¸

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-377/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renata Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HM, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 1725/2022-20 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi HM zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično i pravo opisano u izreci presude, te je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200 (dvjesto) eura u roku 30 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da se optuženika osudi na strožu kaznu u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da se izrečenom uvjetnom osudom u konkretnom slučaju ne može ostvariti svrha kažnjavanja jer je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti s obzirom da je optuženik višestruki počinitelj kaznenih djela prijevare, krivotvorenja isprave, povrede dužnosti uzdržavanja i oštećenje tuđe stvari, da je djelo počinio s izravnom namjerom iz izrazito niskih pobuda, iskazavši visok stupanj kriminalne volje i okrutan način izvršenja.

8. Suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika i da je istima dao primjereni značaj. Tako je sud olakotnim cijenio da je optuženik otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, a otegotnim njegovu raniju osuđivanost za kaznena djela prijevare, krivotvorenja isprave, povrede dužnosti uzdržavanja, oštećenje tuđe stvari i prijetnje. Iz izvatka kaznene evidencije proizlazi da je optuženik za većinu kaznenih djela osuđivan u razdoblju od 2009. godine do 2016. godine uvjetnim osudama, dakle u razdoblju više godina prije inkriminiranog događaja i to za kaznena djela s drugačijim zaštitnim objektom, dok je 2023. godine osuđen za kazneno djelo prijetnje i oštećenje tuđe stvari, dakle nakon inkriminiranog događaja. Iz navedenog proizlazi da u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim u ovom kaznenom postupku nije bio osuđivana osoba za isto ili istovrsno kazneno djelo, što bi opravdavalo strože kažnjavanje. Državni odvjetnik samo paušalno navodi da je optuženik kazneno djelo počinio iz izrazito niskih pobuda, na okrutan način iskazavši visok stupanj kriminalne volje, ali takve žalbene tvrdnje ne konkretizira, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da se u postupanju optuženika za koje je proglašen krivim radi o ponašanju koje bi odstupalo od uobičajenog postupanja počinitelja kaznenih djela prijetnje. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju 8 (osam) mjeseci, bez njenog izvršenja, uz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine, primjerena i prikladna za ostvarivanje svih zakonom propisanih ciljeva kažnjavanja.

9. Protivno navodima žalbe da nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude, te da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio i ocijenio olakotne i otegotne okolnosti, pri tome vodeći računa da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, radi čega je izrečena kazna zatvora i primijenjena uvjetna osuda i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti primjerena sankcija izrečena optuženiku za počinjeno kazneno djelo, te će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

10. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević