Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-146/2022-4

R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ane Jeleč Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Addiko banka d. d. Zagreb, OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg po punomoći zastupa Hrvoje Matić odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P- 2430/2019-31 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj dana 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-2430/2019-31 od 22. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, dijelu točke II u kojem je prihvaćen zahtjev za iznos od 55.751,39 kn s zakonskom zateznom kamatom, te pod točkom III i IV izreke, i predmet u tim dijelovima vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena su ništetnima odredba Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 vezano uz Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. prosinca 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23. kolovoza 2007. između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić po br. OV-25358/07 28. kolovoza 2007., a koje u članku 2. glase: "CHF… u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, članku 3. točka 2. "… u kunskoj protuvrijednosti… CHF", članku 3. točka 4. "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća", članku 3. točka 5. "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", članku 4. "Ugovorene strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru", članka 13. "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune" (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.751,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, a odbijen zahtjev za isplatu u preostalom dijelu od 1.343,59 kn (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.638,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi trošak i umješaču na strani tužitelja u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,5 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 206. ZPP koju nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud po zahtjevu VJ dopustio njezino sudjelovanje u ovoj parnici kao umješača na strani tužitelja. Naime, protivno navodima žalitelja, okolnost da je ista sudjelovala kao sudužnik uz tužitelja u sklapanju ugovora o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, time bi se uspjeh tužitelja odrazio i na pravni položaj sudužnika u odnosu na sporni ugovor o kreditu, što dokazuje njezin pravni interes da u ovoj parnici uspije tužitelj s postavljenim tužbenim zahtjevima, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio navedenu zakonsku odredbu dopustivši joj sudjelovanje u parnici na navedeni način.

6. Međutim, u pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 23. srpnja 2007. u dijelovima u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i valutna klauzula u švicarskim francima, te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta po tim osnovama.

8. Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude utvrđuje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor (Slavonska banka d.d.), uz sudjelovanje VJ kao sudužnika, 23. kolovoza 2007. sklopili potrošački, stambeni Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 vezano uz Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. prosinca 2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđen 28. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OV-25358/2007,

- da je tužitelju kredit odobren za kupovinu stana od prodavatelja Saponia d.d. Osijek u iznosu od 66.000 CHF protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (članaka 2.), uz rok vraćanja kredita od 20 godina (članak 3. točka 1.),

- da je člankom 3. točka 2. ugovorena redovna kamata od 4,46 % godišnje, a člankom 4. kamata je ugovorena kao promjenjiva te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru, dok je člankom 13. određeno da korisnik kredita i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (članak 3. točka 4. Ugovora),

- da se u članku 3. točka 5. Ugovora navodi i da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- da su ugovorne strane suglasne da je kamata promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru (čl. 4. Ugovora),

- da je između stranaka sklopljen Dodatak predmetnom ugovoru 23. siječnja 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, po kojem preplata iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije 29. siječnja 2016. iznosi 21.566,86 kn,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tužitelj u promatranom periodu po predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 43.685,52 kn a po osnovi tečajne razlike 34.976,32 kn, ili ukupno 78.661,84 kn, pa kako je Dodatkom ugovoru, tuženik priznao tužitelju preplatu koja je sukladno obavijesti o provedenoj konverziji utvrđena u iznosu od 21.566,86 kn, prvostupanjski sud utvrđuje razliku priznate preplate po obje osnove (promjenjiva kamatna stopa i valute u švicarskim francima) u iznosu od 57.094,98 kn (78.661,84 – 21.566,86), dok negativne tečajne razlike iznose 1.343,59 kn,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda i poslovnog broja, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je između ostalih banaka, i sljednik kreditora (tuženik) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i valutna klauzula kod isplate glavnice vezana za tečaj CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koje povrede traju i nadalje,

- da je u smislu odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i prema članku 502.c ZPP,

- da je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo pa je takvo mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na početno ugovorenu učinjeno isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu,

- da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, ali da je tuženik propustio u cijelosti informirati ga o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i da je tuženik, vezano za rast tečaja švicarskog franka trebao posebno pregovarati s tužiteljem jer je znao da Hrvatska narodna banke ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu na EUR čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći pa je sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

9. Polazeći od predmetnih utvrđenja i onih iz pravomoćnih presuda iz navedenog kolektivnog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da su prijeporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru, ističući da je takav stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo i u odluci Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., dalje smatrajući da je prijeporni ugovor raskinut i da sklopljeni Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, zbog čega prema pravilima o pravu na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio prema člancima 323. stavak 1. u vezi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), nalaže isplatu razlike između preplate utvrđene u konverziji i preplate temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prethodno ocijenivši da nije potrebno provoditi dokazni postupak u ovoj parnici, pa niti saslušanjem po tuženiku predloženog svjedoka EJ djelatnice banke na okolnosti pod kojima je sklopljen osnovni ugovor o kreditu, ocjenjujući da su dovoljna utvrđenja iz kolektivnog postupka na koje se tužitelj pozvao, dok u razlozima presude utvrđuje da je izveo dokaz saslušanjem tužitelja ne navodeći koje odlučne činjenice je utvrdio temeljem tog dokaza.

10. Međutim, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, u pravu je tuženik kada ukazuje u žalbi, jednako kao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je radi odlučivanja o predmetu spora, bilo nužno provesti dokazni postupak saslušanjem navedenog svjedoka (kojeg izrijekom navodi u žalbi) na okolnosti tuženikovih prigovora da u ovom sporu i u sporu iz kolektivnog postupka nisu istovrsni ugovori o kreditu, odnosno da sporni osnovni ugovor o kreditu sadrži različite ugovorne odredbe u odnosu na one koje su bile predmetom ocjene i utvrđenja u pravomoćnim presudama proizišlim iz kolektivnog postupka.

11. Pri tome se poziva na članak 5. ugovora o kreditu od 23. kolovoza 2007. koji je prema prigovorima tuženika, tužitelju ostavio pravo promjene valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu u švicarskim francima pa i nakon rasta tečaja CHF u odnosu na početni, postavljajući pitanje zbog čega bi i nakon takve odredbe bio nesavjesna i nepoštena ugovorna stana, čime smatra da nije narušena pravična ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, odnosno da je postupanje tuženika prilikom sklapanja osnovnog ugovora o kreditu bilo drugačije od onog utvrđenog u predmetnom kolektivnom postupku.

12. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-81/2023 od 21. veljače 2023. i obvezujućem pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke sud ne može donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenje iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih odlučnih činjenica.

13. Pored toga, prvostupanjski sud ocjenjujući ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu od 23. kolovoza 2007. paušalno zaključuje da je ništetan i Dodatak ugovoru o kreditu ne dajući nikakve određene razloge za takav zaključak, pogrešno pri tome tumačeći odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., budući u istoj nije izraženo pravno shvaćanje o ništetnosti konvertiranih ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK/15, već je u istoj izneseno pravno shvaćanje da sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka utvrđivanju ništetnima nepoštenih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14. Jednako tako, glede pravnih učinaka konverzije na predmet spora u odnosu na kondemnatorni zahtjev, treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

15. Slijedom naprijed navedenog, utvrđujući ništetnost spornih ugovornih odredbi isključivo na temelju utvrđenja suda iz navedenog kolektivnog spora, a bez izvođenja predloženih dokaza na okolnosti suprotstavljene činjenične osnove tužbe i prigovora tuženika, pri tome propustivši utvrditi i ocijeniti sadržaj članka 5. ugovora o kreditu i od kakvog je utjecaja na predmet spora propust tužitelja da ostvari pravo na promjenu valutne klauzule i nakon rasta tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog tuženika, slijedom čega je osnovanu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na deklaratorni dio, a posljedično tome i u odnosu na kondemnatorni, te temeljem članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Nadalje, kako je zbog ukidanja presude o glavnim zahtjevima, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, od čega ovisi odluka o parničnom trošku, ukinuta je prvostupanjska odluka i u dijelu u kojem je odlučeno o obvezi naknade troškova postupka.

17.Odluka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

18. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (u dijelu točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 1.343,59 kn) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 14. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić