Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-563/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik, kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GU zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj K-DO-1712/2020 od 11. lipnja 2025., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-974/2017-9 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da ista sada glasi:
Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) utvrđuje se da je novčani iznos od 79,63 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) imovinska korist koju je okrivljeni VU ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Novčani iznos od 79,63 eura je imovina Republike Hrvatske te se nalaže da se novčani iznos od 79,63 eura koji je od okrivljenika privremeno oduzet i pohranjen na računu Ministarstva državne imovine uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u ostalom nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-974/2017-9 od 20. ožujka 2025. okrivljeni VU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama opisanog u članku 190. stavku 2. u vezi s članka 190. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od okrivljenika su trajno oduzete dvije najlonske vrećice sa sadržajem droge marihuane, koja droga je od okrivljenika privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Brač, broj: 1020309 od 5. ožujka 2017. te je odlučeno će se predmetna droga, po pravomoćnosti presude, uništiti. Na temelju članka 77. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 79,63 EUR / 600,00 HRK predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela te da će se navedeni iznos, a koji je prethodno već oduzet od okrivljenika i pohranjen na računu Ministarstva državne imovine, po pravomoćnosti presude uplatiti u korist državnog proračuna i to posebnim nalogom, na ime oduzimanja protupravne imovinske koristi. Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenika je oduzeta digitalna vaga za precizno mjerenje privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, broj: 01110247 od 21. lipnja 2017. koja će se po pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka iznosu od 192,45 eura i paušalni iznos od 73 eura, dakle ukupno 264,45 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni iz članka 467. točke 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP, predlažući da se pobijana presuda preinači o djelu odluke o kazni na način da se okrivljenik osudi na kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti utvrđenih kod okrivljenika te je nedovoljno cijenio društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela koja se ogleda u distribuciji opasnih tvari kojima se povrjeđuje zdravlje ljudi kao pravno zaštićeni objekt, a sve s ciljem brze i lake zarade na preprodaji droge, kao i raširenost ovakvih kaznenih djela na području grada Splita i Splitsko – dalmatinske županije, zbog čega smatra da se svrha specijalne i generalne prevencije ne može ostvariti uvjetnom osudom, već jedino kaznom zatvora.
6.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je prvostupanjski sud olakotnim cijenio osobne prilike okrivljenika i to da je okrivljenik kazneno djelo potpuno i okolnosno priznao od samog početka kaznenog postupka te je njegovo priznanje potvrđeno ostalim provedenim dokazima, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog, a nakon počinjenja kaznenog djela nije sudski osuđivan za kaznena djela ili prekršaj, protek vremena od osam godina, kao i činjenicu da je zaposlen te su olakotnim cijenjene njegove obiteljske prilike jer živi u vanbračnoj zajednici i ima malodobno dijete. Otegotnim je prvostupanjski sud cijenio rasprostranjenost ovakvih kaznenih djela i njegovu društvenu ugrozu. Imajući na umu navedeno, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), a posebno da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio mlađe životne dobi, bez dostatnog životnog iskustva da u cijelosti shvati posljedice svojih postupaka i da je priznanjem kaznenog djela izrazio svijest o zabranjenosti svog ponašanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te potom izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine - u cijelosti primjerena te će se njome odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da ubuduće čini kaznena djela te će se ujedno postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana.
7. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ali je učinjena povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u odnosu oduzetu imovinsku korist (članak 469. točka 5. ZKP) jer je prvostupanjski sud istu pogrešno oduzeo po članku 77. KZ/11, a ne prema odredbi članka 560. stavka 1. i 2. ZKP. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u skladu s citiranom zakonskom odredbom i odredio da novčani iznos od 79,63 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom iz 190. stavka 2. KZ/11 te je određeno da je novčani iznos od 79,63 eura imovina Republike Hrvatske i naloženo je da se novčani iznos od 79,63 eura koji je od okrivljenika privremeno oduzet i pohranjen na računu Ministarstva državne imovine, uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je primjenom članka 486. stavka 1. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
