Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-403/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., [adresa], OIB 25535697732, zastupane po punomoćnicima iz OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl.br. P-551/2022-53 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice, preinačuje točka II presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl.br. P-551/2022-53 od 28. ožujka 2025. i odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženica isplati 705,51 Eur/5.341,92 Kn na ime razlike pogrešno obračunate glavnice sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate.

i

r i j e š i o

I Prihvaća se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl.br. P-551/2022-53 od 28. ožujka 2025. pod točkom I kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 8.079,29 Eur/60.873,42 Kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2017., te 763,50 Eur/5.752,65 Kn, te pod točkom III o troškovima postupka i predmet tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike zbog povećanja kamatne stope i razlike zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, ukupno 8.079,29 Eur/60.873,42 Kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2017., te 763,50/5.752,65 Kn na ime zateznih kamata; točkom II izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju na ime pogrešno obračunate glavnice 705,51 Eur/5.314,92 Kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, a točkom III naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 3.134,90 Eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženica pobija presudu u odluci o glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te posljedično tom i odluku troškovima postupka. Predlaže prihvatiti žalbu, odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi joj troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznose koje je, kako navodi, otplaćujući kredit, više platio uslijed primjene ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, uglavničene zatezne kamate na te iznose do 31. siječnja 2017. te razliku neispravno obračunate glavnice u postupku konverzije kredita.

5. U postupku nije bilo sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, a tuženica kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu 7. lipnja 2006. kojim je tuženica odobrila tužitelju kredit u iznosu od 73.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje stambenog objekta, uz kamatnu stopu promjenjivu sukladno Odlukama o kamatnim stopama kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,20%; da je banka više puta tijekom otplate mijenjala kamatnu stopu, da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na Kn, što je sve dovelo do povećanja rate kredita, te da su stranke 15. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojom je kredit denominiran iz kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit u kunama s valutnom klauzulom u Eur.

6. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev, naloživši tuženici isplatiti neosnovano stečeno zbog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, ukupno 8.079,29 Eur/60.873,42 Kn sa zateznim kamatama od 1. veljače 2017., 763,50/5.752,65 Kn na ime zateznih kamata; te na ime pogrešno obračunate glavnice 705,51 Eur/5.314,92 Kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, zahtjev obrazlažući:

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno, kako je tuženica u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te ugovarala valutu CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu i o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koje povrede traju i nadalje, radi čega su te odredbe ništetne;

- da sukladno odredbama čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14; dalje: ZZP/14) odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st. 1 obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, te da se, sukladno odredbama čl. 502.c. ZPP fizičke i pravne osobe, u postupcima radi naknade štete mogu pozivani na pravno utvrđenje iz takvih postupaka;

- da je tuženica u ovom postupku mogla dokazivati kako je tužitelj, kao potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama i rizicima ugovaranja kredita u valuti CHF i rizicima promjenjivosti kamatne stope, no to nije dokazala;

- da su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, ništetne;

- da unatoč provedenoj konverziji kredita tužitelj nije obeštećen u potpunosti i nije izgubio pravo potraživati od tuženice iznose koje je preplatio temeljem takvih ništetnih odredaba;

- da je, prema nalazu vještaka na dan 31.1.2017. (nakon uračunavanja preplate u konverziji) dug tuženice prema tužitelju iznosio 80.141,26 kn koji iznos se sastoji od duga na ime glavnice u iznosu od 60.873,42 kn (dakle 8.079,29 EUR) i duga na ime kamate na taj iznos do 31.1.2017. koja kamata iznosi 19.267,84 kn; da su povratom priznate preplate isplaćene samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 13.515,19 kn dok je na ime zateznih kamata ostao iznos od 5.752,65 kn (763,50 EUR), te da je razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate pretvorena u kunski iznos po početnom tečaju je 5.314,92 kn (705,51 EUR).

7. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, automatskim pozivanjem na presudu donesenu u postupku kolektivne zaštite potrošača, čime upire da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ovo zato jer prvostupanjski sud osim što u presudi navodi da su sukladno odredbama čl. 502.c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14, na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka) pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, obrazlaže i kako predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor kakve je tuženica sklapala u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi, te kako tuženica nije dokazala da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo i da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute CHF i promjenjive kamatne stope na način da su mu te odredbe, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, niti je mogao utjecati na uvjete ugovora, koji teret dokaza je na tuženici. Dakle, presuda sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama, temeljem kojih je, sud prvog stupnja, kao prethodno pitanje, sporne odredbe utvrdio ništetnim.

8. Nadalje, neosnovano tuženik ističe kako je dužnost suda, u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja upozoriti stranke na potrebu predlaganja određenih dokaza radi dokazivanja osnovanosti svojih tvrdnji, budući je to odredbama čl. 219.s t.2 ZPP predviđeno kao mogućnost, kad sud ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora. Suviše toga, predmetni postupak je jedan od tisuću postupaka koji se pred domaćim sudovima vode u istovrsnim situacijama, a tuženica je zastupana po kvalificiranom punomoćniku, pa nije bilo razloga da sud prvog stupnja upućuje tuženicu na potrebu predlaganja dokaza na okolnost da je tužitelju dala sve potrebne obavijesti i da se o spornoj odredbi pregovaralo.

9. Slijedom svega, pravilno je sud prvog stupnja, kao prethodno pitanje, utvrdio da je sporna odredba ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, kojom je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke ništetna.

10. Međutim, osnovano se u žalbi ističe kako je sud prvog stupnja odluku donio zanemarivši učinke Dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija i dosudivši tužitelju na ime više plaćenog razliku između početnog i primijenjenog otplatnog plana u utuženom razdoblju, uglavničene kamate na te iznose do 31. siječnja 2017., te razliku glavnice kao posljedicu konverzije. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa, kao da dodatak nije sklopljen, ne može se prihvatiti.

11. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st.1 toč. 6 Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115 ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije".

12. U tom smislu, u odluci VSRH broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. obrazlaže se: ''Zaključno, na temelju svih iznesenih razloga, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 valja odgovoriti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl.19.c st.1 toč. 6 ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose, obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115 ZOO''.

13. Slijedom naprijed navedenog, jasno je kako tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamatne stope, radi čega je temeljem odredaba čl. 373 toč. 3 ZPP, žalba prihvaćena a presuda pod točkom II izreke preinačena na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

14. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom I, prvostupanjski je sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi pojedinačne mjesečne iznose preplate priznate tužitelju pri konverziji kako po osnovi promjene kamatne stope, tako i promjene tečaja, radi čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353 st. 1. t. 2. ZPP. Stoga je, a temeljem odredaba čl. 370 ZPP pobijana presuda pod točkom I ukinuta a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, slijedom toga i odluka o troškovima postupka iz točke III izreke prvostupanjske presude.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke dopuniti nalaz i mišljenje, utvrđivanjem, za svaki mjesec, pojedinačnih iznosa preplate s osnove promjene kamatne stope i promjene tečaja, koji prema članku petog Dodatka ugovora o kreditu ukupno iznose 1.792,87 Eur, te sukladno naprijed iznesenom shvaćanju, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. Temeljem odredaba čl. 166 st. 3 ZPP odlučeno je kao u pod točkom II izreke. rješenja.

U Šibeniku, 14. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić