Poslovni broj: Usž-1572/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja CN, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Damajanac , odvjetnik u Požegi , Sv. Florijana 9 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , radi naknade plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1289/2023-9 od 11. ožujka 2025. , na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I- 1289/2023-9 od 11. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, KLASA: UP/ ll-502-04/23-01/90, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 22. rujna 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Osijek , Područne službe Požega , KLASA: UP/ l-502-04/21- 03/01, URBROJ: 338-11-02-23-15 od 28. lipnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknade trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (ispravni glasi: Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije), KLASA: UP/ ll- 502-04/23-01/90, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 22. rujna 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Osijek , Područne službe Požega , KLASA: UP/ l-502-04/21-03/01, URBROJ: 338-11-02-23-15 od 28. lipnja 2023. , kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu plaća u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 nastale kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, za razdoblje od 4. travnja 2019. do 24. veljače 2023. ( točka 1. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaćene 100% od osnovice zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F62.0 nastale kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, za razdoblje od 13. rujna 2017. do 3. travnja 2019. ( točka 2. izreke). Točkom 3. izreke rješenja utvrđeno je da naknada plaćanja iz točke 1. izreke iznosi 100% iznosa od osnovice za naknadu plaćanja u razdoblju od 4. travnja 2019. do 3. listopada 2020. (18 mjeseci), u razdoblju od 4. listopada 2020. do 24. veljače 2023. u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaća se na ime te privremene. nesposobnosti. Točkom 4. izreke rješenja određeno je da to rješenje zamjenjuje rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Osijek , Područne službe Požega , KLASA: UP/ l-502-04/21-03/01, URBROJ: 338-11-02-23-13 od 2. lipnja 2023.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava ( članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima , „ Narodne novine “, 36/24. - dalje: ZUS ). Navodi da je sud pobijanom presudom odlučio samo o dijelu tužbenog zahtjeva, a što je protivno članku 55. stavka 1. ZUS-a jer je tužbom zatražio i poništenje rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela. U odnosu na meritum ovog upravnog spora ističe da sud ignorira činjenicu da je predmet upravnog postupka bilo izvršenje ranije pravomoćne presude prvostupanjskog suda, a ne donošenje nove odluke povodom njegovog zahtjeva. Navodi da je pravomoćnom presudom naloženo tuženiku donošenje rješenja kojim će mu se za cijelo vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad priznati pravo na naknadu plaćenu u 100% iznosu od osnovice i to zbog bolesti F43.1, a ne neke druge bolesti iu nekom drugom iznosu za pojedina razdoblja. Ako je navedenom presudom bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, smatra da je tuženik imao zakonsku mogućnost žalbom pobijati presudu, a što nije učinio, zbog čega u izvršenju presude nije imao niti pravne mogućnosti odlučivati ​​drugačije nego mu je presudom naloženo. Navodi da je tuženik proveo novi upravni postupak i donio osporena rješenja potpuno ignorirajući pravomoćnu sudsku presudu i to na način da je utvrđivao nastupanje zastare i izmijenio šifru bolesti za koju je zatražio priznanje prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Poziva se na članak 10. stavak 1. ZUS-a , članak 63. ZUS-a i članak 6. Zakona o sudovima („ Narodne novine “, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23 i 36/24.

– dalje: ZS) i navodi da je sud potpuno ignorirao navedene zakonske odredbe te ocijenio zakonitim postupanje tuženika kojim se ne izvršava i ne poštuje pravomoćna sudska odluka. Ističe da pravomoćna sudska presuda donesena u upravnom sporu obvezuje sve pravne subjekte na koje ima učinak, u konkretnom slučaju tuženika , čak i u situaciji da nije donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu zatraženih troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih poziva iz odgovora na tužbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a , Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovama.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 21. siječnja 2021. radi priznanja prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti (F43.1) kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu započete 13. rujna 2017.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 2 UsI-1299/2022-27 od 6. travnja 2023. , koja je donesena u izvršenju presude ovog Suda , poslovni broj: Usž-3248/21-3 od 18. listopada 2022. , poništeno rješenje tuženika od 20. travnja 2021. (točka I. izreke) i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. veljače 2021. (točka II. izreke), tužitelju priznato pravo na naknadu plaća u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad, počevši od 13. rujna 2017. i dalje dok traje privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti F43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku da se u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti te presude donese rješenje o pravu na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti. za rad tužitelja , a na temelju utvrđene bolesti (točka IV. izreke). Navedena presuda je postala pravomoćna.

9. U izvršenju prvostupanjske presude od 6. travnja 2023. prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 2. 2023. tužitelju priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 nastale kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu za razdoblje od 22. siječnja 2018. i dalje do privremene nesposobnosti traje ( točka 1. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaćaju u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti od 13. rujna 2017. do 21. siječnja 2018. ( točka 2. izreke).

10. Iz spisa također proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo, nakon što je zaprimilo žalbu tužitelja protiv rješenja od 2. lipnja 2023. godine , zamijenilo navedeno novim, ovdje osporenim, rješenjem od 28. lipnja 2023. godine na temelju članka 113. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) .

11. Osporenim rješenjem tuženika od 22. rujna 2023. potvrđeno je prvostupanjskog javnopravnog tijela od 28. lipnja 2023. uz obrazloženje da bi prema pribavljenim podacima Zavoda tužitelju na osnovi rješenja od 28. lipnja 2023. bio dužan isplatiti iznos pripadajuće naknade plaće u iznosu od 4.071,31 eura, dok bi u slučaju izvršenja prvostupanjske presude od 28. lipnja 2023. 6. travnja 2023. tužitelju je trebala biti isplaćena razlika u iznosu od 303,50 eura. Pozivajući se na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržan u odluci broj: U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017. godine , tuženik je odlučio da neće postupati na štetu tužitelja u izvršenju pravomoćne sudske presude i isplatiti mu samo iznos od 303,50 eura, nego će mu na teret sredstava Zavoda izvršiti isplatu naknade prema rješenju od 28. lipnja 2023. godine. u većem iznosu razlike od ukupno 4.071,31 euro.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprave iz sudskog spisa i spisa upravnog postupka te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje ocijenjeno da tuženik nije postupio protivno prvostupanjskoj presudi od 6. travnja 2023. zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

13. Prema ocjeni ovog Suda , stanje spisa, provedeni upravni postupak i upravni spor nisu pružili valjanu osnovu da se osporena rješenja ocijene zakonitima.

14. Prvostupanjski sud i tuženik nisu uzeli u obzir činjenicu da je o spornom pitanju, iznos naknade plaćen za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odluku donio prvostupanjski sud u pravomoćnoj presudi, poslovni broj: 2 UsI-1299/2022-27 od 6. travnja 2023. na način da je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u Domovinskom ratu. 100% iznosa od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, počevši od 13. rujna 2017. i dalje dok ta privremena nesposobnost za rad traje, zbog bolesti F43.1 i naložio je prvostupanjskom javnopravnom tijelu da se o navedenoj naknadi donese rješenje u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

15. Člankom 6. stavkom 3. ZS-a propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati ​​pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

16. Člankom 10. stavkom 1. ZUS-a propisano je da je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike .

17. Člankom 81. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da je izvršenje presude dužan osigurati tuženik , au izvršenju presude tuženik , odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

18. Budući da je o spornom pitanju visine naknade plaćanja tužitelja za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti F43.1 odlučeno pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda, koja je obvezujuća za stranke u upravnom sporu, u upravnom postupku se više nije moglo raspravljati o tom pravnom pitanju, već je trebalo postupiti po pravnom shvaćanju iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: 2 Us I-1299/2022-27 od 6. travnja 2023. godine.

19. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo donijelo rješenja od 2. lipnja 2023. , odnosno 28. lipnja 2023. u izvršenju presude od 6. travnja 2023. kojom je tužitelju priznato pravo na naknadu plaćeno u 100% iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, počevši od 13. rujna 2017. do okončanja privremene nesposobnosti. za rad te je, unatoč tome, utvrđivalo nastupanje zastare prava, po kojem je sve dijagnozama privremena nesposobnost za rad otvorena, kada je došlo do promjene dijagnoza i razdoblja u kojima se pravo na naknadu plaća može priznati u punom iznosu te razdoblja u kojima se može priznati u polovici iznosa. Tuženik je također prilikom donošenja osporenog rješenja od 22. rujna 2023. smatrao da bi izvršavajući pravomoćnu prvostupanjsku presudu postupao na štetu tužitelja , iako na istu nakon njezina donošenja niti jedna stranka nije izjavila žalbu.

20. Dakle, iz navedenog proizlazi da javnopravna tijela nisu postupila po pravnom shvaćanju iz pravomoćne prvostupanjske presude te istu nisu izvršila.

21. U postupku izvršenja presude ne ispituje se pravilnost stajališta suda u vezi s pravnim pitanjima koja se pojavljuju u tom slučaju, već se radi o obveznoj primjeni odluke suda iza koje stoji hijerarhijski odnos. Taj odnos proizlazi iz položaja suda kao tijela koje ostvaruje ustavnu i sudsku ulogu kontrole zakonitosti odluka javnopravnih tijela.

22. Donošenjem navedenih rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela, koja su suprotna pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda iz pravomoćne presude od 6. travnja 2023. tužitelj je stavljen u položaj da mora opetovano osporavati istovrsne odluke i onemogućiti mu je ostvarivanje priznatog prava.

23. Tužitelju je time ujedno onemogućeno ostvarivanje prava na pravodobno i učinkovito izvršenje sudskih odluka koje mu ne jamči samo ZUS , već je isto sastavni dio prava na pošteno suđenje zajamčenog člana 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („ Narodne novine – Međunarodni ugovori “, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 01/06. i 13/17. – dalje: Konvencija).

24. Ovaj Sud smatra potrebnim istaknuti da je presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke zauzeto shvaćanje da se izvršenje sudskih odluka mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ za potrebe članka 6. stavka 1. Konvencije, odnosno da pravo na pravo suđenje pretpostavlja pravo na izvršenje sudskih odluka. Sud tako navodi da kada pravo na izvršenje sudskih odluka ne bi bilo zaštićeno Konvencijom u sklopu „prava na sud“, pravo na pošteno suđenje bilo bi iluzorno i lišeno svih svojih učinaka. Članak 6. stavak 1. Konvencije osigurava svakome pravo da podnese pred sud ili tribunal svaki zahtjev vezan za svoja građanska prava i obveze, međutim, to pravo bi bilo iluzorno ako bi domaći pravni sustav državne ugovornice dopustio da pravomoćna obvezujuća sudska odluka ostane bez učinka na štetu jedne stranke. Zaključak koji proizlazi iz ovog predmeta je da odbijanje upravnih tijela izvrši sudsku odluku odnosno neizvršavanje odluke ili odugovlačenje s postupkom izvršenja predstavlja povredu članka 6. Konvencije.

25. Dakle, u konkretnom slučaju su javnopravna tijela ignorirala pravomoćnu presudu i donijela rješenja koja su suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda iz te presude, na koji način su propustila pravodobno i učinkovito izvršiti sudsku odluku zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo na pravo suđenje. Navedeni propust nije otklonio ni prvostupanjski sud (unatoč prigovoru tužitelja istaknutog u tužbi) koji je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

26. Imajući na umu sve navedeno, posebno sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud nije našao osnove da pobijanu presudu ocijeni zakonitom te je stoga u cijelosti poništio, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio osporena rješenja javnopravnih tijela te je, s obzirom na prirodu stvari, predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku će se novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja , pridržavajući se pravnog shvaćanja Upravnog suda u Osijeku iz pravomoćne presude, poslovni broj: 2 UsI-1299/2022-27 od 6. travnja 2023.

27. S obzirom na to da je kao rezultat cjelokupnog upravnog spora tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen, odnosno poništena su rješenja javnopravnih tijela i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a .

28. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda tužitelju , kojeg u sporu zastupa odvjetnik , trebalo je dosuditi trošak za sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 11. veljače 2025. , prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 2.500,00 eura. Stoga je o zahtjevu za naknadu troška upravnog spora riješeno u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 4. ZUS-a te Tbr. 27 /1. i Tbr. 27 /2. u vezi s Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. Tarife, kao pod točkom IV. izreke ove presude.

29. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, to mu je u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a te Tbr. 27 /3. u vezi s Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. Tarife priznat trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.562,50 eura (točka V. izreke ove presude).

30. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. , članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan