Poslovni broj: Usž-3983/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KOMUNALIJE d.o.o., Đurđevac, Radnička cesta 61, OIB 80548869650, kojeg zastupa Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, Nemčićeva 4a, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB 59951999361, radi ukidanja odobrenja za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2991/2025-4 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2991/2025-4 od 23. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanja odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I- 325-07/24- 06/12, URBROJ: 517-05-3-1-25-10 od 23. srpnja 2025. Tim rješenjem se tužitelju na dan 23. rujna 2025. ukidaju rješenja o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti odvodnje otpadnih voda i o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti, te mu, kao postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga, prestaje status javnog isporučitelja vodnih usluga, prestaje pravo isporučivanja vodne usluge i prestaje pravo naplaćivanja cijene vodne usluge i naknade za razvoj te se gospodarska cjelina tužitelja prenosi na korištenje bez naknade na Vodne usluge d.o.o., Bjelovar, kao društva preuzimatelja, uz utvrđenje daljnjih pravnih posljedica tog pripajanja.
2. Tužitelj je protiv rješenja prvostupanjskog suda izjavio žalbu u kojoj navodi da se rješenjem tuženika, čiju odgodu izvršenja traži, ukida njegova djelatnost koja mu je jedini izvor prihoda, što nedvojbeno dokazuje da će mu izvršenjem tog rješenja nastati nenadoknadiva šteta. Preuzimanje gospodarske cjeline od strane drugog vodnog isporučitelja, ne mijenja činjenicu da on ostaje bez prihoda, dok mu preuzete obveze ostaju. Smatra da mu nije ni omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku zbog zakonske nemogućnosti izjavljivanja žalbe na rješenje tuženika. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-82/2024 od 4. lipnja 2024., na koju se poziva prvostupanjski sud, prema navodima tužitelja, nije mjerodavna za odlučivanje o odgodnom učinku tužbe. Tvrdi da traženi odgodni učinak nije protivan javnom interesu urednog obavljanja vodoopskrbne djelatnosti i djelatnosti odvodnje otpadnih voda, što on uredno obavlja od 1999. godine, uz provođenje EU projekata s ciljem razvoja i unaprjeđenja dostupnosti i kvaliteti pružanja usluge na području grada Đurđevca i devet okolnih općina. Iznosi razloge radi kojih ispunjava uvjete i ciljeve za isporučitelja vodnih usluga propisane Zakonom o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 66/19. dalje ZVU), te tvrdi da bi se priznavanjem odgodnog učinka zadržalo postojeće stanje koje se ne protivi javnom interesu. Ukazuje da bi njegovo pripajanje Vodnim uslugama d.o.o., Bjelovar, imalo za posljedicu povećanje cijena isporučene vode za korisnike od 50%. Predlaže da se preinači rješenje prvostupanjskog suda te usvoji njegov prijedlog za odgodnim učinkom, podredno, ukine rješenje prvostupanjskog suda i vrati predmet na ponovni postupak, uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema podacima spisa predmeta, tužitelj je podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 325-07/24-06/12, URBROJ: 517-05-3-1-25-10 od 23. srpnja 2025., kojim se tužitelju radi reorganizacije vodokomunalnog sektora propisane ZVU-om, ukidaju važeći akti o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje te se prenosi korištenje gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja, kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Vodne usluge d.o.o., kao preuzimatelja. Tužbom je tužitelj ujedno predložio odgodu izvršenja rješenja tuženika u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 – dalje ZUS), koji prijedlog je odbijen osporenim rješenjem prvostupanjskog suda.
6. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
7. Uzimajući u obzir da se rješenjem, čiju odgodu izvršenja tužitelj traži, provodi reorganizacija vodokomunalnog sektora po sili zakona, odgoda izvršenja takvog rješenja bila bi protivna javnom interesu, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Naime, prema rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- II/3548/2023 od 4. lipnja 2024., zakonodavac ima pravo i obvezu odrediti način na koji se vode, kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 52. stavak 1. Ustava RH), mogu upotrebljavati i iskorištavati, a osobito ako se radi o upotrebi i korištenju voda u djelatnosti javne vodoopskrbe (posebice s gledišta osiguranja njihove zdravstvene ispravnosti) i javne odvodnje (posebice s gledišta pročišćavanja otpadnih voda do njihove ekološke prihvatljivosti). Budući da pružanje vodnih usluga ostaje u samoupravnom djelokrugu jedinica lokalne samouprave, a ZVU-om se određuje širi teritorijalni okvir za pružanje vodnih usluga (uslužno područje; članak 7. ZVU-a) i institucionalni oblik putem kojeg se te djelatnosti obavljaju (jedan javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području; članak 8. stavak 1. ZVU-a), prijenos korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja, kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Vodne usluge d.o.o., kao preuzimatelja, nužna je za postizanje cilja reorganizacije vodokomunalnog sektora. Stoga neosnovano tužitelj prigovara da zadržavanje postojećeg stanja nije suprotno javnom interesu.
8. Nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ni žalbeni navodi tužitelja o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u nemogućnosti obavljanja djelatnosti koja mu je jedini izvor prihoda, a na koje se, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prilikom donošenja osporenog rješenja poštivao zakonske odredbe, rješenje je doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a što sve ukazuje na neosnovanost žalbenih prigovora.
10. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
