Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2038/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari 1. tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljice ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 6. tužiteljice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćiku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tužene ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužene DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 2. tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1692/2023-13 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1692/2023-13 od 28. veljače 2025. u točkama I, II i III izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da sud utvrdi da je ništetan ugovor o darovanju od 18. veljače 2020., ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u Solinu, pod brojem OV-1201/2020, sklopljen između ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice te DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice te kojim traži da se utvrdi da su tužitelji ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 i tužena ad.2 vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina] i to svaki za 1/7 dijela vlasništva te da mogu na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina], svaki za 1/7 dijela vlasništva.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 2. tužena naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od 18. veljače 2020. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u [adresa], pod brojem OV-1201/2020, sklopljen između ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice te DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenice.

II. Utvrđuje se da su tužitelji ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 i tužena ad.2 vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8876, K. O. [katastarska općina] i to svaki za 1/7 dijela vlasništva te da mogu na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], svaki za 1/7 dijela vlasništva.

III. Nalaže se tuženoj ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.715,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ad.1, ad.2, ad.3, ad.4, ad.5 i ad.6 za naknadu parničnog troška spram tužene ad.1 kao neosnovan.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspjela u sporu žali se 2. tužena zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu utvrđeno je da je počinjena bitna povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Nepotpuno i pogrešno je utvrđeno činjenično stanje te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Dana 30. srpnja 2020. tužitelji su podnijeli tužbu protiv 1. tužene ĆT (prednice sadašnje 1. tužene) i 2. tužene, u kojoj se navodi da je pravni prednik tužitelja i 2. tužene, ŽT iz [adresa], prije više od 20 godina isplatio 1. tuženu podza nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ali da ugovorne strane nisu nikad o tome sastavile kupoprodajni ugovor. Svakako, 1. Tužena da ne spori navedeno, o čemu se dostavlja dokaz u vidu ovjerene Izjave kojom 1. tužena potvrđuje da je za navedenu nekretninu isplaćena u potpunosti od strane pravnog prednika tužitelja i 2. tužene. Dana 18. veljače 2020. 1. tužena kao darovateljica sklapa s 2. tuženom kao obdarenicom Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani u [adresa], pod brojem OV- 1201/2020, kojim obdarenica / 2. tužena stječe vlasništvo nad nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Dalje navode da je 2. tužena na temelju tog ugovora uknjižila pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, premda je u navedenom ugovoru o darovanju pogrešno označen zemljišnoknjižni uložak, odnosno umjesto Z. U. [broj ZK uloška], u ugovoru o darovanju da stoji Z. U. [broj ZK uloška] u kojem se ne nalazi čest. zem. [katastarska čestica]. Tužitelji smatraju da je 2. tužena sklopila navedeni ugovor o darovanju iako je bila svjesna da je predmetna čestica u vlasništvu i posjedu nje i svih tužitelja, svaki za 1/7 dijela vlasništva, a što da je razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ŽT, tako da postoji maliciozna intencija 2. tužene da na prevaru sklopi ugovor sa 1. tuženom, koja je starija osoba, te da stekne vlasništvo nad predmetnom nekretninom.

Nakon sklapanja opisanog ugovora o darovanju, 1. tužitelj je u razgovoru s 1. tuženom došao do saznanja kako 1. tužena nije bila ni svjesna što potpisuje, odnosno da je bila prevarena od strane 2. tužene u odnosu na objekt i svrhu ugovora, što da će i sama 1. tužena potvrditi.

Tužitelji navode da je 1. tužena svjesna kako je predmetnu nekretninu već otuđila u korist tužiteljevog oca, ali da o tome nisu sastavili ugovor, zbog čega je i izrađena ovjerovljena izjava koja se dostavlja u privitku. Smatraju da je 2. tužena bila svjesna kako predmetna nekretnina čini ostavštinu njenog pokojnog oca koja je priloženim Rješenjem o nasljeđivanju razdijeljena između njene majke, brata i sestara na jednake dijelove, odnosno između svih nasljednika pokojnog ŽT. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, 1. tužena da je raspolagala nekretninom koju je već otuđila u korist ŽT, te je time raspolagala s više prava nego što je imala, što da čini predmetni ugovor o darovanju ništetnim i bez pravnog učinka. U svakom slučaju, tužitelji i 2. tužena da su u skladu s odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekli vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], samostalnim posjedom te stvari koji je imao zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, a posjednici su sposobni biti vlasnicima predmetne nekretnine, ukoliko sud smatra da tužitelji i 2. tužena nisu stekli vlasništvo na temelju redovite dosjelosti, da je razvidno da su tužitelji I 2. Tužena stekli vlasništvo na temelju izvanredne dosjelosti jer su bili pošteni i samostalni posjednici predmetne nekretnine kroz period dulji od 20 godina.

6. Tužbi je priložen izvadak iz zemljišnih knjiga od 23. srpnja 2020. za čest. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz istog proizlazi da je za 1/1 dijela kao vlasnica upisana ranija 1. tužena ĆT. Priložen je i izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 10. srpnja 2020. za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je sada na predmetnu česticu upisana kao vlasnica za 1/1 dijela upravo 2. tužena, a ista je upisana i u katastar kao posjednica nekretnine na dan 10. srpnja 2020. Nekretnina po ovom ima ukupnu površinu od 157 m2, od toga dvor površine 130 m2 i dio zgrade površine 27 m2.

Pravni osnov za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime 2. tužene je Ugovor o darovanju nekretnine koji su dana 18. veljače 2020. zaključile ranija 1. tužena ĆT kao darovateljica i 2. tužena kao obdarenica, ovaj ugovor je u potpisima njih dvije ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Maje Radovani dana 18. veljače 2020. pod brojem ovjere OV-1201/2020.

7. U ovom postupku je sporno je li predmetna nekretnina već ranije otuđena predniku tužitelja i 2. tužene, sada pokojnom ŽT koji je preminuo **.**.2004., a iza njegove smrti doneseno je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda broj O-122/05 dana 8. kolovoza 2005.

Nasljednicima pok. ŽT proglašeni su tužitelji, 1., 2., 3., 4., i 6. tužitelji kao djeca, a 5. tužiteljica kao supruga, te 2. tužena kao kćer, na osnovi zakona i sporazuma njih kao zakonskih nasljednika ostavitelja. Između ostalog, ostavinu ŽT predstavljala je nekretnina upisana u Z. U. [broj ZK uloška] čest. zgr. [katastarska čestica], kuća koja se naknadno nadograđivala, navedeno je od čega se kuća u trenutku smrti ostavitelja sastoji, a utvrđeno je da ostavinu predstavlja i vanknjižno vlasništvo ostalih nekretnina, kao i nekretnine u k. o. [katastarska općina].

8. Sud prvog stupnja u bitnom sud prihvaća iskaze tužitelja i 1. tužene kao logične, uvjerljive i u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima te temeljem istih zaključuje sljedeće.

8.1. Predmetna nekretnina – čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije upisana na ĆT, zahvaćena je u dijelu od 27 m2 kućom ostavitelja ŽT, anagrafske oznake [adresa] i to nije sporno između stranaka. U preostaloj površini ista danas predstavlja neuređeni parking uz kuću tužitelja i 2. tužene. Među strankama je sporno je li 2. tužena vlasnica čitava predmetne nekretnine odnosno je li prije zaključenja Ugovora o darovanju između ĆT i 2. tužene, predmetna nekretnina otuđena ŽT.

Prvostupanjski sud zaključuje da jest i da bi se u slučaju Ugovora o darovanju između ĆT i 2. tužene radilo o pravnom poslu koji ne proizvodi pravni učinak jer ĆT više nije mogla u korist 2. tužene raspolagati ovom nekretninom pravnim poslom.

Ugovor o darovanju sud prvog stupnja smatra fiktivnim pravnim poslom, Smatra da nema logike u tome da bi ĆT nekretninu jednostavno darovala 2. tuženoj, dakle, besplatnim pravnim poslom. Smatra da je logičan i uvjerljiv zaključak da je ĆT izašla 2. tuženoj u susret, očito misleći da pomaže u sređivanju zemljišnoknjižnog stanja već odavno otuđene nekretnine koju u biti čitavo vrijeme, godinama, koriste tužitelji i 2. tužena, odnosno ŽT, njihov zajednički prednik, otac i suprug.

Ranija 1. tužena ĆT, koja je dala odgovor na tužbu u ovom postupku, bila je rezolutna po pitanju predmetne nekretnine, ista je navela da do prije par mjeseci (prije davanja odgovora na tužbu) nije niti znala da je ona upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je ovu predmetnu nekretninu još za života njen pokojni suprug OT prodao ŽT 1990., da mu je ŽT isplatio čitavo kupoprodajnu cijenu te da su potpisali i ugovor o kupoprodaji, ali da zbog proteka vremena ne može tvrditi da je postojao ugovor u pisanom obliku.

8.2. Prema stavu prvostupanjskog suda navodi ĆT iz odgovora na tužbu i pregledane Izjave, ukazuju na okolnost da je čitava predmetna čestica prije mnogo godina otuđena upravo predniku tužitelja i 2. tužene – ŽT, da je isti stekao valjanim pravnim poslom ovu nekretninu od supružnika ĆT, BT ili ĆT te da je ista plaćena u cijelosti. Dakle, prema stavu suda prvog stupnja predmetnu nekretninu je valjanim pravnim poslom (iako nema traga pisanom ugovoru) stekao ŽT i ova pogodba je u potpunosti izvršena jer je upravo ŽT stupio u posjed predmetne nekretnine i na dijelu iste je (za 27m2) položena i njegova nadograđena kuća. Sama ĆT navodi u odgovoru na tužbu da su oni neposredni susjedi sa T (kuća u [adresa] čiji se najistočniji dio nalazi na predmetnoj čestici). U odgovoru na tužbu ĆT navedene su i okolnosti zaključenja Ugovora o darovanju sa 2. tuženom koja joj je u veljači 2020. navela da uređuje vlasničko stanje svog stana u ovoj kući, navodi i okolnosti koje su dovele do potpisivanja predmetnog Ugovora o darovanju i ovjere potpisa na istom, a sud prvog stupnja smatra logičnim da je ista mislila da radi uslugu 2. tuženoj, ali i svim tužiteljima, svima kao nasljednicima ŽT, sa kojima je čitavo vrijeme bila susjeda i u dobrim odnosima. Logičnim smatra sud prvog stupnja da ista u poznim godinama svog života nije morala znati za upisano zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine i pravni značaj darovanja, kao i da je očito mislila da time radi uslugu nasljednicima ŽT i da je u biti bila u zabludi, jer očito nije niti mislila niti znala da se radi o pravnom osnovu za upis prava vlasništva samo 2. tužene na predmetnoj nekretnini, a koja je već ranije bila otuđena ŽT.

Sve ovo što je navela ĆT u odgovoru na tužbu i Izjavi sud prvog stupnja smatra logičnim i u skladu sa svim izvedenim dokazima, a o tome iskazuje i 1. tužena

– njena kćer i jedina nasljednica pa prvostupanjski sud zaključuje da niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da predmetna nekretnina ne bi u cijelosti bila na valjan način otuđena ŽT za njegovog života.

I iskaz 1. tužitelja sud prvog stupnja prihvaća. Isti iskazuje o tome da je prednik ŽT još 1990-ih godina kupio predmetnu česticu od ĆT i da je istu poravnao, skinuo sloj zemlje, a ĆT je tom stupanju o posjed i posjedu svjedočila jer je bila neposredna susjeda obitelji ŽT i predmetne nekretnine. Jedino u čemu se iskazi 1. tužitelja i UT te i 1. tužene ĐT razlikuju, a što po mišljenju suda prvog stupnja nije od odlučne važnosti, jest to tko je u biti prodao predmetnu nekretninu ŽT, iako se svi slažu u tome da je ŽT kupio česticu i stupio u posjed iste nakon kupnje, davno. Dakle, različito iskazuju o tome je li česticu prodala ĆT ili njen suprug OT sa svojim bratom ET. No, prvostupanjski sud zaključuje da su S kao starosjedioci bili vlasnici predmetne nekretnine i da su predmetnu nekretninu u punoj površini otuđili upravo ŽT koji je kuću dijelom i sagradio (27 m2) na istoj.

1. tužena navodi da je ŽT parcelu počeo koristiti i prije nego što je kupio i da je ista od strane ŽT korištena kao parking, da se radi o zemljanoj površini (u preostalom dijelu na kojem nije izgrađena kuća ŽT – dijelom).

Slijedom iznesenoga, sud prvog stupnja smatra da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina valjanim pravnim poslom otuđena od strane stvarnih vlasnika ŽT i da je on čitavo vrijeme, kasnije i njegovi nasljednici, u posjedu iste, da je uklonio ranije postojeći gnjojar, poravnao istu i da se ista čitavo vrijeme, do danas koristi uredno kao parking.

Sam iskaz 2. tužene po ocjeni suda prvog stupnja ide u pravcu toga da je ona držala da je otac ŽT nakon izgradnje nove kuće parkirao automobil na predmetnoj nekretnini, da je ona držala da je to očeva nekretnina, da nije o tome vodila računa do očeve smrti. Navodi da je nakon očeve smrti išla provjeriti dokumentaciju i utvrdila da je dio kuće zahvatio predmetnu nekretninu za 27m2.

Dakle, sama 2. tužena je do očeve smrti držala da je čitava predmetna nekretnina očevo vlasništvo, vlasništvo ŽT, koji očito nije izvršio sređenje zemljišnoknjižnog stanja iako je kupoprodajna pogodba u cijelosti izvršena i on stupio u posjed predmetne nekretnine na kojoj je dijelom napravio i novu, proširenu kuću. Zbog svega navedenoga sud prvog stupnja smatra da je 2. tužena zaključila fiktivni pravni posao darovanje sa upisanom vlasnicom, ali u stvarnosti nevlasnicom – ĆT, pa taj pravni posao ne proizvodi učinke, radi se o ništetnom pravnom poslu.

Naime, prema odredbi čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, 155/23, dalje: ZOO), radi se o prividnom ugovoru o darovanju, koji nema učinka među ugovornim stranama.

Prema odredbi čl. 327. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredba čl. 328. ZOO-a propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

Dakle, kako je ugovor o darovanju fiktivan pravni posao, a 2. tužena i ĆT znale su da je predmetna nekretnina odavno otuđena ŽT i da ĆT više nije stvarna vlasnica iste, to su po mišljenju sud prvog stupnja tužitelji i 2. tužena kao nasljednici ŽT vlasnici za po 1/7 dijela.

9. Sud prvog stupnja obrazlažući prvostupanjsku presudu na način kako je prethodno opisan počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Naime, sud prvog stupnja ne daje razloge o utjecaju dokumentacije koju je 2. tužena u svrhu dokazivanja dostavila u ovaj spis već potpuno arbitrarno i selektivno citira i analizira provedene dokaze na štetu 2. tužene izražavajući svoj subjektivni osjećaj za pravdu bez osvrtanja na cjelokupno provedeni dokazni postupak temeljem kojega se primjenjuje materijalno pravo.

9.1. Tako, sud prvog stupnja ne daje razloge o tome od kakvog je utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva sljedeće:

- da iz Rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove od 28. svibnja 1993. s lista 63 spisa proizlazi da su ĆT BT i ĆT ET odvojili dio nekretnine u površini od 27 m2 te je kao posjednik (korisnik) upisan ŽT, dok u odnosu na preostalih 130 m2 su kao posjednici (korisnici) ostali upisani ET i OT;

- da iz Rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove od 22. travnja 1997. s lista 65 spisa proizlazi da je BT i dalje ostao upisan kao posjednik (korisnik) spornih 130 m2;

- da iz fotografija lica mjesta proizlazi da je riječ o neuređenom zemljištu, a za koje 2. tužena tvrdi da su svi koristili kao parking, pa i susjedi i kupci dućana u neposrednoj blizini, a kada je 1. tužitelj imao namjeru ograditi taj dio da se ĆT tome usprotivila i 1. tužitelja spriječila da to učini, s tim da spisu prileži fotografija željezne ograde koja je naslonjena uz kuću tužitelja i 2. tužene koja ukazuje na istinitost navoda 2. tužene;

- da je ĆT prema Rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruga OT naslijedila predmetnu nekretninu i, dakle, nije tvrdila da ta nekretnina nije njeno vlasništvo;

- da 2. tužena tvrdi da joj je ĆT darovala nekretninu kao protuuslugu za davanje suglasnosti za nadogradnju kuće ĆT, a izjava o suglasnosti nalazi se na listu 119 spisa;

- da se u spisu nalazi nekoliko kupoprodajnih ugovora kojima ŽT kupuje nekretnine u neposrednoj blizini predmetne, dok za sporni dio od 130 m2 takvog ugovora nema;

- da je BT **.**.1997. podnio Prijavu koja se nalazi na listu 179 spisa kojom je izjavio da je dio od 130 m2 sporne nekretnine trebalo ostaviti u njegovom posjedu i posjedu njegova brata, s tim da su se oni u međuvremenu podijelili i da je ta nekretnina u cijelosti pripala njemu, a tu Prijavu je supotpisao i KT (poleđina lista 182 spisa) koji je prema navodima tužitelja taj dio prethodno kupio;

- da iz Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ŽT ne proizlazi da su njegovi nasljednici naslijedili i predmetni sporni dio nekretnine u površini od 130 m2;

- da iz Rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-5306/03 od 2. srpnja 2003. s lista 186 spisa proizlazi da je odobren upis vlasništva ĆT na predmetnoj nekretnini temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza OT;

- da iz Djelomičnog rješenja Odjela za katastar nekretnina Solin od 18. ožujka 2016. s lista 183 spisa proizlazi da je OT u posjedovnom listu 3256 upisan kao posjednik spornih 130 m2, dok je u posjedovnom listu 5483 i za 27 m2 i za 130 m2 upisana ĆT, s tim da je upravo ĆT još 2004. temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza OT zahtijevala promjenu upisa u katastru kada posebno naglašava različitost u posjedovanju 27 m2 I 130 m2.

10. Uvažavajući sve prethodno navedeno odnosno sadržaj dokumentacije koja je prethodno citirana ovaj sud zaključuje da je ĆT kao upisana zemljišnoknjižna vlasnica darovala nekretninu 2. tuženoj za koju joj nije moglo ostati nepoznato da je upravo njeno vlasništvo. Zbog navedenoga ovaj sud smatra da ĆT, kada je darovala spornih 130 m2, nije darovala nekretninu koja nije njeno vlasništvo odnosno da nije znala da je njeno vlasništvo.

11. S obzirom na navedeno, ugovor o darovanju nije ništetan jer nije protivan zakonu kako to tvrde tužitelji i 1. tužena. Pri tome treba naglasiti da su ii 1. i 2. tužena u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nužni jedinstveni suparničari pa se ovaj spor spram obje tužene u tom dijelu može riješiti samo na jednak način.

12. Sve ono što se tiče navoda o fiktivnosti spornog ugovora o darovanju nije od utjecaja na zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora. Fiktivni ili prividni ugovor nije ništetan pa iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja nije mogao biti prihvaćen. Naime, takav ugovor ne proizvodi pravne učinke, a tužbenim zahtjevom se takvo utvrđenje ne traži.

13. Posebno treba dodati i to da 2. tužena tužiteljima ne osporava vlasništvo nad 27 m2 koji su dio kuće 1. tužitelja i 2. tužene. Riječ je o dijelu kuće koji je nesporno bio i u vlasništvu i u posjedu ŽT. Sporno je samo tko je vlasnik površine od 130 m 2.

U Djelomičnom rješenju s lista 261 spisa navedeno je da je prednik tužitelja i 2. tužene posjednik 27 m 2 koji predstavljaju dio zgrade, a i prema posjedovnom listu s lista 269 spisa br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upravo ŽT posjednik tog dijela nekretnine. Riječ je o zgradi pod Z kućom površine 27 m2 koja predstavlja nesporni dio nekretnine koja je predmet ovog spora.

No, s obzirom da tužitelji traže da sud utvrdi pravo suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, ne može se prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži utvrđenje suvlasništva tužitelja i 2. tužene u idealnom dijelu od 1/7 svakog od tužitelja i 2. tužene, posebno kada se ima u vidu još i to da se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je ugovor o darovanju ništetan. Naime, u opisanim okolnostima, ako 2. tužena osporava vlasništvo tužitelja u odnosu na tih 27 m2, tužitelji bi mogli tražiti samo da se utvrdi vlasništvo točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu.

14. Kako tužitelji u konačnici nisu uspjeli u sporu odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

15. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 373. a. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević