Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-543/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IT zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/2021 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog IT, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-54/2023-15 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog IT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda Slavonskom Brodu, broj K- 54/2023-15 od 28. prosinca 2023., okrivljeni IT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u vezi članka 52. KZ/11, te je okrivljenik na temelju članka 236. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) sud je oštećenoj ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.415,35 eura / 10.663,95 kuna te je naložio okrivljeniku da oštećenoj ST naknadi iznos od 1.415,35 eura / 10.663,95 u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude, dok je oštećenica s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni IT osobno i po braniteljici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda. U osobnoj žalbi okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda ukine.
2.1. U žalbi podnesenoj po braniteljici okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na obje žalbe okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu te u oba odgovora na žalbu državni odvjetnik predlaže da se žalbe okrivljenika odbiju kao neosnovane.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Kako se žalbe okrivljenika i njegove braniteljice nadopunjuju, ovaj će sud o njima odlučiti jednom odlukom.
6. Žalbe okrivljenog IT nisu osnovane.
7. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer prvostupanjski sud nije dao ocjenu obrane okrivljenika niti je tu obranu doveo u međusobnu vezu s ostalim provedenim dokazima. Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio i dao razloge za ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika te je tu obranu doveo u vezu i s drugim provedenim dokazima koje je također vrednovao (toč. 12.). Jednako tako, prvostupanjski sud je dao razloge u odnosu na krivnju okrivljenika (toč. 23.) nalazeći da je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela. Okrivljenik nastavno smatra da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ali te navode uopće nije obrazložio. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge za svoja utvrđenja, bez proturječja, koje navode u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku nije osnovana.
8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđena okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio vjerodostojnost njegove obrane i provedenih dokaza, posebice iskaz oštećenice koji smatra nelogičnim, zbog čega smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on počinio inkriminirano kazneno djelo. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je neživotna i neuvjerljiva obrana okrivljenika da mu je oštećenica predložila da će zasnovati pretplatničke ugovore i predati mu mobitele iako joj je okrivljenik rekao da ne može nabaviti opojnu drogu, odnosno, da je oštećenici platio preuzete mobitele. Okrivljenik i oštećenica navode da su poznanici, pri čemu oštećenica ne navodi da bi bilo što znala o okrivljenikovim imovinskim prilikama što ukazuje na njezinu naivnost i životno neiskustvo kada je pristala na traženje okrivljenika da u Hrvatskom Telekomu i Tele 2 zaključi pretplatničke ugovore na 24 mjeseca i da kupi mobilne uređaje, a o čemu je dosljedno i životno iskazivala. Takvo životno neiskustvo okrivljenik je nedvojbeno iskoristio obećavši joj da će ubuduće plaćati dospjele obveze, pa je oštećenica na to pristala i time na štetu svoje imovine, potpisivanjem pretplatničkih ugovora s tele- operaterima i kupovinom mobitela, preuzela i ugovorne obveze plaćanja računa. Oštećenica navodi da je zbog svoje životne dobi i neiskustva, neovisno o činjenici da je završila srednju školu, vjerovala okrivljeniku kada joj je, prije sklapanja pretplatničkih ugovora, govorio da će on ubuduće plaćati mjesečne rate, dok nije ništa znala o značenju pretplatničkih odnosa niti je ugovore čitala. Upravo činjenica da je, nakon što su počeli stizati računi koje nije mogla platiti, okrivljenika tražila da joj vrati preuzete mobitele, odnosno da se pretplata „prenese“ na njega, ukazuje da je u cijeli postupak ušla vjerujući okrivljeniku kada joj je rekao da će on plaćati buduće račune. Da je okrivljenik platio preuzete mobitele tada bi bilo za očekivati da bi oštećenica podmirila svoje dugovanje prema telekomunikacijskim operaterima, a ne bi od okrivljenika tražila da plaća rate po pretplatničkim ugovorima. Imajući na umu da je okrivljenik tek pet godina nakon podignute optužnice predložio NT kao svjedoka plaćanja mobitela oštećenici, a koju činjenicu postojanja svjedoka plaćanja niti ime svjedoka nije spominjao u ranijoj obrani, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o odugovlačećem dokaznom prijedlogu te ni ovaj sud ne nalazi da bi zbog takve odluke prvostupanjskog suda činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno.
8.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je našao dokazanim da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo oštećenu ST (ranije I) lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ju naveo da na štetu svoje imovine nešto učini te je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 jer su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.
9. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni navodeći da ga je prvostupanjski sud prestrogo kaznio i da nije dostatno cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je ispravno kao olakotno cijenio protek vremena od učinjenog djela, dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti višekratno osuđivan za istovrsna, ali i druga kaznena djela. Imajući na umu navedeno, a posebno na činjenicu da dosadašnje osude nisu djelovale na okrivljenika da svoj život uskladi s pozitivnim normama ponašanja nego on nastavlja s činjenjem kaznenih djela te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine - u cijelosti primjerena neovisno o činjenici da je okrivljenik otac jednog maloljetnog djeteta. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se osudom na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će se u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenog IT nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
