REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4396/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽRM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2957/2021-2 od 27. svibnja 2025. kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 290/2019-31 od 15. lipnja 2021., na sjednici održanoj 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2957/2021-2 od 27. svibnja 2025. (točka III. I IV. izreke) kojim je preinačena prvostupanjska presuda radi pitanja:

"Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine broj: 102/2015. ) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač ( tužitelj ) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka ( tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?".

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, citirane u uvodu ove odluke.

2. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

3.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravno pitanje kao pod t. I. izreke ove odluke te je istakla da su joj pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava. Pozvala se na različitost sudske prakse i naznačila odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-170/2022 od 29. ožujka 2023., presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-476-2021 od 03. ožujka 2022., presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4250/2020 od 21. prosinca 2020., presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-400-2021 od 24. ožujka 2021., presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-514/2020 od 14. rujna 2020., presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2614/2019 od 23. veljače 2021., presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-826-2017 od 04. studenoga 2019.

3.2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:

"1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

2. Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u većem dijelu izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava te pozivanjem na neustaljenost sudske prakse, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?".

3.3. Tužiteljica i tuženik ističu da im je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo.

4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 144/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da je u pogledu pitanja naznačenog u izreci ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to iz razloga na koje se tužiteljica poziva, pa je riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni razmatranom od strane nižestupanjskih sudova koje je od utjecaja na odluku u sporu.

5. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci pod t. I., a na temelju iste odredbe uzima se da je u preostalom dijelu prijedlog povučen (temeljna ljudska prava).

6.1. Pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda, pa nema razloga za intervencijom ovog suda.

6.2. U odnosu na prvo pitanje upućuje se tuženik na ovosudne odluke Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., te Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022., te je pobijana odluka u dijelu utvrđenja ništetnosti dijela odredbi osnovnog ugovora sukladna navedenim odlukama.

6.3. U odnosu na drugo pitanje ističe se da je u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C 224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C 259/19) rečeno:

"96. ... Međutim, potrebno je odlučiti o pitanju je li u skladu s načelom djelotvornosti da se potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe…

98. U ovom slučaju, Direktivom 93/13 potrošaču se daje pravo da se obrati sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila. Međutim, kad bi ishod podjele troškova takvog postupka ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, to potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava, s obzirom na troškove koji bi nastali sudskom tužbom (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska, C 176/17, EU:C:2018:711, t. 69.)".

Izraženo shvaćanje u pobijanoj odluci o troškovima postupka podudarno je i shvaćanju iz odluke ovog suda Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.

7. Tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Uočava se da su nižestupanjski sudovi dostatno i relevantno obrazložili odluke s obzirom na tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika te s tim u vezi s obzirom na odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora. Ne nalazi se, ni na bazi vjerojatnosti, proizvoljnosti u odluci ili nemogućnosti ostvarenja prava na pristup sud. Taj predlagatelj zapravo, u tom dijelu, prijedlogom izlaže svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka kojim je pružena deklaratorna zaštita i odlučeno o troškovima postupka.

8. U odnosu na prijedlog tuženika ocijenjeno je da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, u tom dijelu prijedlog odbijen, a u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, je odbačen.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug