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva po računima ovršenika na temelju zahtjeva za izravnom naplatom FINI, te prijedlog za odgodom ovrhe,

- da je u odnosu na prijedlog za odgodom ovrhe ovršenik naveo kako ovrhovoditelj pokušava naplatiti neosnovano potraživanje, bez ikakav uporišta pustivši u optjecaj presudu iako nema uvjeta za njezinu primjenu čime je načinio ovršeniku štetu, pri čemu je više no razvidno da trenutno vrijednosti ostavinske imovine nema te da je ovršenik isplatom dugova već davno premašio vrijednost ostavinske imovine.

7. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbija prijedlog za odgodom ovrhe kao neosnovan polazeći od stajališta da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je isto neophodno da bi se spriječilo nasilje, već paušalno iznosi navode kojima ne dokazuje kumulativno ispunjenje propisanih uvjeta za odgodom ovrhe.

8. Ovršenik u navodima žalbe osporava prvostupanjsku odluku iznoseći pri tome određene navode u pogledu svojeg materijalnog stanja koje nije istaknuo u prijedlogu za odgodom, te ponavljajući u bitnom prigovor da predstavlja nasljednika koji za dug ostavitelja odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine, te detaljno obrazlaže i elaborira potonji razlog.

9. Tako izneseni žalbeni razlozi ovršenika nisu osnovani te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke.

10. Ovaj drugostupanjski sud prije svega ukazuje sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za donošenjem rješenja kojim će se naložiti FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (čl. 209. st. 5. u vezi čl. 210. st. 1. OZ-a), polazi prije svega od samog prijedloga i činjeničnih navoda na kojima ovršenik temelji takav prijedlog.

11. U tom smislu valja primijetiti da je ovršenik Općinskom sudu u Rijeci 22. ožujka 2024. podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva koji nije predmetom žalbenog postupka, te prijedlog za odgodom koji je obrazložio kratkim zahtjevom utemeljenim na tvrdnji kako ovršna isprava nije primjenjiva te da je isplatio dugove kojima je premašena vrijednost ostavinske imovine.

12. Stoga žalbeni navodi koje ovršenik ne navodi u prijedlogu za odgodom već ih po prvi puta iznosi u žalbi (da je oženjen, da ima trudnu suprugu koju uzdržava, da su podstanari te niz drugih podataka u odnosu na materijalni status i loše imovinsko stanje) predstavljaju nove činjenice koje u žalbi nije dopušteno iznositi (čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

13. Nadalje, polazeći od prijedloga i činjeničnih navoda ovršenika na kojima je utemeljio prijedlog za odgodom, sud prvog stupnja je pravilno odbio prijedlog kao neosnovan primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a na čiju primjenu na odgovarajući način upućuje odredba čl. 210. st. 2. OZ-a.

14. Odredbom čl. 65. st. 1. točkama 1. do 10. OZ-a su propisane posebne pretpostavke za odgodom ovrhe, pri čemu potpuni učinak odgode može nastati samo kada su uz jednu od tih posebnih pretpostavki, nužno kumulativno ispunjene i opće pretpostavke koje se sastoje u vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnosti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, pri čemu je teret dokazivanja takvih činjenica i postojanja takvih okolnosti na ovršeniku.

15. Drugostupanjski sud pri tome smatra nužnim ukazati da je gotovo svaki ovršni postupak u svojoj suštini otegotan i nepovoljan za ovršenika. Međutim, ovršni postupak je s druge strane odraz legitimnog prava ovrhovoditelja da prisilnim putem namiri dospjelu i nepodmirenu tražbinu.

16. Stoga sama paušalna tvrdnja ovršenika istaknuta u smislu toga da mu se provedbom ovrhe nanosi šteta nije dostatna za odgodu ovrhe, obzirom da bi takvo stajalište onemogućavalo provedbu bilo koje ovrhe. Ovršenik za odgodu ovrhe mora dokazati pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a pri čemu se mora raditi o činjenicama koje je moguće podvesti pod kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki a koje su takvog intenziteta i karaktera da prevladavaju nad pravom ovrhovoditelja na prisilno ostvarenje tražbine te ga suspendiraju. U konkretnom postupku nije utvrđeno da bi to bio slučaj, bez obzira što predmetni ovršeni postupak predstavlja otegotnu i nepovoljnu okolnost za ovršenika.

17. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ponavlja navode o tome da kao nasljednik odgovara za dugove majke prema vrijednosti naslijeđene imovine i u visini tako naslijeđene imovine i na kojima pretežito temelji navode žalbe, valja ukazati da je u konkretnom slučaju riječ o žalbenom razlogu koji je ovršenik isticao u sklopu prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i temeljem kojega je sud prvog stupnja zaključkom uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim.

18. Kako predmetni zaključak nije predmetom ovog žalbenog postupka, to niti žalbeni navodi koji se sadržajno odnose na razloge zbog kojih je dopuštena žalba protiv rješenja o ovrsi ( odnosno zahtjeva za izravnu naplatu) i temeljem kojih je ovršenik upućen na parnicu, ne predstavljaju odlučne okolnosti u smislu procjene zakonskih pretpostavki propisanih odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a.

19. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 14. st. 4. OZ) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ) pri čemu ovršenik žalbom nije ukazao na konkretne povrede u pogledu pobijane točke II. izreke.

20. Kako slijedom svega iznesenog žalbeni navodi ovršenika nisu osnovani, to je primjenom čl. 380. točke 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

21. Zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka nije osnovan jer nije uspio sa žalbom (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ), radi čega je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 15. listopad 2025.

Sudac

Vedran Medaković