REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4319/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OD, rođ. O iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić, Split, Šegedinova 1, protiv tuženika: 1) ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2) ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ujedno i kao preuzimateljica postupka iza smrti tuženika pok. DD, 3) AD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao preuzimatelja postupka iza smrti tuženika pok. DD, 4) ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ujedno i kao preuzimatelja postupka iza smrti tuženika pok. DD, tuženike pod 1) 2) i 4) zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, iz Orebića, Obala pomoraca 32a, 5) ID, [adresa], kojoj je postavljena zastupnica za prijem pismena u osobi Ines Žanetić, odvjetnice u Blatu, 6) LD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, Orebić, Obala pomoraca 32a, 7) CD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao preuzimateljice postupka iza smrti tuženika pok. DD i 8) KD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao preuzimatelj postupka iza smrti tuženika pok. DD, radi ispravka upisa i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-257/2024-6 od 21. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 560/2022 od 1. prosinca 2023., u sjednici održanoj 14. listopada 2025., r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-257/2024-6 od 21. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 560/2022 od 1. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. alineja I., III., IV., V., VI. i VII. Izreke (stavak I izreke), dok je u stavku II izreke preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. alineja II. izreke te je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena upisati se u zemljišne knjige. Ujedno je rješenjem istog suda u stavku I. izreke odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu odluke o parničnim troškovima, pod točkom II izreke do dosuđenog iznosa od 1.293,39 eura, dok je isto rješenje preinačeno u stavku II. izreke i odbijen je zahtjev tuženika 1.) ŽD, 2.) ĐD, 4.) ŠD i 6.) LD za naknadu parničnih troškova za iznos od 869,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica postavlja četiri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz razloga što o pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pogotovo što praksa viših sudova nije jedinstvena.

2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3020/05 o 23. studenoga 2005., rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr 761/2021-2 od 13. siječnja 2022., na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv Republike Hrvatske, presuda broj 29549/04 od 27. ožujka 2008. (točka 24.), te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012. i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2885/2018 od 2. lipnja 2020., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama odnosno da je suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenim pitanjima.

2.2. Tužiteljica podnosi prijedlog i pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnog ljudskog prava.

3. Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti reviziju protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-257/2024-6 od 21. svibnja 2025. i to u dijelu pod točkom I. iste presude. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Prvim, drugim i četvrtim postavljenim pitanjem predlagateljica ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka i izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tom pitanju u odlukama na koje se poziva predlagateljica izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.

6.2. Obrazlaganjem postavljenih pitanja predlagateljica izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6.3. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

7. Pogrešno je i shvaćanje predlagateljice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva predlagateljica, odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, kako je to već navedeno, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužiteljica opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.

8. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, jer drugim postavljenim pitanjem tužiteljica ukazuje na povredu "načela jednakosti oružja" odnosno "načela pravičnog suđenja" odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), koja uključuje načelo jednakosti oružja.

9.1. Prema načelnom shvaćanju ovog suda u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, a niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

9.2. Osim toga, odredbe Konvencije i Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima odgovora na tužbu, iznositi činjenice i predlagati dokaze te se izjasniti o svim drugim navodima tuženika i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanog presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, dajući za svoju ocjenu dovoljno izvedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom smislu je presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, pa stoga sadržaj prijedloga ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Pritome u odnosu na pitanje koje se odnosi na činjenicu da nižestupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je predložila tužiteljica i to dokaz saslušanjem tuženika valja reći da takvim postupanjem nižestupanjskih sudova tužiteljica nije stavljena u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Stoga je ocjena ovog suda da su u ovom postupku sve stranke imale jednak tretman odnosno približno jednak tretman dokaznih prijedloga, a što je sud i valjano obrazložio.

10. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi sa čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u stavku II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil