Poslovni broj: Usž-3957/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Davoru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi poništenja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-642/2024-7 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-642/2024-7 od 20. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/23-01/112, URBROJ: 529-06-03- 02/1-23-2 od 13. prosinca 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove, Odsjeka za obrtništvo i turizam, KLASA: UP/I-335-01/23-03/130, URBROJ: 2182-09-01/2-23-11 od 25. rujna 2023. godine.
2. Tim prvostupanjskim rješenjem poništeno je ranije rješenje prvostupanjskog upravnog tijela, KLASA:UP/I-335-02/22-3/2341, URBROJ: 2182-09-01/1-22-3 od 18. listopada 2022., kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste kamp u Murteru, Ulica pod Raduč 96.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o pravilima sudskog postupka, a što je utjecalo na rješavanje stvari i jer je presuda nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem. Prvostupanjski sud je odbio provesti predložene dokaze (saslušanje tužitelja i svjedoka na okolnost ispunjavanja uvjeta iz rješenja kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u kampu) te je pogrešno protumačio odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) na štetu tužitelja. Obrazloženje prvostupanjskog suda da provođenje očevida nije od utjecaja na pravilno rješavanje ove uprave stvari u koliziji je s postupanjem upravnih tijela koja su, upravo radi utvrđivanja činjenica i razjašnjena bitnih okolnosti, u postupku zakazala dva očevida koji nisu provedeni. Tužitelj nije sudjelovao ni bio obaviješten o postupku nadzora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik od 16. lipnja 2023., kojom prilikom je sačinjen zapisnik kojeg je tuženik iskoristio za donošenje osporenog rješenja. Ukazuje da, u konkretnom slučaju, nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih prvostupanjsko tijelo nije moglo samo provesti zakazani očevid. Tužitelju u postupku nije dostavljeno ni očitovanje tuženika od 17. srpnja 2023., čime je, posljedično, na štetu tužitelja postupljeno suprotno odredbi članka 52. stavka 1. i 2. ZUP-a. Drži da je proturječnost izreke i obrazloženja presude sadržana u tome što se sud poziva na dokaze koji nisu izvedeni ili su pribavljeni nezakonito, tumačenjem zakonskih odredbi na štetu tužitelja. Ustraje kod svih navoda iznesenih tijekom postupka, u tužbi i tijekom spora. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog upravnog suda.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da tužitelj u žalbi u bitnome iznosi iste navode kao i u tužbi protiv osporenog rješenja tuženika, a na koje se tuženik očitovao u odgovoru na tužbu. Nije osnovan žalbeni prigovor da sud, odbijanjem prijedloga za saslušanjem svjedoka (punomoćnika tužitelja i nekadašnje voditeljice prvostupanjskog tijela koja je izdala ranije rješenje) nije vodio računa o pravilima postupka. Ovo stoga jer je ranije rješenje poništeno zbog povrede odredbe članka 29. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (“Narodne novine”, broj: 9/16., 54/16., 6/106., 69/17., 20/19. , dalje: Pravilnik), kojim je propisano da očevid u objektu obavlja povjerenstvo ureda kojeg čine najmanje dva člana, koje imenuje čelnik ureda, a očevidu je, protivno navedenoj podzakonskoj odredbi, prisustovao samo jedan član povjerenstva. Stoga iskaz predloženog svjedoka, punomoćnika tužitelja, ne može nadomjestiti drugog člana povjerenstva koji je morao nazočiti očevidu u postupku izdavanja rješenja o odobrenju niti se iskazom tog svjedoka može nadomjestiti uporabna dozvola za predmetni kamp, kao dokaz ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (“Narodne novine”, broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21.), koju činjenicu tužitelj nije osporio tijekom postupka. Upravo suprotno, i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj navodi da nije ishodio uporabnu dozvolu, ali iz opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati. Nije osnovan ni žalbeni navod da se sud koristio “ispravama” donesenima u postupku u kojem tužitelj nije sudjelovao (postupak nadzora i postupak nadzora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik), jer iz podataka spisa proizlazi da je opunomoćenik tužitelja izvršio uvid u spis predmeta, između ostalog i na očitovanje od 17. srpnja 2023. godine. Tuženik se u predmetnoj upravnoj stvari koristio zapisnikom Državnog inspektorata od 16. lipnja 2023., od kojeg je zatražio pravnu pomoć, sukladno odredbi članka 26. stavka 1. i 2. ZUP-a, jer su mu bila potrebna saznanja o činjenicama kojima je raspolagalo to upravno tijelo, upravo iz razloga što radnje u postupku nije moglo pravodobno provesti zbog neodazivanja tužitelja i njegovih opunomoćenika na zakazane očevide. Ističe da stranke imaju pravo koristiti svoja procesna ovlaštenja, a hoće li to pravo koristiti ovisi o njihovoj odluci, slijedom čega tužitelj ima pravo nazočiti očevidu, očitovati se o svim činjenicama i pravnim pitanjima te dostaviti dokaze u prilog svojim navodima. Neaktivnost tužitelja, zastupanog po profesionalnom opunomoćeniku, u korištenju svojih procesnih ovlaštenja ne dovodi do povrede odredbi postupka kako to neosnovano smatra tužitelj. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
8. Neosnovan je žalbeni prigovor da osporavana presuda ima nedostatke u obrazloženju odlučnih činjenica, jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno i valjano obrazloženje odlučnih činjenica za odbijanje tužbenog zahtjeva.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju na temelju rješenja od 18. listopada 2022. odobreno pružanje usluga u domaćinstvu na adresi, smještajnog objekta u kojem se pruža usluga, Ulica pod Raduč 96, Murter, za vrstu ugostiteljske usluge: usluge smještaja u jednom smještajnom objektu za 10 kamp jedinica i utvrđeno da smještajni objekt ispunjava propisane minimalne uvjete za vrstu i kategoriju: kamp
– 10 kamp jedinica, kategorije ** zvjezdice.
10. Odredbom članka 129. stavka 3. ZUP-a propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja. Odredbom članka 131. stavka 1. ZUP-a propisano je, između ostalog, da rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Stavkom 2. istog članka ZUP-a propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.
11. Premda odredbi članka 29. stavka 1. Pravilnika, očevid u objektu obavlja povjerenstvo ureda kojeg čine najmanje dva člana, a članove povjerenstava imenuje čelnik ureda.
12. Prema članku 34. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
12.1. Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
13. Provedenim upravnim nadzorom utvrđeno je da spisu predmeta ne prileži dokaz da je očevid obavilo povjerenstvo u propisanom sastavu jer je zapisnik o provedenom očevidu potpisao samo jedan od dva potrebna člana povjerenstva te je utvrđeno da tužitelj za predmetni kamp nije ishodio uporabnu dozvolu, kao dokaz ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Činjenicu da nije ishodio uporabnu dozvolu tužitelj nije osporio tijekom postupka i spora. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 25. rujna 2023., temeljem članka 129. stavka 3. ZUP-a, ukinuto rješenje od 18. listopada 2022. kojim je tužitelju bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za uslugu smještaja u kampu obzirom da je provedenim nadzorom utvrđeno da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za njegovo donošenje.
14. Imajući u vidu činjenice utvrđene u postupku nadzora, kao i mjerodavno materijalno pravo, osnovano je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. rujna 2023. godine.
15. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u upravnom postupku te u tužbi, na koje se osvrnuo već i tuženik, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud, otklanjajući osnovanost tužiteljevih prigovora.
16. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.
17. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačiju presudu u ovoj upravnoj stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
18. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić