REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4323/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeće, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije koje su stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž-509/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-226/18 od 15. siječnja 2024., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika se odbijaju u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika se odbacuju u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
1.1. U prijedlozima za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to su se pozvale i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, te prijedloge kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga tužiteljice
4. Prvo i treće pravno pitanje tužiteljice se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP; njime tužiteljica zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
4.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
5. Drugo pitanje tužiteljice se ne može kvalificirati kao pravno (kako materijalnopravno, tako niti postupovnopravno) pitanje. To se pitanje odnosi na konkretnu ocjenu koji je uzrok u kakvoj vezi sa konkretnom štetom, što je stvar činjenih okolnosti i činjeničnih utvrđenja svakog konkretnog slučaja. Na to pitanje nije moguće dati jedinstven odgovor koji će predstavljati pravni standard za buduća postupanja, što je osnovni smisao vođenja postupka povodom revizije.
6. Tužiteljica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku. U pogledu toga dijela prijedloga, ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice; njihove presude su dostatno obrazložene, iz obrazloženja je u dovoljnoj mjeri vidljivo shvaćanje toga suda u pogledu svih relevantnih osporenih pitanja, te se te odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
U pogledu prijedloga tuženika
7. Na prvo pravno pitanje tuženika ima se mutatis mutandis primijeniti ocjena iz toč. 4. i 4.1. ovoga obrazloženja.
8. U pogledu pravnih pitanja koje je tuženik u prijedlogu naveo pod rednim brojevima 2. do 4. je za obrazložiti da činjenične premise na kojima se temelje ta pitanja nisu podudarne sa onima na kojima je sud u pobijanoj odluci utemeljio svoje pravno shvaćanje; ne proizlazi da bi sud u pobijanoj odluci primijenio pravno shvaćanje koje se u time pitanjima implicira da je primijenio. Dakle, ta pitanja nemaju važnost za odluku.
9. Odgovor na peto naznačeno pitanje tuženika će ovisiti o konkretnim činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Utjecaj prigovora postojanja doprinosa tužitelja na određivanje uspjeha u sporu se ne može u naprijed, za sve buduće slučajeve, kvantificirati i tako uspostaviti standard za buduće ocjene uspjeha u sporu. Utjecaj tog doprinosa na uspjeh u sporu će se utvrđivati isključivo uzimajući u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja. Dakle, ne radi se o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
10. U pogledu šestog i sedmog naznačenog pravnog pitanja tuženika, koje se odnosi na mogućnost odmjeravanja troška postupka primjenom vrijednosti tarifnog boda u visini 1,99 eura /15,00 kuna/ za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je odredila tu vrijednost boda, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama poslovnih brojeva Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. etc.
11. I tuženik se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, a u tom smislu se ima mutatis mutandis primijeniti ocjena iz toč. 6. ovoga obrazloženja.
12. Tuženik se pozvao i na povredu prava na pristup sudu vezano uz odluku o trošku postupka. Iako svako financijsko opterećenje (kroz trošak postupka) koje stranka mora snositi prilikom sudjelovanja u postupku barem donekle (objektivno sagledavajući) djeluje na stranku u (financijski joj raspoloživoj) mogućnosti iskorištavanja prava na pristup sudu, ovaj sud ocjenjuje da je to opterećenje u ovom slučaju razmjerno pravnim osobitostima konkretnog postupka (koje proizlaze i iz preuzete uloge tuženika kao osiguratelja) te je srazmjerno vrijednosti predmeta spora, osim toga nužno i utemeljeno na pozitivnim propisima navedenim u nižestupanjskim odlukama. Zato ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do osobito teške povrede (materijalnopravne ili postupovnopravne) odredbe koja bi uzrokovala povredu prava na pristup sudu.
13. Povredu prava na mirno uživanje vlasništva i prava na pristup sudu tuženik vidi u odluci drugostupanjskog suda u pogledu troška postupka. I tu je za primijeniti obrazloženje iz točke 12. Ovaj sud primjećuje i da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, pa nema govora o vjerojatnosti povrede tog prava u konkretnom slučaju.
14. Zbog svega navedenog je valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije obaju stranaka, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
