Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1621/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari prvo tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugo tužiteljice ŠR iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i treće tužiteljice LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković i Sanja Perković, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota odvjetnici iz Biograda na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-381/2020-28 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-381/2020-28 od 18. siječnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"I Utvrđuje se da su tužitelji pa tako: ona ad. 1. GR rođ. ĐR kći pok. G, OIB: [osobni identifikacijski broj], ona ad. 2. ŠR rođ. ĐR, kći pok. G, OIB: [osobni identifikacijski broj], ona ad. 3. LR rođ. ĐR kći pok. G, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem nasljeđivanja suvlasnici svaki za po 1/3 (jednu trećinu) dijela nekretnine koju predstavlja kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 739 m2, zv. „[adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], za k. o. [katastarska općina], stare katastarske izmjere što odgovara kat. čest 2325, za k. o. [katastarska općina], nove katastarske izmjere, što je tuženik dužan priznati i ujedno trpjeti upis tužitelja kao suvlasnika utužene nekretnine za označene suvlasničke udjele u zemljišnim knjigama nadležnog suda i pod prijetnjom ovrhe.„

II. Nalaže se tužiteljicama da solidarno tuženiku nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.193,65 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba tužiteljica je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koja su nekad bila veleposjednička imovina.

5. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu sadržajno ukazuju žaliteljice.

6. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

8. Ovaj viši sud primjećuje da je u obrazloženju pobijanog dijela presude sud prvog stupnja navodio tvrdnje tužiteljica iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu, naveo činjenice za koje smatra da su nesporne između stranaka, citirao iskaze svjedoka ABC, ŽR, JR, ZR, NR, IR, ER, prvo i treće tužiteljice i tuženika te u točkama 19. i 20. obrazloženja izrazio svoje pravno shvaćanje glede ovosudnog prijepora.

9. Osnovano žaliteljice ukazuju na proturječnost iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, koje proturječne iskaze sud prvog stupnja nije jasno obrazložio. Naime, sud ne daje valjane razloge zašto smatra da prednici tužiteljica kao kmetovi obitelji JR, nakon agrarne reforme 1947. nisu bili zakoniti, istiniti i pošteni vlasnici predmetne zemlje, imajući na umu iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je "predmetna parcela bila u vlasništvu don DR koji da je bio kanonik Zadarske nadbiskupije, da koji da je ujedno i stric njegove prabake…1947. godine dolazi agrarna reforme i njihov djed ĐR bio svjedok jednom gospodinu Š da mu se dodijeli zemlja agrarom od njegove obitelji…" u svezi iskaza prvo tužiteljice u kojem je iskazala da je predmetna parcela u njihovom "vlasništvu više od 150 godina" i da je njen pradjed "obrađivao tu parcelu neko vrijeme i plaćao najam L", a da je najam plaćan "u žitu ili drugim poljoprivrednim proizvodima" te iskaza treće tužiteljice koja je izjavila da je od svojih "starih čula da su naši preci obrađivali predmetnu parcelu, radili su kao kmetovi za obitelj DR…plaćali su najam u pšenici, žitu, bobu i drugim poljoprivrednim proizvodima". Dakle, sud prvog stupnja nije jasno utvrdio jesu li pravni prednici tužiteljica bili u kmetskom odnosu upravo na prijepornoj nekretnini i je li se taj kmetski odnos izvršavao upravo u opsegu koji čini zahtjev tužiteljica.

9.1. Prvostupanjski sud ne daje jasne razloge glede iskaza svjedoka ABC, koji je u vrijeme iskaza 19. listopada 2022. imao 57 godina, u kojem iskazu svjedok navodi da su predmetnu zemlju obrađivali otac i majka tužiteljica "otkada ja znam za sebe" te da "nikad čuo ni vidio" nije da bi tu zemlju obrađivala obitelj ER. Svjedok je izjavio i da "tu živim cijeli svoj život" te da je "međaš sa predmetnom parcelom", nakon čega je istu i pokazao na očevidu. Svjedok je izjavio, a na upit o plaćanju najma da o tome "ne zna ništa, možda bi moj pokojni otac znao".

9.2. Nadalje, prvostupanjski sud ne daje jasne razloge glede iskaza svjedoka ŽR, koja je u vrijeme iskaza 19. listopada 2022. imala 79 godina i koja je tetka tužiteljicama, u kojem iskazu svjedokinja navodi da su predmetnu nekretninu obrađivali njeni roditelji "a ja sam kao dijete dolazila na predmetnu nekretninu i brala bob, krumpir i drugo. Radili smo još od mojeg djetinjstva sve do dana. Nikad nas nitko nije smetao u tome. Nikad nam nitko nije rekao ništa za tu parcelu". Svjedokinja je izjavila, a na upit o plaćanju najma da joj "nije poznato da je bilo plaćanja nekog najma vezano za plaćanje parcele" te je dalje navela da je "tu od sedme godine". Svjedokinja je također izjavila da je predmetnu "zemlju radio brat G i moj otac U i moje sestre", a na upit "jesu li vam susjedi ikad sporili obrađivanje i posjed" iskazala je "nikad", a da se ta zemlja obrađivala konjima i da su "to najviše radili brat G o otac U".

9.3. Također, sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge glede iskaza svjedoka JR, koji je u vrijeme iskaza 19. listopada 2022. imao 75 godina a koji je izjavio da koliko mu je poznato po priči oca "ta predmetna parcela je bila od obitelji JR a kasnije je prešla na Đbilo mi je poznato da obitelj ĐR obrađuje tu parcelu…ništa mi nije poznato da je bilo nekog spora od prije".

9.4. Konačno, sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge glede iskaza ZR, oca tuženika, poglavito u dijelu u kojem je na očevidu19. listopada 2022, na upit "tko je posadio ove kulture?" izjavio "Oni, nismo mi."

9.5. Tek je za istaknuti da kada ovaj viši sud u drugostupanjskoj odluci na naprijed navedeni način upozorava da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i obrazloženja suda u pobijanoj presudi, ovaj sud upozorava na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Prema mjerodavnim materijalnopravnim odredbama iz članka 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47 - dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu.

10.1. Odredbom čl. 6. navedenog Zakon o ukidanju agrarnih odnosa bilo je propisano da se na slučajeve pravomoćno razriješene na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. ne primjenjuju propisi ovog Zakona (st. 1.) i da dio zemljišta, koji je po §-u 48 Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., zbog toga što leži u gradskoj, industrijskoj ili kupališnoj zoni, pripao ranijem vlasniku, dolazi pod udar ovog Zakona samo u slučaju, kad je odnosno zemljište sačuvalo poljoprivredni karakter, i na njemu se nastavio raniji ili stvorio novi agrarni odnos feudalnog karaktera u smislu člana 2 ovog Zakona.

10.2. Odredbom članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine, Službeni list Narodne Republike Hrvatske“ broj: 25/58) propisano je da se o agrarnim odnosima za čije ukidanje nisu podneseni zahtjevi do 26. lipnja 1958. ima prosuđivati po načelima građanskog prava.

11. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske do 26. lipnja 1958. ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice iz čl. Zakona o ukidanju iz 1946. - je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama navedenog članka i da se ti odnosi imaju prosuđivati prema načelima građanskog prava.

11.1. U smislu navedenih zakonskih odredbi, prema prvoj agrarnoj reformi težački (kmetski) odnos trebao je trajati 30 godina, računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag (§ 3. stavak 2. Zakon o likvidaciji iz 1930.), a prema drugog agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju iz 1946. dakle na dan 22. studenog 1946. čl. 3. st. 2. Zakona o ukidanju iz 1946.), pa je posljedično tome za zaključiti da na temelju navedenog Zakona o ukidanju iz 1946. u vlasništvo obrađivača prelazi zemlja koja je bila date na uživanje povodom osnivanja navedenih agrarnih odnosa (kmetskih, težačkih) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu i da se to ne odnosi na slučajeve pravomoćno razriješene na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., kao i na ono zemljište koje nije sačuvalo poljoprivredni karakter i na njemu se nastavio raniji ili stvorio novi agrarni odnos feudalnog karaktera u smislu člana 2. Zakona o ukidanju iz 1946., pa je u ovom postupku potrebno utvrditi je li na predmetnim nekretninama postojao kmetski odnos na dan 22. studenog 1946. te sadržaj (opseg) tog kmetskog odnosa, a sve pri, za sada neprijepornoj činjenici da pravni prednici tužiteljica svoj odnos nisu riješili prema odredbama Zakona o likvidaciji iz 1930. (iskaz treće tužiteljice – "ne zna" ima li agrarnu odluku da su njeni prednici obrađivali zemlju, predmetnu nekretninu, kao kmetovi).

11.2. Prije ostalog valja poći od završne odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZV) prema kojoj stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima ZV, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a računanje rokova za stjecanja prestanak prava koji su počeli teći uređeno je odredbom čl. 388. st. 3. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997..

12. Dakle, osim što sud valja utvrditi jesu li prednici tužiteljica vlasništvo stekli prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa, u ovoj pravnoj stvari treba imati na umu i primjenu odredbi Općeg građanskog zakonika, a koji bi se u ovoj pravnoj stvari mogao primijeniti na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 105/46 i 96/47).

12.1. Pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) su se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) primjenjivala do 1. rujna 1980. – dana stupanja ZOVO, a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

14. Po paragrafu 326. OGZ proizlazi, a vezano uz poštenje posjednika, da je pošten posjednik onaj koji iz vjerojatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova. Onaj, tko zna ili iz okolnosti mora misliti da stvar, koju posjeduje je tuđa, je nepošteni posjednik, pri čemu prema paragrafu 328. se propisuje predmnijeva o poštenju posjeda, kao što se i u paragrafu 323. propisuje predmnijeva zakonitosti posjeda.

15. Valja podsjetiti da prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom ali je vezan činjeničnim navodima tužbe u kojoj su tužiteljice jasno navele da su "unatoč nedavnoj izmjeni tabularnog upisa te upisa u z.k. iz 2016. godine - u isključivom i nesmetanom (su)posjedu utužene nekretnine preko stotinu godina, a da pri tom tuženik ili njegovi pravni prednici nikada nisu polagali bilo kakva stvarna prava na istoj".

16. Također, skreće se pozornost prvostupanjskom sudu na ustaljenost pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama broj Rev 2426/1990 od 15. veljače 1991., broj Rev-x 76/2014-2 od 21. listopada 2014., broj Rev 1209/2016-3 od 11. veljače 2020, Rev 1221/2020-2 od 7. rujna 2022.i Revd- 569/25 od 26. veljače 2025.) glede činjenice da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu primjerice tuženika, ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, te do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.

17. Kod donošenja pobijane presude sud prvog stupnja nije cijenio sadržaj naprijed navedenih zakonskih odredbi.

18. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

19. Slijedom iznijetog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, nadalje u prvostupanjskoj presudi postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju i nema govora o pomnoj analizi izvedenih dokaza na koju se sud poziva, radi čega je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tužiteljica valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

20. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

22. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II. izreke).

23. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

24. Odluka pod točkom III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač