Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-351/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NI, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-113/2023 od 07. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog NI, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzetim predmetima na način da se osobno vozilo marke [obrt], bijele boje, registarske oznake [registarska oznaka], broja šasije:

[broj] s pripadajućim startnim ključem te prometnom dozvolom serijskog broja [broj prometne dozvole] za navedeno vozilo na ime NI koje je od optuženika oduzeto uz zapisnik PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko broj: ... 18. svibnja 2022. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], vraća vlasniku optuženom NI.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog NI odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, ispravljenom rješenjem broj K-113/2023-9 od 08. ožujka 2024. proglašen je krivim optuženi NI zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 8 (osam) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog NI je oduzeto osobno vozilo marke Seat Leon, bijele boje, registarske oznake [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije] s pripadajućim startnim ključem te prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole] za navedeno vozilo na ime NI koje je od optuženika oduzeto uz zapisnik PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko broj: ... od 18. svibnja 2022. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj]., te isto postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 132,72 (sto trideset i dva eura i sedamdeset i dva centa) eura[1] /1.000,00 (tisuću kuna).

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi NI, po braniteljici Tanji Budimir Gulan, odvjetnici iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, oduzimanju predmeta i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači u pravcu žalbenih navoda. U žalbi je predloženo da se optuženika i braniteljicu obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. O sjednici drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni državni odvjetnik, optuženik i braniteljica, ali na istu nisu pristupili te je ista održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

9. Optuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, da presuda nema razloga te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji se navode su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, na koji način parafrazira zakonsku odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP bez navođenja konkretnih povreda. Međutim, protivno istaknutim žalbenim navodima, navedena žalbena osnova nije ostvarena jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio jasne, dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

10. Optuženik u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, s obzirom da se izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret, sukladno članku 464. stavak 7. ZKP, njegova žalba zbog te žalbene osnove nije dopuštena.

11. Optuženik se žali i zbog odluke suda o djelomičnoj uvjetnoj osudi navodeći da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca kao i neuvjetovani dio kazne od osam mjeseci koja se ima izvršiti previsoko odmjerene. Ističe da je sud pravilno utvrdio materijalne, socijalne i obiteljske prilike optuženika, nezaposlenost i loše materijalne prilike, te činjenicu da je otac dvoje malodobne djece od 7 i 10 godina te njegovo iskreno priznanje i izraženo žaljenje, te neosuđivanost, te da nije našao niti jednu otegotnu okolnost, ali je propustio kao olakotno cijeniti da optuženik nije ostvario nikakvu imovinsku korist od kaznenog djela, te da je bio naveden na poduzimanje kaznenog djela od strane osobe koja je iskoristila njegovu tešku materijalnu i životnu situaciju. Nakon toga se u žalbi poziva na odluku Županijskog suda u Zadru kao drugostupanjskog suda u usporedivom predmetu.

12. Međutim, protivno istaknutim žalbenim navodima, okolnost da optuženik nije ostvario nikakvu imovinsku korist od kaznenog djela jer mu dogovoreni prijevozi ilegalnih migranata nisu plaćeni, te da je bio naveden na poduzimanje kaznenog djela od strane osobe koja je iskoristila njegovu tešku materijalnu i životnu situaciju, pravilno nisu cijenjene kao olakotne okolnosti s obzirom da te okolnosti nisu od utjecaja na odmjeravanje kazne propisane člankom 47. KZ/11 već se radi o lakomislenom postupanju optuženika koji je na izvršenje kaznenog djela svjesno i voljno pristao. Stoga, je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio olakotne okolnosti, te uz odsustvo otegotnih okolnosti, ispravno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, koja kazna je zbog utvrđenih olakotnih okolnosti, bez otegotnih i odmjerena u visini nešto iznad zakonskog minimuma za to kazneno djelo, te je potom, smatrajući da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, odredio da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, dok je drugi dio kazne zatvora od osam mjeseci uvjetovan vremenom provjeravanja od tri godine, pravilno ocjenjujući da je izrečena djelomična uvjetna osuda u svemu primjerena kaznena sankcija za počinjeno kazneno djelo, te da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

13. Protivno žalbenim navodima u kojima optuženik citira odluku drugostupanjskog suda, ukazujući da je u tom predmetu optuženik i za veću kriminalnu količinu blaže kažnjen, ističe se da je u svakom konkretnom predmetu proces individualizacije kazne jedinstven za svakog optuženika koji je proglašen krivim za točno određeno kazneno djelo počinjeno u određenim okolnostima. Zbog navedenog nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika o usporednoj kaznenoj sankciji izrečenoj drugom optuženiku u drugom kaznenom predmetu.

14. Zbog svega navedenog nije prihvaćen je žalbeni prijedlog optuženika da mu se za počinjeno kazneno djelo izrekne uvjetna osuda, jer ista, s obzirom na stupanj krivnje optuženika, svrhu kažnjavanja, utvrđene osobne okolnosti optuženika, težinu djela i društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela, ne bi bila primjerena sankcija za počinjeno kazneno djelo, niti bi se njome u dovoljnoj mjeri ostvarila svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

15. Pobijanom presudom pravilno je odmjeren trošak kaznenog postupka na ime paušala, sukladno imovinskim prilikama optuženika te trajanju i složenosti postupka na temelju članka 145. stavak 3. ZKP, pa nije u pravu optuženik kada pobija odluku o troškovima postupka.

16. Iako sumarno, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi naveo razlog zbog čega je na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika oduzeo osobno vozilo, ključ od vozila i prometnu dozvolu, navodeći da je to vozilo uporabljeno za počinjenje kaznenog djela.

17. Međutim, odredba članka 79. stavka 2. KZ/11 propisuje fakultativno oduzimanje predmeta koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela na način da sud te predmete može oduzeti, ali ne propisuje obligatorno oduzimanje. Pravilno optuženik u žalbi ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio osobne okolnost na strani optuženika i njegove obitelji i to da je isti otac dvoje djece školskog uzrasta, da je nezaposlen i bez imovine, pa oduzimanje osobnog automobila dovodi u pitanje egzistenciju optuženikove obitelji, a s obzirom na mjesto stanovanja izvan većeg grada, ograničava optuženikove mogućnosti zaposlenja. Jednako tako, navedeni osobni automobil je sredstvo koje koristi optuženikova obitelj između ostalog i za potrebe prijevoza djece na školske i izvanškolske aktivnosti, pa se oduzimanjem automobila u znatnoj mjeri otežava redovno funkcioniranje roditeljskih obveza.

18. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pogrešno od optuženika trajno oduzeo navedeni osobni automobil, koji je optuženik uporabio za počinjenje kaznenog djela, jer takvo oduzimanje nije u razmjeru sa svrhom koja se želi postići tim oduzimanjem. U konkretnom slučaju osobne i obiteljske okolnosti na strani optuženika, kao i činjenica da je isti ranije neosuđivana osoba, govore u prilog zaključku kako ne postoji realna i objektivno predvidiva opasnost da bi optuženik uporabom navedenog automobila počinio novo kazneno djelo, tim više što mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena djelomična uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine u kojem vremenu ne smije počiniti novo kazneno djelo pod prijetnjom izvršenja ostatka kazne zatvora. Zbog navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o oduzimanju predmeta i navedeni osobni automobil, ključ i prometnu dozvolu vratiti optuženiku.

19. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 486. ZKP.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević