Republika Hrvatska

Gž-529/2023-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, protiv tuženice: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Leko & Partneri" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-2961/2019 od 27. travnja 2023. godine, u sjednici održanoj 14. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice, te se u dijelu pod točkom I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-2961/2019 od 27. travnja 2023. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.324,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV. izreke) – ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 9012084084, sklopljenog 10. studenog 2006. između stranaka kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, sadržana u članku 4. Ugovora u dijelu koji glasi: „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“, te odredba sadržana u članku 7. Ugovora, u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju isplati po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 5.324,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos računajući od dana plaćanja pa do isplate (točka II. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: " koja je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo", "te odredba sadržana u čl. 7. Ugovora, u dijelu koji glasi: „O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“ (točka III. izreke). Naposljetku, obvezana je tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.159,60 eura sa pripadajućom zateznom kamatom (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama I., II i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu tuženica kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu (točka I. izreke) - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toče 11. ZPP, jer pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Neutemeljeno žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) u pobijanoj presudi pravilno utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 10. studenog 2006. godine sklopili potrošački kredit u svrhu izgradnje i dovršenja stambenog objekta - Ugovor o kreditu broj: 9012084084 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 240 mjeseci,

- da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,15% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi ispravno zaključio da su odredbe (osnovnog) Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u točki I. pobijane presude prihvatio tužbeni zahtjev.

7. Slijedom navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice je djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu, u dijelu pod točkom I. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

8. Međutim, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 10. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku 2. toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, u članku 3. da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 37.905,98 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika, a da pretplata iznosi 3.613,89 eura, kao i da će se prebijeni iznos pretplate sa manje plaćenim iznosom iz članka 4. Dodatka koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita (članak 5. Dodatka).

9. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, zbog čega tužitelj temeljem ranije osnove koja je u potpunosti i to s retroaktivnim učinkom zamijenjena novom osnovom, ne može potraživati nikakvu isplatu.

10. Iz razloga prvostupanjske presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužitelja prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih anuiteta iznosi 40.116,96 kuna, tj. 5.324,44 eura.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi polazeći od pravilnog stajališta - da sklapanje "Sporazuma o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora" (tako i u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine), zaključuje da "iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba" osnovnog Ugovora, jer "nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka", pa je sukladno odredbama članka 323 stavka 1. i članka 1111. ZOO u točki II. presude prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.324,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.324,44 eura sa zateznim kamatama.

11.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog uda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojem je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

11.2. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

12. Budući da je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. da pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata, te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to su tužbenim zahtjevom obuhvaćene i zatezne kamate na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, pa su stoga u tom pobijanom dijelu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Zbog navedenog je žalbu tuženice djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama II. i IV. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud u skladu sa razlozima ove odluke provesti dopunsko financijsko vještačenje u svrhu utvrđenja iznosa zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču – tužitelju uračunala tuženica prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK/15 od dana svake uplate do dana izvršene konverzije, pa će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu moći donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, zasniva se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

16. U žalbom nepobijanom - odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 14. listopada 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić