Poslovni broj: Usž-2175/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SUVLASNIKA STAMBENO - POSLOVNE ZGRADE U [adresa], kojeg zastupa Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, a koje zastupa opunomoćenik Danijel Hanik, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi novčane pomoći za konstrukcijsku obnovu potresom oštećene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3590/2024-9 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3590/2024-9 od 26. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/23-14/521, URBROJ: 531-06-3-24-19, od 8. srpnja 2024. i vraća se predmet tom tijelu na ponovni postupak u kojem će donijeti odluku o zahtjevu tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženima u obrazloženju predmetne odluke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-000-06/23-14/521, URBROJ: 531-06-3-24-19, od 8. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje novčane pomoći za konstrukcijsku obnovu u potresu oštećene obiteljske kuće na adresi u [adresa], izgrađene na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina].

2. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud nepravilno tumači pravnu osobnost tužitelja, koje je tumačenje isključivo priklonjeno stavu tuženika, bez objektivne analize odlučnih okolnosti. Tužitelj je samostalna i neovisna pravna osoba sa vlastitom pravnom osobnošću i pogrešno je tumačiti pravo svih suvlasnika na obnovu u vezi s „područjem zdravstva, u kojem tužitelj, djeluje. Tužitelj tijekom cijelog postupka, kao većinski suvlasnik stambeno poslovne zgrade, traži provođenje postupka radi obnove zgrade u [adresa]. Ukazuje na to da im je, u vezi sa zahtjevom za nekonstrukcijsku obnovu nadležni ured zatražio dostavu odluke suvlasnika kojom ovlašćuju upravitelja (GSKG) na sklapanje Ugovora o nekonstrukcijskoj obnovi s tuženikom. Tužitelji ističu kako su predmetni dopis zaprimili tek nakon donošenja prvostupanjske presude, pa isti dostavljaju u spis ovog predmeta kao novi dokaz. Još jednom se ističe kako tuženik u tom postupku nekonstrukcijske obnove uopće ne spori status suvlasnika zgrade [adresa] i njihovo pravo na obnovu, dok u ovom postupku zauzima stav da pravna osobnost tužitelja (koji je jedan od suvlasnika) isključuje pravo na obnovu - suvlasnicima zgrade [adresa]. Sukladno navedenom, tužitelji predlažu da drugostupanjski sud sam riješi stvar, podredno da ukine pobijanu presudu i dostavi predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te da naloži tuženiku da naknadi troškove postupka tužiteljima.

3. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, u cijelosti poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je njome povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prvostupanjski sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim obrazloživši svoju odluku činjenicom da većinski suvlasnik zgrade, odnosno tužitelj, svoju djelatnost obavlja u području zdravstva, a koja djelatnost je od javnog interesa, zbog čega se po ocjeni suda i tuženika radi o zgradi javne namjene.

7. Ovaj Sud se ne može usuglasiti s odlukom prvostupanjskog suda i tuženika na osnovi obrazloženja kakvo je tim odlukama dano.

8. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se u predmetnoj zgradi (zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) nalazi pet poslovnih prostora s upisanim vlasništvom u korist tužitelja, jedan poslovni prostor s upisanim vlasništvom Republike Hrvatske te jedan stan s upisanim vlasništvom u korist VZ.

9. Sukladno članku 4. stavku 1. točki n.) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj 21/23., dalje: Zakon), stambeno-poslovna zgrada je zgrada koja se sastoji od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora bez obzira na namjenu, a nije obiteljska kuća.

10. S druge strane, sukladno članku 4. stavku 1. točki s). Zakona , zgrada javne namjene je zgrada namijenjena pretežitim dijelom obavljanju djelatnosti u području odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi, radu tijela državne uprave i drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te rezidencijalni objekti u vlasništvu Republike Hrvatske i zgrade vjerskih zajednica namijenjene obavljanju vjerskih obreda kojima prisustvuje više ljudi.

11. Na osnovi citiranih zakonskih odredbi, ovaj Sud je ocijenio da se, već po osnovi činjenice da se u predmetnoj zgradi nalazi jedan stan (154,71 m2) koji se ne koristi na način kako to definira članak 4. stavak 1. točka s). Zakona, u konkretnom slučaju ne može raditi o zgradi javne namjene.

12. Nadalje, tužitelj nije pravna osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska niti jedinica lokalne i područne samouprave, već su mu osnivači Stomatološki fakultet i Hrvatski liječnički zbor.

13. Prema Statutu Hrvatskog liječničkog zbora od 5. lipnja 2020., Hrvatski liječnički zbor ima status dobrovoljne udruge doktora medicine i doktora dentalne medicine koja je osnovana radi njegovanja liječnike etike i zaštite strateških interesa.

14. Sukladno članku 2. stavku 1. i 2. Statuta Hrvatske komore dentalne medicine („Narodne novine“, broj 44/04., 69/06., 85/07., 24/08., 11/10., 13/10., 28/15., 55/15., 107/17., 18/18., 65/19., dalje: Statut), komora je samostalna i neovisna staleška i stručno poslovna organizacija doktora dentalne medicine, dentalnih tehničara, dentalnih asistenta i dentalnih higijeničara na području Republike Hrvatske sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Komora je osnovana s ciljem da štiti prava i interese svojih članova te da brine o ugledu i unapređenju njihove struke. Člankom 11. propisane su javne ovlasti koje obavlja komora, utvrđene zakonom i drugim propisma, pri čemu valja istaknuti da komora obavlja i druge poslove propisane člankom 9. Statuta, koje ne obavlja u okviru javnih ovlasti. Sukladno članku 87. Statuta, sredstva za rad komore osiguravaju se iz članarine koju plaćaju njeni članovi, prihoda od imovine, naknada za usluge komore, izdavačke djelatnosti, donacija, sponzorstva, partnerske i poslovne suradnje s drugim pravnim osobama te iz drugih izvora.

15. Prema članku 28. stavku 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., dalje: ZZZ), zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba. Daljnjim člankom 29. je propisano da se zdravstvena djelatnost obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda. Nadalje, člancima 30. - 36. detaljno se razrađuju oblici zdravstvene zaštite koja se može provoditi u zdravstvenim ustanovama kao što su domovi zdravlja, poliklinike, bolnice, lječilišta i sl., trgovačkim društvima i privatnoj praksi (ordinacijama).

16. Člankom 6. stavkom 1. i 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.) je propisano da se javna ustanova osniva za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i drugih djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti i ako je zakonom određeno da se navedeno obavlja kao javna služba.

17. Sukladno članku 239. ZZZ-a, komore u zdravstvu, uključujući i tužitelja, su strukovne organizacije radnika sa statusom pravne osobe.

18. Slijedom izloženog, po ocjeni Suda, tužitelj nije javna ustanova, niti obavlja djelatnost zdravstva kao javnu službu u smislu citiranih propisa, jer tužitelj nema status zdravstvene ustanove niti pruža zdravstvenu skrb ili usluge, slijedom čega se predmetna zgrada, unatoč nespornoj činjenici da je u pretežitom suvlasništvu tužitelja, ne može svrstati u zgrade javne namjene u području zdravstva.

19. Na kraju valja ukazati na članak 18. Zakona, prema kojem se oštećene višestambene zgrade, poslovne zgrade, stambeno-poslovne zgrade i obiteljske kuće obnavljaju popravkom nekonstrukcijskih elemenata određenih programom mjera, popravkom konstrukcije odnosno pojačanjem konstrukcije u skladu s Tehničkim propisom, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, dok se , prema članku 21. Zakona, oštećene zgrade javne namjene obnavljaju cjelovitom obnovom zgrade.

20. Sukladno članku 64. stavku 1. Zakona, ministarstvo donosi rješenje povodom podnesenog zahtjeva za cjelovitu obnovu pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra, popravak konstrukcije zgrade, obnovu građevinske konstrukcije, gradnju i opremanje zamjenske obiteljske kuće, uklanjanje zgrade, gradnju višestambene zgrade ili stambeno-poslovne zgrade, novčanu pomoć za rekonstrukcijsku obnovu, novčanu pomoć za popravak konstrukcije zgrade, novčanu pomoć za cjelovitu obnovu pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra, novčanu pomoć za uklanjanje zgrade, novčanu pomoć umjesto gradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće i novčanu pomoć za troškove izrade projekta. Prema stavku 3. istog članka, iznimno od stavka 1. ovoga članka, vlasnici odnosno suvlasnici oštećenih višestambenih zgrada, poslovnih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada i obiteljskih kuća koji žele sami obnoviti zgradu bez financiranja sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Krapinsko-zagorske županije mogu na temelju ovoga Zakona provesti obnovu bez rješenja Ministarstva.

21. U svjetlu citiranih propisa, potrebno je ocijeniti pravo suvlasnika ove stambeno poslovne zgrade na obnovu u ovisnosti o stupnju oštećenja.

22. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao valjanim razloge za odbijanje zahtjeva tužitelja, stoga će tuženik u ponovljenom postupku donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja uvažavajući pravna shvaćanja i primjedbe Suda izražene ovosudnom presudom.

23. Tužitelj nije, u skladu s člankom 148. stavkom 2. ZUS-a, postavio određeni zahtjev s navedenim troškovima za koje traži naknadu, stoga Sud o takvom zahtjevu nije odlučivao.

24. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić