Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-771/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Ivi Marjanović Dujmović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ajna Mujević i Iva Marjanović Dujmović, Rijeka, Riva Boduli 1, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Šavorić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ilica 1/A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1416/2024-14 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1416/2024-14 od 19. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog 29. studenog 2007. između pravnog prednika tužitelja pok. JE i tuženika potvrđenog (solemniziranog) istog dana po javnom bilježniku Darku Paraviću pod posl. br. OV-27641/07, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika sadržana u članku 6. koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-AlpeAdria- Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.", u članku 7. stavku 1. u dijelu koji glasi: "… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.", te u čl. 17. st. 3. u dijelu koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju…. Odluku o kamatnim stopama Hypo-AlpeAdria-Bank d.d…. sa svim izmjenama i dopunama iste koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke iz ovog Ugovora.", te da kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane (točka I. izreke).

Također, utvrđeno je i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog 29. studenog 2007. između pravnog prednika tužitelja pok. JE i tuženika, potvrđenog (solemniziranog) istog dana po javnom bilježniku Darku Paraviću pod posl.br. OV-27641/07, u dijelu u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarski franak sadržana u članku 3. stavku 2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.", sadržana u članku 4. stavku 3. u dijelu koji glasi: "…. u kunskoj protuvrijednosti 297,11 CHF (dvjestodevedesetsedam švicarskih franaka i 11/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.", te da kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane (točka II. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužiteljicama na jednake dijelove isplati iznos od 3.940,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.687,58 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2024. do isplate (točka IV. izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljica je odbijen za iznos od 767,80 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka V. izreke).

2. Protiv točke I., II., III. i IV. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 29. studenog 2007. te restitucijski zahtjev tužiteljica za vraćanjem iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su prednik tužiteljica sada pok. JE kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 29. studenog 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tuženik predniku tužiteljica odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.607,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja uz rok otplate od 7 godina,

- da je ugovor o kreditu sklopljen u svrhu kupnje novog automobila,

- da je ugovor o kreditu prednik tužiteljica sklopio u svojstvu potrošača,

- da je odredbama čl. 6., čl. 7. st. 1. i čl. 17.st. 3. Ugovora ugovorena početna redovna kamata od 5,66 % godišnje koju kamatu je tuženik ovlašten mijenjati sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

- da je odredbama čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 3. Ugovora predviđen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF obračunatom na dan plaćanja,

- da su odredbe čl. 6., čl. 7. st. 1., čl. 17. st. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, te odredbe čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 3. u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula, nepoštene, te posljedično tome i ništetne,

- da postoji tražbina tužiteljica prema tuženiku u iznosu od 3.940,42 eura s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 96. i čl. 97. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07, 125/07 – dalje: ZZP) utvrdio djelomičnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se iste odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je s osnove restitucije naložio tuženiku da tužiteljicama isplati iznos od 3.940,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešno utvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika sud neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu da je vezan presudom iz postupka kolektivne pravne zaštite, te materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o kreditu, te je na temelju istih, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predniku tužiteljica bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su prednik tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama i da sporne odredbe nisu prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka odnosno da iste bile jasne, uočljive i razumljive. Tuženik naime u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je prednik tužiteljica kao potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Činjenično stanje je dakle, pravilno i potpuno utvrđeno pri čemu su dokazi izvedeni tijekom postupka pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da koji se odnose na nevezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Predmetna odredba je inače izmijenjena čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. na način da je izričito propisano da se vezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate, pa kako je ovaj postupak pokrenut 2. kolovoza 2021. žalbeni navodi tuženika koji se odnose na nevezanost presudama iz postupka kolektivne pravne zaštite su neosnovani.

9. Tuženik neosnovano u žalbi osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda o visini preplaćenog iznosa koje utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja, te je i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na primjenu referentne kamatne stope potrebno je navesti da u slučaju povrata plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, potrošaču pripada povrat u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-746/2022 od 30. studenog 2022., Rev-777/2022 od 21. rujna 2022., Rev- 819/2022 od 14. rujna 2022., Rev-610/2022 od 21. ožujka 2023., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023. i dr.). Dakle, nije bilo osnove da se provodi vještačenje s primjenom referentne kamatne stope kako to smatra tuženik, a niti je zbog toga visina tražbine pogrešno utvrđena.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da sud nije cijenio postojanje tzv. negativnih razlika odnosno da tražbinu tužiteljica nije umanjio za one iznose za koje je prednik tužiteljica platio manji anuitet potrebno je navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., kao i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 999/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-997/2023 od 5. ožujka 2024. i Rev-876/2023 od 21. ožujka 2024.). U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije istaknuo niti prigovor prijeboja, niti je istaknuo protutužbeni zahtjev tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada negativne razlike nije uzeo u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

12. Nisu osnovani niti tuženikovi žalbeni navodi kojima ističe da je tražbina tužiteljica zastarjela. Naime, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i to u zastarnom roku od pet godina. Stoga rok zastare u odnosu u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost ugovorene valutne klauzule. S obzirom da je tužba podnijeta 2. kolovoza 2021. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da tražbina tužiteljica u dosuđujućem dijelu nije zastarjela kako to pravilo utvrđuje sud prvog stupnja (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022., kao i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

13. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da su iznosi koje je tuženik u obvezi vratiti tužiteljicama posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi potrošačkog ugovora. Tuženik je nesavjesni stjecatelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO jer je kao banka i financijska institucija morao znati da ugovaranje odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja njegovom jednostranom odlukom predstavlja postupanje koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, pa stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.

14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 96. i čl. 97. 1. ZZP u svezi s čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

15. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, ista je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tako da tuženik neosnovano žalbom osporava i taj dio pobijane presude.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I.,II., III. i IV. izreke.

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj