Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-76/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Brodomerkur d.d. Solinska 47, Split, OIB 33956120458, zastupan po punomoćnici UP, dipl. iur. i zaposlenici tuženika, radi nedopuštenosti odluke poslodavca, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pr-2242/2023 od dana 18. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u toč. I. izreke potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-2242/2023 od dana 18. rujna 2024. godine.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista tražila da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka tuženika br. 110 od 1. studenog 2023. godine te da se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala prije nezakonite i nedopuštene Odluke i to na radno mjesto Računovođe u organizacijskoj jedinici Financije i računovodstvo, s pripadajućom osnovnom bruto plaćom koja predstavlja umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta 3,00 i vrijednosti osnovice koja se utvrđuje sukladno odluci poslodavca. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka. U toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je sadržajno u toč. I. izreke iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik 14. rujna 2018. godine zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu računovođe u organizacijskoj jedinici Financije i računovodstvo, u sklopu poslovnog centra Dujmovača u Splitu, s pripadajućim koeficijentom 3,80 prema odluci tuženika br. 282 od istog dana,

- da je 12. listopada 2018. godine sklopljen aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 589-2018 kojim je izmijenjen čl. 2. st. 1. Osnovnog ugovora o radu,

- da je odlukom tuženika br. 30 od 1. veljače 2021. godine tužiteljica ostala na ranom mjestu računovođe ali s pripadajućim koeficijentom 3,00,

- da je odlukom tuženika br. 110 od 1. studenog 2023. godine tužiteljica raspoređena na poslove administratora Ureda uprave u organizacijskoj jedinici Ured uprave s pripadajućim koeficijentom 1,90,

- da je tužiteljica pravovremeno dana 15. studenog 2023. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika br.110 od 1. studenog 2023. godine.

5.1. Prvostupanjski je sud, nadalje, utvrdio da iz sadržaja Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 589-2018 (dalje: Aneks) proizlazi da je člankom 2. promijenjen članak 2. st. 1. i 2. temeljnog ugovora o radu od 14. rujna 2018. godine na način da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se radni odnos zasniva za rad na zajedničkim poslovima: financijskim računovodstvenim i administrativnim. Nadalje, ugovorne strane su suglasne da se radni odnos zasniva i za rad na drugim poslovima popisanim u Sistematizaciji radnih mjesta kod Poslodavca te su suglasne da će u okviru ugovorenih poslova iz prethodnog i ovog stavka ovog članka, poslodavac jednostrano na temelju vlastite odluke odlučivati o poslovima konkretnog radnog mjesta, trajanju, organizacijskoj jedinici i lokaciji gdje će raditi radnik, kao i određivati relativnu vrijednost osnovne plaće zaposlenika, izražene koeficijentom. Ovaj aneks potpisali su i tuženik i tužiteljica.

5.2. Naposljetku, prvostupanjski je sud utvrdio da je osporavana Odluka tuženika donesena upravo temeljem naprijed citirane odredbe Aneksa koji je sklopljen u skladu s člankom 43. st. 7. Pravilnika o radu tuženika koji propisuje da poslodavac može na osnovi sklopljenog ugovora o radu, a u okviru ugovorenih poslova iz ugovora o radu, određivati konkretne poslove radnog mjesta na kojem će zaposlenik raditi, trajanje te organizacijsku jedinicu i mikrolokaciju mjesta rada u kojoj će zaposlenik raditi, kao i određivati relativnu vrijednost plaće zaposlenika, izražene koeficijentom.

6. Na naprijed pravilno i potpuno utvrđeni činjenični supstrat prvostupanjski je sud pravilno primijenio članak 7. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi navodi da tuženik prilikom donošenja osporavane Odluke nije pazio na njezinu stručnu spremu iako je to propisano Pravilnikom, kao ni na sistematizaciju radnih mjesta jer je prilikom sklapanja Ugovora o radu određeno kako će tužiteljica biti zaposlena na rad na zajedničkim poslovima: financijskim, računovodstvenim i administrativnim. Prema tužiteljici odluka je nezakonita jer je došlo do vertikalnog premještaja tužiteljice na radno mjesto Administratora uprave koje ne spada u odjel Zajedničkih poslova već u odjel Ureda uprave.

8. Međutim, u postupku je pravilno utvrđeno da je tužiteljica potpisala Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 589-2018 kojim je izmijenjen čl. 2. st. 1. Osnovnog ugovora o radu čime je jasno izrazila svoju volju da pristaje na uvjete propisane člankom 2. Aneksa. Tuženik je, sukladno odredbama tog Aneksa, koji je rezultat volje ugovornih strana, bio ovlašten svojim naknadnim jednostranim odlukama rasporediti tužiteljicu ne samo na Zajedničke poslove već i na druge poslove popisane u Sistematizaciji radnih mjesta, dakle, i na poslove odjela Ureda uprave. Stoga nije osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom i nezakonitom Odluka tuženika br. 110 od 1. studenog 2023. godine i naloži tuženiku vraćanje na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja Odluke, jer je taj akt poslodavca utemeljen na Aneksu ugovora o radu, Pravilniku o radu tuženika i u skladu je s člankom 7. st. 2. ZR.

9. Obzirom da tužiteljica svojim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, a niti je ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno postojanje onih povreda i propusta na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

10. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem članka 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku.

11. U nepobijanom dijelu (toč. II. izreke) valjalo je ostaviti prvostupanjsku odluku neizmijenjenom.

U Šibeniku 14. listopada 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić