REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4345/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Beliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-363/2024-3 od 27. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-855/2022-50 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 363/2024-3 od 27. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-855/2022-50 od 22. ožujka 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP podnio postavivši 8 (osam) pravnih pitanja, za koje tuženik smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„i. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
ii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
iii. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
iv. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
v. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
vi. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
vii. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
viii. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopu ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.
2. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 6. st.1. Konvencije).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev za isplatom pretplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora.
5. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koju bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama Revd-318/2024 od 6. ožujka 2024., Revd-224/2024 od 1. veljače 2024., Revd-2810/2024 od 28. kolovoza 2024. i dr.).
6. Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci pod toč. I.
7. Tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se, po ocjeni ovoga suda, smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnim, pa slijedom toga tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Stoga u dijelu u kojem se prijedlog za dopuštenje temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
