Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1950/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Hinko Žerjav i Renata Žerjav, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Varaždinu, protiv tužene RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Maru Konjuhu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-428/2022-22 od 9. siječnja 2025. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-428/2022-25 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbijaju se žalba tužitelja TM kao djelomično neosnovana i žalba tužene RM kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-428/2022-22 od 9. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-428/2022-25 od 28. siječnja 2025. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da izbriše upis zabilježbe ovrhe na nekretnini tužitelja.

II/ Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 428/2022-22 od 9. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 428/2022-25 od 28. siječnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem Ovr-363/17, u odnosu na predmet ovrhe koju čini suvlasnički dio rbr. 6 ovršenika i to 1/3 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, z. k. ul. [broj ZK uloška] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], ukupne površine 1761 m2, koju čine kuća, površine 88 m2, nadstrešnica površine 36 m2, pomoćna zgrada površine 55 m2, pomoćna zgrada površine 25 m2 i dvorište površine 1557 m2, u preostalom dijelu, preko iznosa navedenog u toč. 1. izreke do iznosa od 85.700,13 EUR (slovima: osamdesetpettisućasedamstoeura i trinaestcenti) te u točki III. izreke i sudi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem Ovr-363/17, u odnosu na predmet ovrhe koju čini suvlasnički dio rbr. 6 ovršenika i to 1/3 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, z. k. ul. [broj ZK uloška] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], ukupne površine 1761 m2, koju čine kuća, površine 88 m2, nadstrešnica površine 36 m2, pomoćna zgrada površine 55 m2, pomoćna zgrada površine 25 m2 i dvorište površine 1557 m2, u preostalom dijelu, preko iznosa od 41.813,66 eura do iznosa od 85.700,13 eura.

2. Nalaže se tuženici RM naknaditi tužitelju TM parnični trošak u iznosu od 7.305,93 eura u roku 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženice RM za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 28. siječnja 2025. suđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem Ovr-363/17, u odnosu na predmet ovrhe koju čini suvlasnički dio rbr. 6 ovršenika i to 1/3 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, z. k. ul. [broj ZK uloška] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], ukupne površine 1761 m2, koju čine kuća, površine 88 m2, nadstrešnica površine 36 m2, pomoćna zgrada površine 55 m2, pomoćna zgrada površine 25 m2 i dvorište površine 1557 m2 i to za iznos od 41.813,66 EUR (slovima: četrdesetjednatisućaosamstotrinaesteura i šezdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.10.2013. do 9.3.2017.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem ovr-363/17, u odnosu na predmet ovrhe koju čini suvlasnički dio rbr. 6 ovršenika i to 1/3 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, z. k. ul. [broj ZK uloška] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], ukupne površine 1761 m2, koju čine kuća, površine 88 m2, nadstrešnica površine 36 m2, pomoćna zgrada površine 55 m2, pomoćna zgrada površine 25 m2 i dvorište površine 1557 m2, u preostalom dijelu, preko iznosa navedenog u toč. 1. izreke do iznosa od 85.700,13 EUR (slovima: osamdesetpettisućasedamstoeura i trinaestcenti), kao i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da izbriše upis zabilježbe ovrhe na nekretnini iz točke I. izreke.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv dijela ove presude u točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u točkI II. izreke i prihvatiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao i naložiti tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka, podredno predlaže istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 781,25 eura uvećano za trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 325,17 eura.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti.

5. Tuženica je uz žalbu podnijela prijedlog za ispravak prvostupanjske presude u dijelu točke II. izreke te je sud rješenjem od 28. siječnja 2025. ispravio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-363/17 zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14).

7. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je prestala tražbina iz Ugovora o zajmu koji su stranke sklopile 13. kolovoza 2013., a za koju tražbinu je tužitelj, kao sredstvo osiguranja, predao tuženici bjanko zadužnicu na temelju koje je tuženica pokrenula ovršni postupak radi naplate tražbine iz tog ugovora, te ističe nekoliko varijanti na koji način je, u bitnome, ta tražbina prestala:

- kupnjom plovila RAB 830 koje je tužitelj prodao 13. lipnja 2014. i potom kupio plovilo Eleven kojeg je sada vlasnica tuženica;

- isplatom iznosa na račun tuženice i financiranjem zajedničkih potreba, plaćanjem adaptacije i dogradnje kuće u [adresa], zatim plaćanjem dijela troškove adaptacije kuće u [adresa], time da mu je tuženica uplatila na njegov tekući račun, u više navrata, iznos od 5 milijuna kuna;

- stavljanjem novca u torbu tužene nakon primitka kupoprodajne cijene za stan u [adresa], te potom, nakon nekoliko dana, u dogovoru s tuženom stavljanjem tog iznosa u bankarski sef.

8. Tužena osporava sve tvrdnje tužitelja u vezi prestanka tražbine iz Ugovora o zajmu od 13. kolovoza 2013. ističući da je ona nakon sklapanja tog Ugovora i isplate tužitelju iznosa od 90.000,00 eura, tužitelju posudila daljnjih 334.323,99 kn te se vraćeni iznosi koje tužitelj navodi u tužbi odnose na te pozajmnice, a ne predmetnu pozajmnicu iz Ugovora o zajmu od 13. kolovoza 2013.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio te između stranaka nije sporno:

- da su stranke 13. kolovoza 2013. sklopile Ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženica tužitelju na tekući račun isplatila 90.000,00 eura, a tužitelj je kao osiguranje naplate tog iznosa tuženici predao bjanko zadužnicu na iznos od 1.000,000,00 kuna, pri čemu se tužitelj obvezao vratiti tuženici pozajmljeni iznos nakon prodaje stana u [adresa];

- da je tuženica navedeni iznos pozajmila tužitelju radi otplate kredita sklopljenog između Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb i korisnice kredita ĐM te solidarnog dužnika TM;

- da je tužitelj 10. listopada 2013. prodao stan u [adresa] na adresi [adresa] za iznos kupovnine od 95.000,00 eura,

- da je tužitelj 18. listopada 2013. iznos kupovnine od 95.000,00 eura položio u sef otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb,

- da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 1. travnja 2012. do 1. lipnja 2016.,

- da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, 22. srpnja 2015. sklopile bračni ugovor prema kojem su se suglasile da imovina koju svaka ugovorna stranka ima u trenutku sklapanja tog ugovora ostaje njegova vlastita imovina, i da je plovilo ELEVEN s pripadajućom opremom i motorima, reg. oznake [registarska oznaka], koje je registrirano na ime tužitelja, vlasništvo tuženice i njezina vlastita imovina, jer je kupljen njezinim novčanim sredstvima (čl. 2. i 3.), zatim da će u odnosu na imovinu koju će stjecati tijekom zajedničkog života ugovorom odrediti je li takva imovina zajednička ili vlastita imovina neke od ugovornih strana (čl.4)

- da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupljeno plovilo Rab 830 i prodano, a kasnije kupljeno plovilo "Eleven", a koje je prema ugovoru između stranaka od 22. srpnja 2015. vlasništvo tuženice jer je kupljeno njezinim sredstvima,

- da je tužitelj na tekući račun tužene uplatio:

30. siječnja 2014. iznos 76.120,00 kuna,

12. veljače 2014. iznos od 190.625,00 kuna i

5. veljače 2014. iznos od 48.300,00 kuna,

a kao svrhu uplate tih iznosa je tužitelj naveo "povrat pozajmice".

10. Analizirajući navedene tužiteljeve tvrdnje o načinu prestanka tražbine iz Ugovora od 13. kolovoza 2013. te imajući u vidu da su na račun tužene nesporno izvršene tri uplate u ukupnom iznosu od 315.045,00 kuna odnosno 41.813,66 eura, prvostupanjski sud je ocijenio da je tim uplatama tužitelj djelomično vratio pozajmljeni iznos iz zajma od 13. kolovoza 2013., dok je tvrdnje tužitelja u pogledu vraćanja preostalog iznosa ocijenio neuvjerljivim, obzirom na nekonzistentnost navoda tužitelja glede vraćanja spornog zajma tuženici. Pri tome je prvostupanjski sud, imajući u vidu da je tuženica uskratila dati iskaz u ovom postupku, ocijenio da tuženica tvrdnje da se uplaćeni iznosi od strane tužitelja na njezin tekući račun ne odnose na pozajmice iznosa iz zajma od 13. kolovoza 2013. već neki drugi ugovorni odnos, nije dokazala. Stoga je odlučio kao u izreci pobijane presude.

11. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

13. Žalba tuženice je neosnovana.

14. Suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju obje stranke ističu u podnesenim žalbama, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Obzirom na navode stranaka u vezi vraćanja zajma od 13. kolovoza 2013. koje su isticali tijekom postupka, a ponavljaju u žalbi, i dalje je sporno je li tužitelj ispunio tražbinu iz tog ugovora tj. je li prestala tražbina koja je predmet ovršnog postupka.

16. Ovaj sud je koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a. ZPP, polazeći od nespornih činjenica:

- da je Ugovorom o zajmu od 13. kolovoza 2018. tuženica pozajmila tuženiku iznos od 90.000,00 eura, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti tuženici na dan kada tuženik trećoj osobi proda stan u [adresa],

- da je tužitelj stan u [adresa], prodao 10. listopada 2013. te mu je kupoprodajna cijena od 95.000,00 eura uplaćena u gotovini, na ruke prilikom sklapanja tog ugovora, a kako je to navedeno u kupoprodajnom ugovoru,

- da su stranke u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu 13. kolovoza 2013. i u vrijeme kupoprodaje stana u [adresa] bile u izvanbračnoj zajednici (koja je trajala od lipnja 2012. do 1. lipnja 2016.),

zatim na temelju činjenica koje proizlaze iz spisa i to:

- da je tužitelj nakon prodaje stana u [adresa] i primitka kupoprodajne cijene, sklopio s RBA bankom ugovor o korištenju sefa i kao korisnik sefa, primljeni iznos položio u bankarski sef, a o čemu je tužitelj iskazivao u ovom postupku te priložio Ugovor o korištenju sefa od 18. listopada 2013. i Dodavanja ovlaštenja od istog datuma prema kojem je tužena bila kao opunomoćenik dodani ovlaštenik korištenja sefa (list 17 spisa),

- da je tuženica uskratila dati iskaz u ovom postupku, ali da je u iskazu danom u parnici P-147/2017 između nje i tužitelja, na ročištu 21. rujna 2018. iskazala da je znala da je tužitelj novac položio u bankarski sef, ali je uskratila odgovore na pitanja u vezi njezinog ovlaštenja na pristup sefu kao ovlašteniku korisnika sefa, pri čemu valja dodati da su obje stranke u vezi svojih tvrdnji dostavila zapisnik s tog ročišta kao dokaz,

a imajući u vidu kompleksnost pravnih odnosa između stranaka u vezi njihovih novčanih transakcija kako između njih samih tako i između stranaka i trećih osoba prilikom kupovine i prodaje plovila i vlasništva istih, kupovine nekretnina, plaćanja građevinskih radova za uređenje i adaptacije nekretnine, našao da je tužitelj nakon prodaje stana u [adresa] i polaganjem gotovinskog iznosa primljene kupoprodajne cijene u bankarski sef u koji je pristup imala i tuženica kao opunomoćenica tužitelja sukladno čl. 1017. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), ispunio svoju obvezu iz Ugovora o zajmu od 13. kolovoza 2013. i vratio tuženici pozajmljeni iznos od 90.000,00 eura.

17. Pri tome valja dodati da iz iskaza tužitelja proizlazi da je odnos između stranaka u spornom razdoblju pozajmljivanja i vraćanja iznosa od 90.000,00 eura bio skladan, baziran na obostranom povjerenju te planiranju i ulaganju sredstava u zajedničke projekte s ciljem ostvarenja zajedničkih interesa koji su nesumnjivo podrazumijevali poduzimanje pravnih radnji i sklapanja pravnih poslova radi stjecanja materijalnih vrijednosti i dobitaka. Upravo zbog složenih aktivnosti koje su stranke suglasno poduzimale radi ostvarenja zajedničkih ciljeva i motiva za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te činjenice da je nakon prestanka izvanbračne zajednice 2016. došlo do pogoršanja i narušavanja njihovog odnosa, stranke su tijekom ovog postupka, a ponavljaju i u podnesenim žalbama, u vezi sporne tražbine iz Ugovora o zajmu od 13. kolovoza 2013. iznosile svoje viđenje dinamike vraćanja spornog iznosa, pokušavajući poboljšati svoju pravnu poziciju.

17.1. Međutim, kada se imaju u vidu odredba čl. 499. st. 1. ZOO prema kojoj se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, kao i ugovorne odredbe prema kojima se tužitelj kao zajmoprimac obvezao vratiti pozajmljeni iznos od 90.000,00 eura nakon prodaja stana u [adresa], tada je u navedenim sveukupnim okolnostima konkretnog slučaja tužitelj, polaganjem primljenog novca od kupoprodaje u bankarski sef uz znanje tuženice pri čemu je ona kao opunomoćenik korisnika sefa imala pristup sefu, vratio zajam tuženici, osobito kada se uzme u obzir da se položeni novac, ali i daljnji iznosi novca tuženice koji su polagani u sef, trošio za zajedničke potrebe i aktivnosti, time da nije sporno da su se stranke ugovorom od 22. srpnja 2015. suglasile da imovina koju svaka ugovorna stranka ima u trenutku sklapanja tog ugovora ostaje njegova vlastita imovina, što ukazuje da je u slučaju kada je plaćanja vršio tužitelj (novcem iz sefa ili novcem s tekućeg računa), bilo nedvojbeno među strankama vlasništvo pokretnina i nekretnina koje su stjecale na temelju pravnih poslova.

18. Obzirom na to da je predmet ovog postupka nedopustivost ovrhe iz razloga da je tražbina prestala, detalji o ulascima u sef, kao i detalji o pojedinim uplatama na račun tužitelja i isplatama s računa tuženice na račun tužitelja odnosno s računa tužitelja na račun trećih osoba kao i gotovinskim plaćanjima, nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari radi nedopustivosti ovrhe.

19. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 373.a. st. 1. ZPP preinačena prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je djelomično odbijen zahtjev za nedopustivost ovrhe, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe ovrhe, budući da je ovršni sud zabilježbu ovrhe odredio po službenoj dužnosti, pa će se onda i po službenoj dužnosti, nakon što ovršni postupak bude obustavljen, brisati zabilježba ovrhe.

20. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke.

21. Tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), pa je primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbu, tužitelju dosuđen trošak za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT) – 250 bodova, za sastav podneska od 21. lipnja 2021. (Tbr. 8/1 OT) – 250 bodova, za zastupanje na ročištima 23. listopada 2019., 17. prosinca 2019., 19. prosinca 2020., 5. rujna 2023., 18. listopada 2023., 26. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 OT) – ukupno 1500 bodova, za pristup na ročište za objavu presude (Tbr.9/3 OT) – 50 bodova, za sastav žalbe od 11. veljače 2021. (Tbr. 10/1) – 312,5 bodova, što ukupno iznosi 2362,5 bodova i prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OT) iznosi 4.725,00 eura koji iznos je uvećan za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT) i plaćene pristojbe u ukupnom iznosu od 1.399,68 eura, tako da dosuđeni trošak tužitelju iznosi 7.305,93 eura, dok se preko tog iznosa radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP).

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić