Poslovni broj: Usž-2993/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice UĆ, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik odvjetnik Stjepan Čaljkušić , Podstrana , Put Starog Sela 54 , protiv tuženika Grada Dubrovnika , Gradonačelnika , Dubrovnik , Pred Dvorom 1 , OIB: 21712494719 , radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2413/2024-6 od 7. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Usvaja se žalba tužiteljice i poništava presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2413/2024-6 od 7. travnja 2025.

II. Poništava se zaključak Grada Dubrovnika , Gradonačelnika , KLASA: UP/I-363-03/15-20/0187 , URBROJ: 2117-1-01-24-22 od 2. rujna 2024. i vraća se predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice za oslobođenje od plaćanja obveze. komunalnog doprinosa, u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ovosudne odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici UĆ, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknada troška upravnog spora u iznosu od 4.062,50 EUR (slovima: četiri tisuće šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od dana primitka pravomoćne odluke o trošku , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje zaključka tuženika, KLASA: UP/I-363-03/15-20/0187, URBROJ: 2117-1-01-24-22 od 2. rujna 2024. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim zaključkom tuženika odbijen je tužiteljičin zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu, nezavršenu, poluugrađenu, jednostavnu zgradu stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

2. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud potvrdio nezakonitosti i nepravilnosti koje je učinilo upravno tijelo ranije u upravnom postupku, a da za svoju odluku nije iznio valjana obrazloženja. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti jednako kao u izreci osporavanog zaključka. Navodi da je tuženik pogrešno primijenio Odluku o komunalnom doprinosu Grada Dubrovnika koja je bila na snazi u trenutku donošenja zaključka, umjesto da je primijenio Odluku o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj: 06/06. do 14/18.) koja je bila na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva tužitelja za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa. Smatra da ima pravo na oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa temeljem članka 14.a u vezi s člankom 15.a Odluke o komunalnom doprinosu, budući da je člankom 15.a Odluke mogućnost primjene članka 14.a proširena i na podnositelje zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata pa tako i pravo na oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastale osnovom izvršnosti rješenja o izvedenom stanju. Ističe da Odlukom nije izričito propisana obveza dostavljanja dokaza o vlasništvu nad predmetnom zgradom ili česticom zemlje. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je izvedeno stanje u kojem je ta zgrada ozakonjena takvo da je ona u tom stanju posve neuvjetna za stanovanje odnosno za rješavanje stambenog pitanja, slijedom čega prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak o tome da nema osnove za oslobođenje tužiteljice od obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Činjenica da je zgrada ozakonjena kao poluzavršena, ne znači da nije uvjetna za stanovanje niti znači da tužiteljica time ne rješava po prvi puta svoje stambeno pitanje. Mišljenja je da sud ne može na temelju par fotografija zaprimljenih u spis vršiti procjenu useljivosti stambenog objekta, koju je svakako pogrešno procijenio. Iz spisu priloženih fotografija upravo proizlazi da je predmetni stambeni objekt bez oštećenja nosive konstrukcije, bez oštećenja drugih nekonstruktivnih dijelova te da u skladu s tim stambeni objekt ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, slijedom čega je i useljiv. Ukazuje da je u rješenju o izvedenom stanju kao namjena objekta navedeno „zgrada stambene namjene“. Stoga, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je obrazloženje paušalno, budući da se ne iznose valjani i obrazloženi argumenti iz kojih proizlazi da tužiteljici ne pripada pravo na oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova upravnog spora, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost, sveukupno 1.562,50 EUR.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je njome povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno i posljedično je povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužiteljice.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica predmetni (osporenim zaključkom odbijeni) zahtjev za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, podnijela iz osnove članka 14.a Odluke, kojim su propisani uvjeti pod kojima će Gradonačelnik Grada Dubrovnika potpuno ili 50%-tno osloboditi od plaćanja komunalnog doprinosa investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje stambene građevine, u vezi s člankom 15.a Odluke, kojom je mogućnost primjene članka 14.a Odluke proširena i na investitore koji imaju izvršno rješenje o izvedenom stanju.

7. Na konkretnu upravnu stvar primjenjuje se Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj 06/06. do 14/18., dalje: Odluka), osnovom koje je, u konkretnome slučaju, i nastala obveza komunalnog doprinosa na temelju članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ).

8. Iz osporavanog zaključka proizlazi da je zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim jer je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno da bespravno izgrađena, ozakonjena, nezavršena, poluugrađena, jednostavna zgrada stambene namjene izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije u vlasništvu niti suvlasništvu tužiteljice, a da „stambeno zbrinjavanje podrazumijeva vlasništvo stambenog prostora odgovarajuće površine s obzirom na broj članova kućanstva, koji je opremljen osnovnom infrastrukturom i zadovoljava higijenske i tehničke uvjete“.

9. Prije svega, valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o stambenom zbrinjavanju, nego o pravu na oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa investitora koji po prvi puta rješava svoje stambeno pitanje.

10. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da mjerodavna Odluka ne propisuje uvjet vlasništva za ovdje predmetno oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa za investitora koji prvi put rješava vlastito stambeno pitanje prilikom izgradnje, odnosno legalizacije stambene građevine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da, suprotno stavu iz osporenog zaključka, krug ovlaštenika oslobođenja iz osnove 14.a Odluke nije sužen samo na one obveznike komunalnog doprinosa koji su vlasnici ozakonjene zgrade, odnosno zemljišta na kojemu je izgrađena, jer je člankom 15.a Odluke izrijekom propisano da se članak 14.a Odluke primjenjuje na "vlasnike tj. podnositelje zahtjeva za legalizaciju". Slijedom navedenog, osporavanim zaključkom tuženika nisu dani prihvatljivi razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice, budući da dani razlozi nemaju uporište u mjerodavnoj Odluci, čime je tužiteljici nezakonito uskraćeno pravo na oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

11. Nadalje, ovaj Sud nije suglasan ni sa shvaćanjem prvostupanjskog suda prema kojem se članak 14.a u vezi s člankom 15.a Odluke kao osnova oslobođenja primjenjuju samo ako i kada je izvedeno stanje zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju takvo da je ta zgrada u tom stanju prikladna za stanovanje odnosno rješavanje stambenog pitanja.

12. Iz rješenja o izvedenom stanju proizlazi da se radi o stambenoj građevini, a iz fotografija koje prileže spisu se, po ocjeni ovog Suda , ne može se utvrditi je li takva građevina uvjetna za stanovanje ili nije, a prvostupanjski sud s tim u vezi nije dokazao nikakve druge dokaze. Pored navedenog, po ocjeni ovog Suda , sud u predmetnom upravnom sporu takve činjenice ne bi niti trebao utvrđivati ​​jer nisu od utjecaja na rješenje ove upravne stvari, u kojoj je odlučna činjenica, a to da tužiteljica po prvi put rješava stambeno pitanje, nije dovedena u sumnju.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao valjane razloge za odbijanje zahtjeva tužiteljice , stoga će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novu odluku o zahtjevu tužiteljice primjenom mjerodavne Odluke, uvažavajući pravna shvaćanja i primjedbe Suda izražene ovosudnom presudom.

14. Kako je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu, to ima pravo na teret tuženika ostvariti naknadu opravdanih upravnog spora, sukladno odredbama članka 147. stavka 1. ZUS-a , i to pravo na trošak zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 38/23., 107/25., dalje: Tarifa) , za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR ( Tbr. 27.1. alineja 2. , Tbr. 54. , Tbr. 46. Tarife), za pristup na ročište 7. ožujka 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. ( Tbr. 27.1. alineja 2. , Tbr. 54. , Tbr. 46. Tarife) te za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR ( Tbr. 27.3. , Tbr. 54. i Tbr. 46. ​​Tarife), sveukupno 4.062,50 EUR.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavke 2. , članka 117. stavke 1. i članka 148. stavke 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić