Poslovni broj: Usž-1534/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ŠO( OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović , odvjetnik u Zagrebu , Vrbanićeva 20 , protiv tuženika hrvatskih branitelja Republike Hrvatske ( OIB: 95131524528 ), Zagreb , Trg Nevenke Topalušić 1 , kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci , Rijeka , Erazma Barčića 5 , radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-927/23-24 od 10. prosinca 2024. i žalbi tužitelja protiv dijela točke V. izreke presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-927/23-24 od 10. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-927/23-24 od 10. prosinca 2024. u pobijanom dijelu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 562-02/21-01/2321, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 24. lipnja 2022. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/18-31/1177, URBROJ: 251-24-02/1-21-16 od 1. srpnja 2021. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) na temelju bolesti dijabetesa s komplikacijama, sa 60% oštećenja organizma trajno, prema T.305.b) Liste postotka oštećenja organizma Liste I koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", 118/21. - dalje: Pravilnik), što zajedno s ranije priznatim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida na temelju ozljede sluha od 30% trajno, čini ukupno 70% trajno. Točkom III. izreke naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke te presude, a točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.100,00 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora. Točkom V. izreke naloženo je Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna naknadi tužitelju trošak delegacije u iznosu od eura 36,60 eura (slovima: trideset i šest eura i šezdeset centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška delegacije.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 24. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 1. srpnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, Ša IX. skupine s 30% oštećenja organizma za stalno s osnove ozljeda nastalih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za priznavanje statusa Ša s osnove bolesti diabetesa melitusa.

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost točaka I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude navodeći da se u obrazloženju nalaza i mišljenja sudske vještakinje Marije Zavalić, specijalista medicine rada, ne nalazi novih činjenica o bolesti diabetes melitus koje nisu bile poznate nadležnim tijelima vještačenja u upravnom postupku. Smatra da zbog toga nema medicinskog niti pravnog razloga koji bi opravdano doveo do utvrđenja da je postotak oštećenja tužitelja 60% na temelju bolesti dijabetesa. Ističe da je bitan kontinuitet liječenja te tvrdi da ga prema medicinskoj dokumentaciji nema kod tužitelja. Navodi da prvo povišenje glikemije kod tužitelja datira iz 1993., zatim 1995. kada se tužitelju uvodi terapija te ukazuje da u obitelji tužitelja za navedenu bolest postoji pozitivna anamneza. Smatra da podatak prema kojem je kod tužitelja bolest diabetes melitus bila evidentirana 1992. nije potkrijepljen službenom medicinskom dokumentacijom, već da se radi o podatku dobivenom od tužitelja. Navodi da je s obzirom na medicinsku dokumentaciju bolest diabetes melitus nastala značajno kasnije nakon sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a mišljenje Stručne procjene koju prihvaća sudska vještakinja obuhvaća 2002. i 2007., a što ne potvrđuje pokazatelje povezanosti pojave te bolesti sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu te smatra da je takvo mišljenje pogrešno. Ukazuje na članak 35. Pravilnika prema kojem se pri ocjeni oštećenja organizma ne uzimaju u obzir bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, a koje uzrokuju endogena i druga urođena i stečena sklonost. Nadalje ukazuje da se potvrda/nalaz Doma zdravlja MUP-a iz 1992. ne može smatrati dokumentacijom u smislu članka 180. stavka 1. točke h) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZHBDR). Smatra da se iskaz sudske vještakinje iznesen na usmenoj raspravi u odnosu na tu potvrdu/nalaz ne može smatrati relevantnim dokazom. Ističe da su sva tijela vještačenja u upravnom postupku zaključila da nema uzročno - posljedične veze između navedene bolesti i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i iznosi mišljenje da s obzirom na njihovo znanje, praksu i poznavanje propisa nije vjerojatno da može dovesti do tako različitih utvrđenja u odnosu na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje. Navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbama i smislu ZHBDR-a i Pravilnika, koje je pogrešno primijenio. Napominje da institucionalna pripadnost vještaka sama po sebi ne ukazuje na to da je riječ o pristranim ili neobjektivnim vještacima. Predlaže poništiti presudu u pobijanom dijelu.

4. Tužitelj, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Tužitelj je podnio žalbu pobijajući zakonitost dijela točke V. izreke presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da sud nije uzeo u obzir udaljenost i prosječno vrijeme putovanja opunomoćenika tužitelja na relaciji Zagreb - Rijeka – Zagreb, zbog čega je pet sati izbivao iz pisarnice, na temelju čega ima pravo prema Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. - dalje: Tarifa) naknadu od 25 bodova za svaki započeti sat, odnosno ukupno 125 bodova, što iznosi 250,00 eura, a s uvećanjem za PDV-a ukupno iznosi 312,50 eura. Ističe da mu ti troškovi pripadaju na temelju članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.), prema kojem odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice tijekom putovanja, ako putovanje traje duže od tri sata. Predlaže da ovaj Sud izmijeni točku V. izreke presude na način što će mu uz iznos od 36,60 eura priznati daljnji trošak delegacije u iznosu od 312,50 eura na ime izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja, odnosno sveukupni iznos od 349,10 eura. Traži trošak za sastav žalbe.

6. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

7. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

8. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, Odjela za branitelje i udruge branitelja iz

Domovinskog rata, KLASA: UP/I-564-01/02-029/960, URBROJ: 251-07-06/115-04-25 od 22. prosinca 2004., na koje je dana suglasnost Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/I-562-02/05-0101/148, URBROJ:519-04- 05-4 od 6. travnja 2005. priznat status HRVI-a IX skupine s 30% oštećenja organizma po osnovi ozljede sluha nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Predmetni postupak vođen je po zahtjevu tužitelja od 29. kolovoza 2018. sukladno članku 12. ZHBDR-a radi priznavanja statusa Ša na temelju bolesti dijabetesa s komplikacijama.

11. U upravnom postupku pribavljena je stručna procjena Kliničke bolnice Sveti Duh prema kojoj postoji uzročno - posljedična veza između bolesti dijabetesa i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Nakon toga pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena vijeća vještaka Zavoda od 28. travnja 2021. prema kojem kod tužitelja postoji bolest diabetes melitus koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma, a koje je ocijenjeno s 50% prema T 305b Liste I Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", 67/17. i 56/18.) za stalno, što zajedno s ranije priznatim statusom HRVI-a na temelju ozljede od 30% trajno, čini ukupno 60% za stalno. Međutim, navedeni nalaz i mišljenje izmijenjen je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Zavoda od 18. svibnja 2021. kojim je ocijenjeno da ne postoji uzročno - posljedična veza između bolesti dijabetesa i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a koje utvrđenje je tužitelj osporavao.

13. Vještaci žalbenog liječničkog vijeća u nalazu i mišljenju od 9. lipnja 2022. zaključili su da se bolest diabetes melitus ne uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma uz obrazloženje da ne postoji uzročno - posljedična veza navedene bolesti sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu jer je diabetes melitus dokumentiran znatno nakon sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Stoga je oštećenje organizma ocijenjeno s 0% uz primjenu članka 35. Pravilnika.

14. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, na okolnost utvrđivanja postojanja uzročno - posljedične veze između pojave bolesti tužitelja (diabetes melitus) i njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i postotka oštećenja tužiteljevog organizma po osnovi te bolesti.

15. Nakon analize cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu stalna sudska vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju i dopuni tog nalaza ocijenila da postoji uzročno - posljedična veza između bolesti dijabetesa i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Postotak oštećenja organizma tužitelja ocijenila je sa 60% prema T 305.b) Liste I Pravilnika navodeći da se radi o srednje teškom obliku. Pojasnila je da se dijabetes kao posljedica genetske predispozicije počinje javljati nakon 40. godine života, a kod tužitelja je dugotrajni stalni stres od odlučujućeg značaja za razvoj dijabetesa tipa II nastao prije 40 godine života. S tim u vezi osvrnula se na opis ratnog puta tužitelja iz kojeg je razvidno da je za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske bio diverzant. Navela je da je tužitelj demobiliziran 17. srpnja 1992., a kod tužitelja je prvi puta evidentirana visoka razina šećera u krvi u laboratorijskom nalazu od 20. kolovoza 1992., da je u prosincu 1993. tužitelju liječnik u zdravstveni karton upisao vrlo visoke vrijednosti šećera, a aktivno se liječio od 1995. U odnosu na težinu komplikacija šećerne bolesti uputila je na organska oštećenja koja su nastala kod tužitelja (oči, bubrezi, krvožilni sustav).

16. Sudska vještakinja nalaz i mišljenje dodatno je potvrdila na usmenoj raspravi kada je istaknula da je razvoj dijabetesa kod tužitelja medicinski jasan kada se gleda cijela dinamika i da postoji kontinuitet liječenja. Na usmenoj raspravi detaljno je i iscrpno odgovorila na sve prigovore tuženika vezano za laboratorijski nalaz od 20. kolovoza 1992.

17. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji navodeći da je sačinjen po pravilima medicinske struke, sukladno mjerodavnim odredbama Pravilnika, jasno i uvjerljivo obrazložen i da je donesen sukladno postavljenoj zadaći. Stoga je sud ocijenio nezakonitim rješenja javnopravnih tijela, utemeljena na nalazima, mišljenjima i ocjenama tijela vještačenja iz upravnog postupka koji su u nesuglasju s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje jer je u sporu s uspjehom osporena pravilnost nalaza i mišljenja tijela vještačenja u upravnom postupku u odnosu na ocjenu ne postojanja uzročno-posljedične veze uz jasne, uvjerljive i argumentirane razloge kojima su otklonjeni prigovori tuženika.

18. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje, prema ocjeni Suda, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi da je sudska vještakinja otklonila sve prigovore.

19. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je i prema ocjeni ovoga Suda vjerodostojan i objektivan dokaz, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine, medicinskom i ostalom dokumentacijom te odredbama propisa koji se u konkretnom slučaju primjenjuju. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

20. U odnosu na žalbu tužitelja izjavljenu protiv odluke o troškovima delegacije kojom se traži naknada u ukupnom iznosu od 349,10 eura, valja reći da je tužitelj na raspravi dostavio podnesak od 26. studenoga 2024. kojom je popisao i specificirao troškove delegacije i to za trošak putovanja za dan 30. studenoga 2024. i naknadu za cestarinu na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb po Tbr. 50. točka 3. Tarife u ukupnom iznosu od 162,01 eura. Prvostupanjski sud je priznao tužitelju trošak delegacije na ime putovanja za povratnu autobusnu kartu javnog prijevoza u iznosu od 36,60 eura, dok je odbio daljnji zatraženi iznos koji je tužitelj tražio na ime prijevoza osobnim automobilom. Međutim, s obzirom na to da tužitelj do zaključenja rasprave nije zatražio troškove delegacije zbog izbivanja iz pisarnice, prvostupanjski sud nije mogao niti odlučiti o tim troškovima. Stoga, kako tužitelj troškove delegacije na ime izbivanja iz pisarnice traži tek u žalbi, valjalo je primjenom članka 148. stavka 3. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja protiv dijela točke V. izreke presude.

21. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavku 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na članku 147. stavku 1. ZUS-a .

U Zagrebu 15. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

Radmila Bolanča Vuković