REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4445/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nanette nekretnine d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 48, OIB 92820356281, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž- 623/2025-2 od 12. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7726/2024-6 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-623/2025-2 od 12. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7726/2024- 6 od 28. veljače 2025., u točkama I., II. i III. izreke.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi protiv drugostupanjske presude zbog osam pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1520/06 od 16. prosinca 2009., presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-753/18-3 od 12. veljače 2019., rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1228/03-2 od 20. listopada 2003. te rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/06-2 od 11. svibnja 2006., uz tvrdnju da su postavljena pitanja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te praksa viših sudova nije jedinstvena.

3. Prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-623/2025-2.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Postavljenim pitanjima predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa zato ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

5.3. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva predlagatelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke predlagatelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.

5.4. U konkretnom predmetu nižestupanjski sudovi nesporno utvrđuju da tužitelj ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema prvotuženiku koje je besplatnim pravnim poslom (darovanjem drugotuženiku) onemogućio tužitelja u ostvarivanju njegovog potraživanja jer zbog učinjenog darovanja nema prvotuženik dovoljno sredstava za namirenje tužitelja. Pritome sudovi ocjenjuju da drugotuženik nije dokazao da bi prvotuženik LŽ imao neku drugu nekretninu.

5.5. Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1520/06 od 16. prosinca 2009. u bitnome je izraženo shvaćanje: "Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka ako sud u obrazloženju presude nije naveo činjenice važne za odluku i razloge zbog kojih smatra da su iz izvedenih dokaza pojedine važne činjenice utvrđene, već je samo konstatirao da iz izvedenih dokaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Jednako tako, ista je povreda počinjena ako sud nije naveo materijalno-pravne propise na osnovi kojih je odnijeta odluka, a to nije moguće utvrditi ni iz teksta obrazloženja.

5.6. U rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-97/06-2 od 11. svibnja 2006. i Gž-1228/03-2 od 20. listopada 2003. izraženo je identično shvaćanje koje glasi: "Ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji, ta pravna radnja dužnika gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo u opsegu potrebnom za ispunjenje njegovih potraživanja iz kojeg razloga je sud dužan ograničiti pobijanje pravne radnje dužnika obzirom na visinu dospjele tražbine tužitelja, s tim da je sud dužan utvrditi vrijednost nekretnina i pokretnina koje su predmet pobijane pravne radnje.".

5.7. U presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-753/2018-3 od 12. veljače 2019. u tu činjeničnoj situaciji ocjena je suda da tužitelj nije dostavio dovoljno podataka za utvrđenje suda da je vrijednost nekretnine koja je predmet zaloga pala ispod razine koja bi bila dovoljna za namirenje tražbine tužitelja te da se vrijednost založenih nekretnina mogla utvrditi jedino vještačenjem koje tužitelj nije predlagao.

5.8. Prema tome, imajući na umu utvrđenja u konkretnom predmetu, kao i shvaćanje izraženo u odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva za zaključiti je da shvaćanje izraženo u pobijanim odlukama nije suprotno shvaćanju iz navedenih odluka, pa te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.

6. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da prvotuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

7.1. U odnosu na te tvrdnje predlagatelja navodi se da u primjeni čl. 385. st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala izvanredna) koja je funkcija primarno vezana za donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje predlagatelj, a koje se tiče prava na pošteno suđenje koje se u biti svodi na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7.2. Za napomenuti je da zahtjevi pravičnosti suđenja u smislu čl. 6. Konvencije uključuje način predlaganja i prihvaćanja dokaza, a načelo jednakosti oružja, u smislu pravične ravnoteže među strankama, nužno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlažu činjenice i podupiru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

7.3. Dakle, ocjena je suda o tome koji će se dokazi izvesti diskrecijska ali ujedno je ograničeno načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, koje, između ostalog podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman dokaznih prijedloga stranaka u postupku.

7.4. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu povrijedili načelo poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti u situaciji kada su ocijenili da je pitanje solventnosti tužitelja i postojanje druge imovine za podmirivanje tražbine tužitelja je na tuženiku koji tu činjenicu nije dokazao jer nije tijekom postupka dostavio niti jedan dokaz o postojanju te druge imovine.

8. S tim u vezi valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

8.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode drugotuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Činjenica što drugotuženik nije uspio u ovom postupku ne znači da su mu time povrijeđena i temeljna ljudska prava.

9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 4. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil