Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-248/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mati Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika II iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku Zagrebu, Vodnikova 8, uz sudjelovanje mlt. KI, OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po posebnoj skrbnici ČIĐ, djelatnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-69/2022-58 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-69/2022-58 od 9. svibnja 2025. u točkama II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom pod točkom I. izreke odlučeno je da će mlt. KI stanovati sa majkom ŠI, pod točkom II. izreke odlučeno je da će majka ŠI ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. KI i samostalno zastupati dijete u odlukama o njegovim bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona, pod točkom III. izreke odlučeno je o održavanju osobnih odnosa mlt. OI s ocem na način da će se odvijati prema dogovoru roditelja kad otac, tuženik, za isto pokaže interes o čemu je dužan obavijestiti majku najmanje 48 sati prije planiranog susreta, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da na ime dospjelih rata uzdržavanja mlt. Č Poslovni

OI plati tužiteljici i majci iznos od ukupno 52.405,44 EUR-a za razdoblje od ožujka 2021. do travnja 2025. zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je određeno uzdržavanje u iznosu od 1.000,00 EUR-a mjesečno od donošenja prvostupanjske presude pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem do svakog 15-og u mjesecu uz zakonsku zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja, pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.700,00 EUR-a u roku od 15 dana te je pod točkom VI. izreke odbijen dio protutužbenog zahtjeva da stranke ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. KI.

2. Protiv dijela te presude pod točkama II., III. i IV. izreke pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca, odnosno preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužiteljica s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa, tako da nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno upućuje žalba tuženika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrđeno je da nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u žalbenoj fazi je uzdržavanje i naknada za izgubljeno uzdržavanje za mlt. KI, a koja se potražuje od tuženika, oca, za razdoblje od rođenja djeteta, pa nadalje, odluka o samostalnoj roditeljskoj skrbi koja je dodijeljena tužiteljici te održavanje susreta i druženja mlt. KI sa ocem, tuženikom.

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja u provedenom postupku na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio sve činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

9. Tuženik u žalbi svojim opširnim navodima prvenstveno problematizira motiv radi kojeg je tužiteljica podnijela tužbu, svoje imovinske prilike i stav prvostupanjskog suda da dijete treba slijediti životni standard roditelja obveznika uzdržavanja

10. Određeni način održavanja susreta i druženja sa mlt. KI tuženik u žalbi posebno ne osporava, a sud je na utvrđeno činjenično stanje, odnosno da tuženik za sada ne pokazuje interes za održavanje susreta i druženja sa mlt. djetetom te činjenicom da je mlt. dijete vidio tek nekoliko puta i to kada su se dogodili slučajni Poslovni

susreti, uz prihvaćanje prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad budući dijete ne poznaje oca odredio susrete i druženje na način da je tuženik, otac o namjeravanom susretu i druženju sa mlt. djetetom dužan obavijestiti majku kako bi ista pripremila mlt. dijete na susret, jer isto ne poznaje tuženika pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 204. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 i 156/23– dalje: ObZ).

11. Prema odredbi čl.104. st. 1. ObZ roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. toga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

12. Imajući u vidu da majka samostalno i u potpunosti brine o svim djetetovim potrebama te mu je osigurala kvalitetan život i razvoj, da tuženik od rođenja mlt. djeteta nije uključen niti u jedan segment skrbi o djetetu, da ostavlja dojam pasivnosti i inertnosti u odnosu na roditeljsku skrb, da nije upoznat sa niti jednim segmentom roditeljske skrbi o mlt. djetetu, da je mlt. dijete slučajno vidio tek nekoliko puta, da niti ne pokušava ostvariti osobne odnose s djetetom ili sudjelovati u bilo kojoj odluci vezano za skrb o djetetu to ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u toj situaciji opravdano da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, a što je u skladu s dobrobiti mlt. djeteta, a kako to proizlazi i iz prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pa se suprotni neargumentirani navodi žalbe ne mogu prihvatiti.

13. Imajući u vidu sve gore navedene okolnosti pravilno je prvostupanjski sud odredio samostalnu roditeljsku skrb budući je isto u interesu i dobrobiti djeteta, jer se od oca obzirom na dosadašnje ponašanje, odnosno nezainteresiranost i pasivnost u odnosu na roditeljsku skrb, ne može očekivati da će sa majkom postići bilo kakav sporazum o sadržajima roditeljske skrbi koje je potrebno donositi na svakodnevnoj bazi. Dakle, za djetetovu dobrobit je da majka samostalno izvršava roditeljsku skrb, jer ista u potpunosti brine o djetetu i osigurava mu stabilno okruženje i zdrav život i razvoj.

14. Čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17 i 4/17, - dalje: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

15. Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta, prema odredbama ObZ, te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici tako i kada ne žive zajedno i u ovom slučaju radi se o situaciji da, otac kao I

obveznik plaćanja uzdržavanja, ima visoki životni standard pa je logično da ga i mlt. dijete slijedi.

16. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 1. i 2. ObZ).

17. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prema ocjeni ovog suda, neosnovno tuženik prigovara da je dosuđeni iznos za uzdržavanje mlt. djeteta previsoko određen, s obzirom na njegove potrebe i mogućnosti tuženika, jer je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 307. st. 2. i čl. 311. st. 1. ObZ utvrdio potrebe mlt. djeteta prema standardu tuženika, kao obveznika uzdržavanja, koji je u mogućnosti plaćati uzdržavanje mlt. djeteta u povećanom iznosu (čl. 311. st. 2. ObZ), bez štete za vlastito uzdržavanje.

18. Naime, ako roditelj ima povećane mogućnosti, a tuženik zasigurno ima, onda i mlt. dijete može imati veću kvalitetu života od one minimalne ili opće prihvaćene. Sve to, jer se žalbenim navodima tuženika inzistira da su potrebe mlt. djeteta manje, kao i njegove imovinske prilike lošije od onih utvrđenih po prvostupanjskom sudu. Međutim navedeni iznos, ma koliko velik bio, nije nepotrošiv obzirom na životnu dob mlt. djeteta. Naime, iz iskaza tužiteljice, a i samog iskaza tuženika o standardu i načinu života djeteta koji njeguje majka djeteta proizlazi da dijete živi u iznadprosječnim uvjetima (troškovi života, pokloni, putovanja, ljetovanja, zimovanja, odjeća, obuća, proslave rođendana), a za koje je tuženik kao obveznik uzdržavanja u mogućnosti doprinositi.

19. Suprotno žalbenim navodima, sud je u skladu s čl. 313. st. 1., 2., 4. i 5. ObZ pravilno utvrdio ukupne imovinske mogućnosti tuženika, imajući u vidu njegove prihode i ostalu imovinu te zaključio da je tuženik osoba iznadprosječnog imovinskog stanja. Tuženik je naime, kako to proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza vlasnik kuće u [adresa] koju je stekao kupoprodajom, vlasnik je tri luksuzno uređena apartmana u [adresa], bio je osnivač trgovačkog društva Iduser d.o.o. do 31. ožujka 2022. kada neposredno prije donošenja djelomične presude kojom je tuženik utvrđen ocem mlt. KI član društva postaje njegova supruga BI, a u 2021. godini navedeno društvo je ostvarilo dobit u iznosu od 330.750,00 EUR-a, a materijalna imovina društva iznosila je 556.938,00 EUR-a, bio je član i osnivač trgovačkog društva Baturi Grupa d.o.o. do 31. ožujka 2022. kada osnivač i član neposredno prije donošenja djelomične presude kojom je tuženik utvrđen ocem mlt. KI postaje njegova supruga BI, a koje društvo je u 2021. ostvarilo bruto dobit u iznosu od 131.950,00 EUR-a, a novac u blagajni i na računu društva iznosio je 205.994,00 EUR-a, tvrtka tuženika i njegove supruge imala je u vlasništvu luksuzne automobile Audi SQ7 i Mercedes Benz GLA 200, a životni stil tuženika na „visokoj nozi“ vidljiv je iz dostavljenih fotografija.

20. O gore navedenoj imovini suprotno stavu tuženika u spisu postoje relevantni podaci (izvadci iz sudskog registra, financijska izvješća, police osiguranja vozila), a drugu imovinu (vikendicu u [adresa]) sud nije utvrdio kao imovinu tuženika. Poslovni

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, dosuđenim iznosom neće se povećati životni standard majke i zz. mlt. KI budući da dosuđeni iznos uzdržavanja u cijelosti pokriva materijalne potrebe mlt. djeteta, a niti bi to istoj bilo potrebno obzirom na utvrđeni iznadprosječni životni standard koji majka djeteta ima. Uostalom uzdržavanje služi za podmirenje potreba djeteta, a ne majke.

22. Odredbama ObZ nije propisan maksimum koji se može plaćati za uzdržavanje djeteta međutim kriteriji po kome se i gornja granica može odrediti u svakom pojedinom slučaju su potrebe djeteta za koje se uzdržavanje određuje, sredina u kojoj živi i mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja.

23. Prema Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", broj 37/22, 48/23, 49/24 i 75/25) iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta za 2022. za najviši platni razred (30.000,01 kn do 35.000,00 kn) iznose 5.100,00 kn uz zajamčeni preostali dio prihoda od 11.000,00 kn, za 2023. za najviši platni razred (3.982,00 do 4.645,00 EUR-a) iznosi 677,00 EUR-a, za 2024. za najviši platni razred (4.001,00 do 4.300,00 EUR-a) iznosi 705,50 EUR-a i u 2025. za najviši platni razred (4.301,00 do 4.600,00 EUR-a) iznosi 757,00 EUR-a, s time da ako roditelj obveznik uzdržavanja ostvaruje primitak iznad najvišeg iznosa u tablici, a tuženik prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda ostvaruje, može mu se odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa uzdržavanja, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard roditelja.

24. Gore navedeno ukazuje na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o potrebama mlt. djeteta i mogućnosti tuženika da doprinosi za njegovo uzdržavanje u dosuđenim iznosima, budući da dosuđeni iznosi bitno ne odstupaju od iznosa uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta, a tuženik ima bitno više prihode od onih naznačenih za najviši platni razred.

25. Prihodi koje ostvaruje majka i njezine mogućnosti nisu odlučne za visinu uzdržavanja, jer prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pritom se, u skladu s odredbom čl. 310. st. 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog davanja.

26. Ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja sud utvrđuje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (čl. 313. st. 1. ObZ), pri čemu se prema odredbi čl. 289. st. 2. ObZ smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ.

27. Činjenica da je tuženik u obvezi uzdržavati još dvoje mlt. djece imajući u vidu utvrđene imovinske prilike tuženika ne utječe na visinu doprinosa uzdržavanja mlt. KI dosuđen ovom odlukom, jer tuženiku na raspolaganju ostaju mjesečna primanja koja su mu i više nego dostatna za održavanje sadašnjeg standarda. Također na visinu uzdržavanja koja je dosuđena ovom odlukom ne utječe to što Poslovni

eventualno za drugu djecu s kojom ne živi doprinosi manje iznose, a to stoga što se uzdržavanje određuje u odnosu na svako dijete imajući u vidu potrebe konkretnog djeteta od kojih ovisi visina doprinosa uzdržavanja.

28. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke.

29. Nepobijani dio presude pod točkama I., V. i VI. izreke nije preispitivan (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš