Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-537/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr- 165/2023-11 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-165/2023-11 od 15. srpnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-165/2023-11 od 15. srpnja 2025. u dosuđujućem dijelu.

II. Preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-165/2023-11 od 15. srpnja 2025. u dijelu kojim zahtjev tužitelj za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.820,06 eura s pripadajućim kamatama te se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske da tužitelju CS iz [adresa], naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 468,75 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 14. listopada 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koje se u ostalim donosima određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se žalba tužitelja CS iz [adresa] u dijelu kojim njegov zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko daljnjeg iznosa od 468,75 eura sa zateznim kamatama kao neosnovana i u tom se dijelu potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-165/2023-11 od 15. srpnja 2025.

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske da tužitelju CS iz [adresa], naknadi trošak žalbe u iznosu od 93,75 eura u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 761,27 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2015. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i proreza porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.820,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da troškove parničnog postupka prizna tuženici ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Protiv rješenja o troškovima postupka koje je sadržano pod točkom III. izreke prvostupanjske odluke, u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.820,06 eura s pripadajućim kamatama, žali se tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe ili da ukine prvostupanjsku odluku u žalbom pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog odnošenjem žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja za isplatu razlike naknade plaće i to za rad na terenu kada je tužitelj rad obavljao prekovremeno, subotom, nedjeljom i noću.

5.a Sud prvoga stupnja tužbeni zahtjev smatra osnovanim na temelju propisa koje je citirao pod točkama 14. do 25. obrazloženje, a visinu do koje je osnovan tužbeni utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i to, kako obrazlaže u varijanti nalaza i mišljenja broj 6, u kojoj je prekovremeni rad umanjen za slobodne dane, odnosno u varijanti u kojoj su sati rada na terenu obračunati prema prijedlogu tužitelja, prema kojoj varijanti je tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od 01. svibnja 201. do 01. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 761,27 eura (točka 30 obrazloženja) s pripadajućim zateznim kamatama (točka 32. obrazloženja). Također je, pozivom na čl. 139. Zakona o Radu (Nar. nov. broj. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR dalje: ZR) sud kao neosnovan odbio prigovor zastare koji je istaknula tuženica (točka 32 obrazloženja).

6. U žalbenoj fazi postupka, po žalbi tuženice, sporan je zaključak suda prvoga stupnja da evidencije radnog vremena nisu uredno vođene i u vezi s time da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz varijante nalaza i mišljenja na koju se sud poziva.

7. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. ZR-a poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok je čl. 131. st. 1. toga Zakona propisano da slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, u vezi s čim je st. 4. te odredbe propisano da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

8. U vezi tereta dokaza, u smislu tih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023., u predmetu iste činjenične i pravne osnove odgovarajući na pitanje:

''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?''

odgovorio da su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju iskaza stranaka/svjedoka primjenom pravila o teretu dokazivanja, ali da je pri tome nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

9. U predmetnom slučaj, sud je nakon proveden ocjene dokaza utvrdio da evidencije koje je tuženik dostavi u spis nisu uredno vođene i da ne sadrže točne podatke o stvarno provedenom radnom vremenu tužitelja na radu, slijedom čega je glede organizacije radnog vremena prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja i sukladno tome je i utvrđivao visinu do koje je tužbeni zahtjev osnovan.

10. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kojem ovaj sud nema ovlaštenje ulaziti u ispitivanje utvrđenih činjenica (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nije ulazio u pravilnost tako utvrđenih činjenica. Međutim, tuženiku se može odgovoriti da je tijekom postupka u podnescima tužitelj argumentirano iznosio razloge zbog kojih evidencije o radu nisu vođene na pravilan način, pozivajući se na točno određene evidencije o radu koje je tuženik dostavio, što tuženica nije dovela u sumnju, pa stoga ni navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani.

11. Slijedom toga, i imajući na umu da žalitelj navodima žalbe argumentirano ne obrazlaže zašto u takvoj situaciji nije bilo mjesta prihvatiti varijantu 6 nalaza i mišljenja (navodi žalbe svode se isključivo na pobijanje stava o valjanosti evidencija o radu), ovaj je sud stava da je sud prvoga stupnja na činjenično stanje kako ga je utvrdio pravilno primijenio materijalno pravo i da je donio zakonitu odluku.

12. Stoga je, jer u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona, a time nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Nadalje valja odgovoriti da osnovano tužitelj navodima žalbe pobija zakonitost odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem njegov zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 2.820,06 eura.

13.1. Sud je tužitelju pravilno priznao trošak za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (06. rujna 2017., 17. veljače 2020., 03. ožujka 2023. i 07. studenog 2024.) sukladno Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), ali je pogrešno primijenio pravo iz čl. Tbr. 8/3. Tarife kada tužitelju nije priznao i trošak sastava podnesaka od 19. prosinca 2017., 02. veljače 2018. i 09. lipnja 2022., koji su bili potrebi za vođenje ovog postupka iz razloga na koje se ukazuje žalbom. Slijedom toga je sukladno čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. tog Zakona te Tbr. 8/3 Tarife tužitelju za ta tri daljnja podneska priznat trošak od 75,00 eura za svaki ili ukupno 225,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 281,25 eura.

13.2. Također neosnovano sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu održanom 03. prosinca 2024. u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9/2. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presudu u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9/3. Tarife), koje radnje su bile potrebne (čl. 155. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je tužitelju sukladno čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. tog Zakona priznat daljnji iznos troška od 150,00 eura što uvećano za PDV iznosi 187,50 eura.

14. Preko navedenih iznos žalba tužitelj u ovom dijelu nije osnovana, uz što pravilno sud tužitelju nije priznao trošak podneska kojim se dostavlja potvrda o plaćenom predujmu jer je bilo dostatno dostaviti potvrdu o uplati, bez pisanog podneska.

15. Žalba tuženika na odluku o troškovima postupka ocijenjena je neosnovanom kako po osnovi tako i po visini (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

16. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tužitelju je priznat trošak žalbe sukladno uspjehu sa žalbom od 50% u visini od 75,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 93,75 eura (Tbr. 10/4. Tarife).

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević