Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-685/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik, kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AŽ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog AŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K-119/2024-26 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj K-119/2024-26 od 15. ožujka 2024. okrivljeni AŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - opisanog u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11, te je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 u vezi članka 58. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenom AŽ u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se svako oduzimanje slobode, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u domu od 13. prosinca 2023. pa do 15. ožujka 2024. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22
– dalje u tekstu ZKP) okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, kao i troškova nagrade i naknade branitelja određenog po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači na način da se on oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije obrazložio niti jedinu procesnu povredu, već jedino osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je, nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude, iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (zapravo samo pravilnost), okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio koje riječi je on izrekao oštećenici u telefonskom razgovoru 12. prosinca 2023. u 18,02 sati, smatra da izgovorene riječi nemaju obilježja prijetnje i da one nisu izazvale strah kod oštećenice zbog čega da kazneno djelo nije dokazano. Međutim, iako okrivljenik i svjedokinja LŽ, supruga okrivljenika, osporavaju da je okrivljenik u telefonskom razgovoru s odgojiteljicom JŽ izrekao bilo kakve prijetnje, oni potvrđuju da je on tražio od odgojiteljice JŽ da se njegova djeca što prije vrate kući, da mu je dosta, da je okrivljenik rekao da će otići na TV i druge sudove da mu se vrate djeca, da je prijavio ravnateljicu i socijalne radnice Ministarstvu i USKOK-u, a svjedokinja LŽ precizira da je okrivljenik tražio se djeca vrate do Božića inače će zvati novinare, organizirati prosvjed i pravnim putem tražiti povratak djece. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je iskaz oštećene JŽ dosljedan, ona je životno i detaljno opisala inkriminirani događaj i dala je uvjerljive razloge zbog čega je okrivljenikovo ponašanje doživjela kao ugrožavajuće kada je rekao da će riješiti svakog tko mu stane ne put ukoliko se njegova djeca ne vrate kući do Božića, pa je pravilno prvostupanjski sud njezin iskaz cijenio vjerodostojnim.
7.1. Zaštitni objekt kod kaznenog djela prijetnje je osobna sigurnost i za postojanje tog kaznenog djela dovoljno je da je izrečenu prijetnju žrtva mogla ozbiljno shvatiti i da je kod žrtve ista mogla izazvati uznemirenost, uzbuđenost, strah ili prepast, neovisno o tomu je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. Ponašanje okrivljenika koji je oštećenoj JŽ, odgojiteljici u Centru za pružanje usluga u Zajednici Vladimir Nazor u Karlovcu, rekao da ukoliko njegove kćeri koje su rješenjem Općinskog suda žurno izdvojene iz obitelji, ne budu kući do Božića da će ih ukrasti i oteti i odvesti ih iz zemlje, da zna kako se kradu djeca te da će riješiti svakoga tko mu stane na put, što je ponovio više puta - kod oštećene JŽ je izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te je ona takvo ponašanje okrivljenika prijavila tražeći zaštitu. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da je okrivljenik drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom i položajem. Takvim utvrđenim postupanjem okrivljenik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.
8. Okrivljenik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud razmatrao njegovu žalbu kao da se žali na izrečenu kaznu jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako je ispravno prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio da se radi o neosuđivanoj osobi starije životne dobi, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Vodeći računa o navedenom i imajući na umu da je okrivljenik otac troje djece od kojih je dvoje maloljetno, činjenica da je bio učesnik Domovinskog rata za što je i odlikovan, kao i o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine - u cijelosti primjerena kazna svim utvrđenim okolnostima.
Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj je sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je primjenom članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
