Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene HD, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvreda – iz članka 147. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Požegi broj K-81/2020-23 od 23. svibnja 2025. podnijela privatna tužiteljica ĆD, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba privatne tužiteljice ĆD odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinski sud u Požegi na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je od optužbe optuženu HD zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvrede – iz članka 147. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude, te je, na temelju članka 149. stavak 3. ZKP obvezao privatnu tužiteljicu ĆD da naknadi troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote u visini od 50,00 (pedeset) eura, te naknadi nužne izdatke optužene i nužne izdatke i nagradu njenog branitelja o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica ĆD, putem punomoćnice Kornelije Đuratović, odvjetnice iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica oglasi krivom za počinjenje kaznenog djela uvrede, a podredno da se pobijana presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja podnijela je optužena HD, putem branitelja Brune Damjanca, odvjetnika iz Požege, s prijedlogom da se žalba privatne tužiteljice odbije kao neosnovana.
4. Žalba privatne tužiteljice nije osnovana.
5. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP privatna tužiteljica u žalbi obrazlaže na način da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Privatna tužiteljica ukazuje da prvostupanjski sud kada je optuženu oslobodio od optužbe jer prema stavu suda nije ostvaren subjektivni element bića kaznenog djela uvreda iz članka 147. stavak 1. KZ/11, nije naveo razloge zašto smatra da nije postojala namjera vrijeđanja privatne tužiteljice, odnosno zašto smatra da nema malicioznog postupanja u sadržaju poruke koju je optuženica uputila privatnoj tužiteljici. Suprotno istaknutom žalbenom prigovoru, prvostupanjski je sud u točkama 10. i 12. obrazloženja pobijane presude iznio jasne, dostatne i valjane razloge za svoj zaključak zašto smatra da nije ispunjeno subjektivno obilježje kaznenog djela stavljenog na teret optuženici, a druga je stvar što se privatna tužiteljica ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, o čemu će se ovaj drugostupanjski sud očitovati u nastavku ove odluke, odgovarajući na žalbu privatne tužiteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona privatna tužiteljica obrazlaže na način da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naveo da se kazneno djelo uvrede može počiniti samo s izravnom namjerom. Nakon toga citira članak 28. KZ/11 i zaključuje da se svako kazneno djelo može počiniti s izravnom ili neizravnom namjerom, zatim citira i analizira članke 23. i 27. KZ/11, te zaključno smatra da se i kazneno djelo uvrede osim s izravnom namjerom može počiniti i s neizravnom namjerom. Suprotno iznesenim tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud pravilno naveo da se kazneno djelo uvrede može počiniti samo s izravnom namjerom. To je kazneno djelo namjerni delikt, a počinitelj mora biti svjestan svih obilježja tog kaznenog djela i to da je njegova izjava/tvrdnja uvredljivog sadržaja i da želi ili je siguran u njegovo ostvarenje, dakle da postupa s ciljem vrijeđanja druge osobe. Stoga, nije ostvarena navedena povreda na koju se poziva privatna tužiteljica.
7. Privatna tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je naveo da optužena nije imala namjeru uvrijediti privatnu tužiteljicu nego odvratiti sukob od svoje bolesne majke. Ističe da privatna tužiteljica i majka optužene nikada ranije nisu bile u sukobu, čak štoviše bile su prijateljice dugi niz godina. Ne osporava da je tog jutra prije nego joj je poruka uvredljivog sadržaja poslana, privatna tužiteljica imala verbalni sukob sa sestrom optužene ŽD no netočno je da bi namjera optuženice bila odvratiti postupanje privatne tužiteljice od sukoba s majkom, iz razloga što je privatna tužiteljica posjetila majku optuženice tek nakon što joj je optuženica ovu poruku uputila, što proizlazi iz iskaza privatne tužiteljice i svjedokinje GD, pa zaključuje da je optužena poruku poslala prije sukoba, iz čega proizlazi da joj je slanjem navedene poruke namjera bila uvrijediti privatnu tužiteljicu.
8. Protivno iznesenom zaključku privatne tužiteljice iz suglasnih iskaza svjedokinje ŽD, GD i obrane optuženice pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženica navedenu poruku poslala privatnoj tužiteljice tek nakon što ju je o verbalnim sukobima između privatne tužiteljice i svjedokinje ŽD i potom verbalnim sukobima privatne tužiteljice i majke optuženice GD, putem telefona obavijestila svjedokinja ŽD, nakon čega je optužena nazvala svoju majku GD koja joj je putem telefona zvučala loše i uznemireno i potvrdila da ju je privatna tužiteljica verbalno napala, te da ju je najviše uznemirila činjenica da je tada s njom bila šestogodišnja unuka koju je čuvala i koja je taj napad vidjela i čula, kao i da ju je nazvala ZD, kćer privatne tužiteljice koja ju je također verbalno napala i izvrijeđala, nakon čega je optužena oko 13,00 sati poslala navedenu poruku sa svrhom da odvrati daljnje napade na svoju majku, koja je prema njihovim suglasnim iskazima osoba narušenog zdravlja, uzima antidepresive te boluje od paničnih strahova. Stoga, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze privatne tužiteljice da prije primitka poruke nije išla kod GD te da je razgovarala samo s SD, niti iskaz ZD njene kćerke da je poruka stigla u popodnevnim satima te da misli da njena majka nije bila u konfliktu s članovima obitelji optuženice, jer su njihovi iskazi suprotni iskazima svjedokinja ŽD, GD i obrani optužene, te nelogični i neuvjerljivi kada iskazuju da im nije poznato zašto je optuženica poslala navedenu poruku, imajući posebno u vidu da su prije ovog događaja optužena i privatna tužiteljica te njena kćer bili u dobrim prijateljskim i kumskim odnosima, pa nije životno prihvatljivo da bi poruku navedenog sadržaja optužena poslala privatnoj tužiteljice bez ikakvog razloga i povoda, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te ispravno zaključio da u postupanju optuženice nije ostvareno subjektivno obilježje kaznenog djela uvrede jer optuženica nije postupala s ciljem da uvrijedi privatnu tužiteljicu, već je poruku navedenog sadržaja poslala privatnoj tužiteljici u namjeri da odvrati sukob od majke i to zbog njenog narušenog zdravlja s čime je bila upoznata i privatna tužiteljica, te je za svoje činjenične i pravne zaključke iznio jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, uslijed čega je pravilno optuženicu oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.
10. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na sve izloženo, valjalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
