Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-2/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka u pravnoj stvari tužitelja HU (ranije LU), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi [adresa], zastupanog po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, radi uskraćenog uzdržavanja i određivanja uzdržavanja odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-295/2023-37 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika LU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-295/2023-37 od 15. studenoga 2024. u točki I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi [adresa] za uzdržavanje tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plaćati mjesečni iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) sve počevši od 12. rujna 2023., kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, a sve daljnje iznose do 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec za koji uzdržavanje treba platiti, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 12. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uplatom na tekući račun tužitelja, HU

HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoren kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. broj: IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz točke I. izreke ove presude, za iznos od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) mjesečno i s pripadajućom kamatom na taj iznos, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Tuženik LU iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za dužno uzdržavanje isplatiti iznos od 1.720,00 EUR / 12.959,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana."

IV. Svaka stranka snositi će svoje troškove ovog postupka.''

2. Protiv presude žali se tuženik pobijajući je u točkama I. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je u pobijanim točkama presuda nezakonita. Sud ističe da u cijelosti prihvaća iskaz tuženika kao uvjerljiv i logičan, osim u dijelu koji se odnosi na dio iskaza o njegovim prihodima. Niti jedan proveden dokaz ne ukazuje na to da bi tuženik mogao doprinositi za uzdržavanje HU iznos veći od 100,00 eura, jer je do mjeseca listopada ostvarivao naknadu za nezaposlene osobe u iznosu od 400,00 eura. Do nezaposlenja je došlo jer je dobio otkaz, a imao je i zdravstvenih problema koji problemi još uvijek traju. Tuženikova primanja unutar utuženog razdoblja bila su daleko ispod prosječnih primanja u Republici Hrvatskoj. Tuženik ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi stanovao u unajmljenom stanu, koliki su troškovi najma te koliki su troškovi režija. Činjenica da je HU promijenio prezime iz GU u HU, govori o izrazito narušenim odnosima između tužitelja i tuženika. Na koji način bi tuženik mogao mjesečno doprinositi 400,00 eura, kada ima još dvoje mlljt. djece o kojima mora skrbiti, kredit za stan, te je nezaposlen. Temeljem čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koji sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrb o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta i to prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Životni standard tuženika je daleko ispod standarda koji bi mu omogućavao plaćanje iznosa od 400,00 eura mjesečno. Nakon razvoda braka između tuženika i majke tužitelja, tuženik je morao iseliti iz obiteljske kuće, razbolio se pa je nesposoban za rad, a ima i znatna kreditna zaduženja, što je sve prvostupanjski sud nužno bio dužan uzeti u obzir. Tužitelj samo verbalizira, te ničim ne dokazuje svoje mjesečne potrebe uzdržavanja, pa je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud je ocijenio da su se okolnosti u odnosu na ranije uzdržavanje HU promijenile, ali pogrešno je ne cijeniti promijenjene okolnosti na strani tuženika koje utječu na njegovu mogućnost financiranja tužitelja. Tuženik je naglasio da su odnosi narušeni, jer prije no što mu je dostavljena tužba, nije dobio podatak o tome da bi tužitelj stanovao u [adresa], o iznosu stanarine ili bilo čemu drugome. Sukladno odredbama Obiteljskog zakona djeca su dužna doprinositi vlastitom uzdržavanju, ukoliko imaju imovinu ili su sposobna za rad. Tužitelj ima mogućnosti ostvarivati prihode radom i na taj način doprinositi vlastitom uzdržavanju. Presuda je nezakonita u pobijanom dijelu, pa je nezakonita i u dijelu odluke o troškovima postupka, jer je uspjeh tuženika u parnici daleko veći od uspjeha tužitelja. Predlaže se ukinuti presudu u pobijanim točkama, te predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je tužitelj podnio tužbu, uređenu na ročištu 23. listopada 2024. protiv tuženika radi isplate iznosa koji se odnosi na uskraćeno uzdržavanje i radi određivanja uzdržavanja

- da tuženik tvrdi da nema saznanja da je tužitelj redoviti student na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, da osporava da bi za mjesečno uzdržavanje tužitelja bio potreban iznos od 900,00 EUR

- da među strankama nije sporno da je tuženik otac tužitelja, te da nije doprinosio za uzdržavanje tužitelja od svibnja 2023. pa nadalje.

- da je sporno u kojem iznosu i od kada je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje tužitelja, sve s obzirom na studiranje u gradu izvan mjesta prebivališta kao i na promijenjene okolnosti na strani tuženika, činjenicu da je tuženik otac još dvoje maloljetne djece

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je pokrenuo postupak jer ga otac ne financira i rekao mu je da ga ne želi financirati

- da je na pitanje tuženika da izabere stranu odgovorio da neće, što je otac shvatio kao da je odabrao stranu majke i rekao mu je da ga neće uzdržavati

- da je student druge godine povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a prva godina filozofije na istom fakultetu

- da je redovan student

- da za vrijeme studija je pretežito u Rijeci, da živi u stanu sa cimerom

- da dijeli troškove stanovanja i to stanarinu, režije i plaća Internet

- da ga stanarina dođe svaki mjesec 225,00 EUR, a režije oko 12,00 EUR

- da se hrani u menzi, pa na hranu potroši mjesečno 50,00 EUR

- da mu svaki mjesec za skripte i knjige treba 70,00 EUR

- da s fakultetom ide na terensku nastavu u Makedoniju, a što je platio 520,00 EUR

- da je uvidom u potvrdu Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta broj 0009094364-7 od 1. rujna 2023. i očitovanje Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta Klasa: 602- 04/24-01/165, Urbroj:2170-24-01-03-24-2 od 10. listopada 2024. utvrđeno da je tužitelj upisan kao redoviti student na Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, sveučilišni prijediplomski dvopredmetni studij Filozofija i Povijest

- da tužitelj uredno izvršava svoje fakultetske obveze, te polaže ispite s dobrim uspjehom

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je izgubio komunikaciju s tužiteljem otkako ga je njegova majka prijavila, te je proveo noć u pritvoru

- da je to bilo 29. travnja 2023., a tužitelj se pojavio kao svjedok

- da je tužitelj od njega dobio drugi auto marke VW Passat koji on vozi i koristi, a auto glasi na PU samo zbog troškova osiguranja

- da je tužitelj od njega svake godine imao plaćeno ljetovanje i zimovanje

- da je tužitelj od rođenja privrženiji majci i odabrao je njezinu stranu

- da je uplaćivao po 20,00 EUR u lipnju, srpnju i kolovozu 2023. tužitelju na račun

- da nema saznanja što je s tužiteljem, te je zvao fakultet da dobije informacije o njegovom studiju, no odbili su mu dati te podatke

- da nakon rujna 2023. nije više uplaćivao tužitelju ništa, jer on je odbijao bilo kakvu komunikaciju s njim

- da živi u stanu koji je u vlasništvu srednjeg sina H

- da za taj stan ima otplatiti 40.000,00 EUR kredita

- da režije mjesečno plaća 100,00 EUR

- da stanuje sa sinom L koji je u dobi od 15 i pol godina, kojem plaća džeparac kao i druge potrebne izdatke

- da ima financijsku pomoć svoje majke koja mirovinu prima iz Austrije, nije mu poznat iznos

- da je nezaposlen, te prijavljen na burzi rada od rujna 2023. i ostvaruje mjesečno naknadu za nezaposlene oko 400,00 EUR

- da od imovine ima samo stari automobil

- da je iz iskaza majke tužitelja PU utvrđeno da tuženik ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja, već ona sama u cijelosti snosi sve

- da mjesečno od rujna 2023. uplaćuje tužitelju za stanarinu 225,00 EUR, te da su režije oko 15,00 EUR

- da daje još i 400,00 EUR mjesečno kao džeparac, a on to troši na prehranu, kupovinu higijenskih potrepština, sredstva za čišćenje stana, hranu i piće, te za odjeću i obuću

- da ona živi u obiteljskoj kući u [adresa], s najmlađim sinom koji je u dobi od osam godina

- da joj primanja nisu uvijek fiksna, ovisi o smjenskom radu i odrađenim zamjenama. pa može mjesečno ostvariti oko 1.500,00 EUR.

6. Prvostupanjski sud navodi da kod odlučivanja o visini doprinosa uzdržavanja punoljetnog djeteta nije vezan čl. 314. st. 4. Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) s obzirom na to da se podaci o prosječnim potrebama i visini doprinosa uzdržavanja kojeg je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom odnose samo na maloljetnu, a ne i na punoljetnu djecu koju su roditelji dužni uzdržavati u skladu s utvrđenim potrebama punoljetnog djeteta i mogućnostima roditelja. Tuženik se protivi određivanju njegova doprinosa uzdržavanja tužitelju zbog pogoršanja materijalnih prilika te činjenice da skrbi o maloljetnom djetetu. Tuženik težište stavlja na svoje vlastite potrebe i troškove uzdržavanja maloljetnog sina, a podmiruje i kredit u iznosu od 600,00 EUR mjesečno sve uvećano za režije, hranu, odjeću i obuću. Tuženik ističe da je otac još dvoje maloljetne djece, te da živi u stanu za koji ne plaća najamninu već samo režije, a i ima pomoć svoje majke. Roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što tužitelj sigurno nije jer se redovito školuje. Pri tome se napominje da je uzdržavanje djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, te da svako dijete treba biti u jednakom položaju u odnosu na drugo dijete.

7. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj u dobi od 21 godinu, pohađa fakultet kao redovan student, a ima novčanu pomoć jedino od majke. Nezaposlen je jer uz fakultetske obveze nije u mogućnosti ostvariti prihode, osim prošle godine za vrijeme ljetnih mjeseci. Do narušavanja odnosa s tuženikom imao je i veće troškove života, koje je tuženik uredno podmirivao. Tužitelj živi u iznajmljenom stanu. Iz dostavljene dokumentacije utvrđeno da tuženik nije od 2009. bio zaposlen u Republici Hrvatskoj, već da je radio u inozemstvu, dok je u kraćem razdoblju imao otvoren obrt-paušal radi obavljanja cestovnog prijevoza koji je potom ubrzo nakon otvaranja i zatvorio. Prije narušenih odnosa, tuženik nije osporavao tužitelju troškove u iznosu oko 900,00 EUR mjesečno. Utvrđeno je da je tuženik ostvarivao prihode radeći u svojem obrtu kao cestovni prijevoznik, što ukazuje da ima mogućnosti za dodatne poslove i povećane prihode, neovisno o činjenici prijavljivanja na burzu rada.

8. Prvostupanjski sud navodi da je pazio da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja, koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. ObZ-a. Prema čl. 290. ObZ-a, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Odredbom čl. 291. ObZ-a propisano je da dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje. Člankom 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Na temelju čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.). Člankom 313. ObZ- a propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.) te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti. Prvostupanjski sud je uvidom u potvrdu Sveučilišta u Rijeci od 10. listopada 2024. utvrdio da je tužitelj upisan kao redoviti student na Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, kao i da tužitelj uredno izvršava svoje fakultetske obveze. Na taj način posredno je potvrđen iskaz tužitelja u dijelu u kojem opisuje da je pokrenuo postupak jer ga otac ne financira (potvrdio i tuženi), te da je student druge godine povijesti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, kao redovan student. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u kojem opisuje da je za vrijeme studija pretežito u Rijeci, te da živi u stanu sa cimerom, kao i da ima opisane troškove stanovanja i studiranja. Potpuno je izvjesno da student u drugom gradu ima opisane troškove, a koje mu je u većem iznosu, do spornih situacija između roditelja, uredno podmirivao tuženik. Iznos uzdržavanja koji je naložen tuženiku bit će dostatan za podmirenje dijela nesporno utvrđenih troškova stanovanja i studiranja u drugom gradu, a glede financijskog stanja tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, kao i nespornu činjenicu da je tuženik prije sporne situacije, plaćao znatno veći iznos za uzdržavanje tužitelja, koje uzdržavanje je prestao plaćati zbog svojih subjektivnih razloga, pri čemu nije propitivao može li tužitelj od uplaćenog uzdržavanja za lipanj do kolovoza 2023. uopće živjeti a kamoli studirati u drugom gradu. Nesporno je među parničnim strankama da je od rujna 2023. tuženik prestao plaćati i do tada izrazito nedostatni iznos od 20,00 eura.

9. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, jer je sud valjano obrazložio da bi tuženik bio u mogućnosti, bez ugrožavanja svoje egzistencije, ali i egzistencije dvoje maloljetne djece, doprinositi za uzdržavanje mjesečni iznos od 400,00 EUR. Plaćanjem tog iznosa, umjesto ranijeg iznosa od 900,00 EUR tuženik će i nadalje moći priskrbiti dovoljno za vlastite potrebe. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza stranaka, da je tuženik uplaćivao za uzdržavanje tužitelja po 20,00 EUR u lipnju, srpnju i kolovozu 2023., a da nakon rujna 2023. nije više uplaćivao tužitelju ništa, jer on je odbijao bilo kakvu komunikaciju s njim. Utvrđeno je da je tuženik izgubio komunikaciju s tužiteljem, otkako ga je njegova majka prijavila, a on noć proveo u pritvoru. Drastično smanjivanje iznosa uzdržavanja, a nakon toga prekid komunikacije ne mogu se opravdati narušenim odnosima tuženika i majke tužitelja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos uzdržavanja za predmetno razdoblje, jer je otklonio prigovor tuženika glede visine troškova, između ostalog utvrđenjem da prije narušenih odnosa, tuženik nije osporavao tužitelju troškove u iznosu oko 900,00 EUR mjesečno.

10. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 366. st. 1 . ObZ-a, a s obzirom na uspjeh stranaka koji je podjednak. U sporu između stranaka o uzdržavanju punoljetnog djeteta koje se školuje predstavlja spor u obiteljskoj stvari (čl. 345. st. 2. ObZ-a), te se u takvom sporu odluka o troškovima donosi primarno primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a kojom je određeno da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio te presudio da da svaka stranka snosi svoj trošak.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke presude.

12. U nepobijanom dijelu (točke II. i III. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina