Poslovni broj: Usž-3602/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČFP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KFP, [adresa] interno 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Marčan & Partneri d.o.o., Rijeka, Č [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 3/2024-6 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-3/2024-6 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-02/135, URBROJ: 531-03- 4-23-2 od 8. studenog 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-05/22-30/000089, URBROJ: 2170-03-05/1-23-0010 od 13. lipnja 2023. (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 13. lipnja 2023., kojim je odbijen zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelji prvostupanjsku presudu pobijaju u cijelosti, navodeći, u bitnom, da sud ponavlja navode prvostupanjskog tijela iako nije proveo niti jedan dokaz kojim bi takve navode provjerio. S tim u vezi, ističu da sud nije utvrdio da je predmetna građevina povećana nakon 15. veljače 1968. te da sud nije ni imao znanja za izvođenje ovakvog zaključka. Navode da je snimak predmetne kuće izrađen 1953. pa se od evidentiranja te kuće temeljem snimke odnosno od 1953. do 1968. moglo puno toga promijeniti na samoj kući, a ne postoje nikakve isprave od 1953. do 1968. iz kojih bi se evidentiralo konačno stanje. Dakle, ako i postoje neke promjene nakon 1953., one nisu evidentirane pa se stanje prvog snimka ne može uspoređivati sa stanjem iz posjedovnog lista koje je nastalo desecima godina nakon prvog snimka. Sud ne navodi za koliko bi m2 kuća bila izvan gabarita. Dakle, riječ je o pretpostavci u odnosu na koju nije proveden niti jedan dokaz da bi se temeljem toga izvodili bilo kakvi zaključci. Činjenično stanje s tim u vezi nije utvrđeno, iako je na tu okolnost predloženo građevinsko vještačenje. Smatraju da su takvim postupanjem suda povrijeđena ustavna prava tužitelja na jednakost te je grubo narušeno načelo vladavine prava, a odbijanjem dokaza koji su nužni za utvrđenje odlučnih činjenica, sud je u osnovi onemogućio tužiteljima da sudjeluju u upravnom sporu. Nadalje, navode da dizanje nadogradnje za 0,30 cm nije razlog za odbijanje uporabne dozvole jer se radi o neznatnom odstupanju prilikom rekonstrukcije. Predlažu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno poništiti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. Ujedno potražuju trošak zastupanja u žalbenom postupku po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, u iznosu 1.628,86 €.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge.
7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi.
9. Prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 184. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), osnovano zaključio da zgrada koja je evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na č. zgr. [katastarska čestica], prije 15. veljače 1968., a za koju je stranka u spis dostavila i fotografije 12. listopada 2022., ne odgovara zgradi koja postoji na terenu u trenutku provođenja očevida 22. svibnja 2023. i ne odgovara tlocrtu zgrade iz kopije katastarskog plana, čija površina iznosi cca. 47 m[2] . Navedeno, i po ocjeni ovoga Suda, predstavlja zapreku izdavanju uporabne dozvole za građevinu koja se sada nalazi na predmetnoj čestici, jer je terenskim očevidom nesporno utvrđeno da to nije građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine.
10. Naime, iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Mali Lošinj, KLASA: 935-08/21-02/183, URBROJ: 541-19-07/2-21-2 od 7. listopada 2021., koje prileži spisu upravnog postupka, je razvidno da je građevina evidentirana u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] na č. zgr. [katastarska čestica] prije 15. veljače 1968. u tlocrtnoj površini od 47 m[2] , dok je u PL br. 593 k. o. [katastarska općina] za č. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana površina od 65 m[2] . Pored navedenog, opunomoćenik investitora, ČF, zahtjev je dopunio s fotografijama predmetne zgrade, te ugovorom o najmu navedene građevine sklopljenim 1. listopada 2021. u kojem su ugovorne strane tužitelji i opunomoćenik tužitelja, ČF, a iz kojeg je razvidan popis planiranih radova za izvođenje na građevini koja se nalazi na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poput novog krovišta s drvenim gredama i crijepom mediteranskog tipa, rušenje stražnjeg dijela kuće uključujući dimnjak, izgradnja novog dimnjaka nešto manjih dimenzija od postojećeg, oblaganje cijele fasade u benkovačkom i kiklop kamenu. Prvostupanjsko tijelo je uvidom u DOF 2011, kao i DOF 2022, utvrdilo kako je razvidno da je od 1953. do 2023. godine građevina mijenjala svoj oblik i površinu te zaključilo da je ranije evidentirana građevina dograđena na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani i da prelazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
11. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe, kojima tužitelji i sami navode da je predmetna zgrada naknadno rekonstruirana. Eventualna legalnost radova izvedenih na predmetnoj zgradi nakon 15. veljače 1968. nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, jer se u konkretnom slučaju niti ne utvrđuje da li su radovi na koje tužitelji upiru zakoniti, već se isključivo utvrđuje činjenica je li je građevina za koju traže uporabnu dozvolu po osnovi gradnje prije 15. veljače 1968. upravo ona ista (po dimenzijama, obliku i dr.) kakva je postojala na predmetnoj čestici prije tog datuma, a što ovdje nesporno nije slučaj.
12. Slijedom izloženog, nisu osnovani niti prigovori postupovne naravi usmjereni na neprovođenje predloženih dokaza (očevid, vještačenje i sl.), jer, sukladno članku 49. stavku 3. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje predloženih dokaza, jer isto ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari, a iz kojih razloga ovaj Sud ne nalazi povredu zakona, kao ni ustavnih prava na štetu tužitelja po toj osnovi.
13. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić