REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-148/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vedrana Čabrijan, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2121/2015-2 od 27. kolovoza 2015., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-991/14-16 od 25. studenog 2014., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 2121/2015-2 od 27. kolovoza 2015. u dijelu pod točkom I. i III. izreke te presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-991/2014 od 25. studenog 2014. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GH koji glasi:

"I Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda brisanje prava vlasništva na stanu u [adresa] na adresi [adresa] na 4. katu, broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška], sa imena IH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva na ime IH.

Revx-148/2016-2

II Nalaže se IH iseliti iz stana u [adresa] u zgradi na adresi [adresa], na 4. katu, broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška] i predati tužiteljici GH stan u posjed slobodan od stvari i osoba u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Ne dopušta se preinaka tužbe tužiteljice GH u odnosu na nove tuženike Brodogradilište Viktor Lenac d.d. Rijeka i AH.

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice GH koji glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o kupoprodaji stana br. 10/92 koji je sklopljen dana 21. travnja 1992. godine i Ugovor broj 162/92 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen dana 05. prosinca 1992. godine oba sklopljena između Brodogradilišta Viktor Lenac d.d. Rijeka, Martinšćica bb s jedne strane kao prodavatelja i tuženika IH iz [adresa], s druge strane kao kupca, kojim ugovorima je IH kupio stan u [adresa] n adresi [adresa], na 4. katu, broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška].

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen dana 17. rujna 2007. godine, Aneks ugovora o darovanju od dana 29. rujna 2009. godine i aneks ugovora o darovanju od 04. ožujka 2010. g. svi sklopljeni između tuženika IH kao darovatelja s jedne strane i AH kao obdarenice s druge strane, kojim ugovorom je AH stekla stan u [adresa] na adresi [adresa], na 4. katu. broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška],

III. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda brisanje prava vlasništva na stanu u [adresa] na adresi [adresa] na 4. katu, broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška], sa imena AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva na ime IH,

IV. Nalaže se AH iseliti iz stana u [adresa] u zgradi na adresi [adresa], na 4. katu, broj stana 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, lođe, ukupne površine 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul [broj ZK uloška], pod. ul. [broj poduloška] i predati tužiteljici GH stan u posjed slobodan od stvari i osoba u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Revx-148/2016-2

III. Odbija se prijedlog tužiteljice GH za određivanjem privremene mjere koja glasi:

"Zabranjuje se AH otuđenje i opterećenje stana u [adresa] na adresi [adresa], na IV katu, stan broj 16, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone sa WC-om, i lođe, u ukupnoj površini od 60,63 m2, u zgradi sagrađenoj na kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška]. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka i prijenosa prava vlasništva predmetnog stana na ime tužiteljice GH. Ovu privremenu mjeru provesti će zemljišnoknjižni odjel ovoga suda."

IV. Svaka strana u ovoj parnici snosi svoje parnične troškove.“

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, dok je prvostupanjsko rješenje potvrđeno u točki I. i II. izreke (točka I. izreke), a preinačeno u dijelu pod točkom III. izreke na način da je prijedlog za određivanje privremene mjere odbačen (točka II. izreke), te u točki IV. izreke na način da je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 14.825,79 kn (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude i protiv rješenja u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke (kojim nije dopuštena preinaka tužbe, te kojim je odbačen tužbeni zahtjev, reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s (u ovom postupku mjerodavnom) odredbom članka 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu i rješenje samo u onom dijelu u kojem se oni pobijaju revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanje prava vlasništva na stanu u [adresa] i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prijenosa prava vlasništva na ime tuženika, zahtjev za iseljenje tuženika iz navedenog stana i predaju u posjed tužiteljici, te zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji tog stana od 21. travnja 1992. sklopljenog između Brodogradilišta Viktor Lenac d.d. i tuženika, kao i ugovora o darovanju od 17. rujna 2007., kojim je predmetni stan tuženik darovao AH.

Revx-148/2016-2

8. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnome je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornog stana upisana AH, da u zemljišnim knjigama nije uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje, da shodno tome AH može do daljnjega stanovati u predmetnom stanu, odnosno dopustiti nekom drugom da u njemu stanuje, kao i da su tužiteljici protekli svi rokovi iz odredbi članka 4. i 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 i 113/02) vezani za podnošenje zahtjeva za otkup prijepornog stana, s time da je krajnji rok za to bio 31. prosinca 1995. godine.

8.1. U odnosu na zahtjev za iseljenje, nižestupanjski sudovi u bitnome upućuju na odredbe članka 30. do članka 34. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 67/07), kao i odredbe članka 161. i članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09), te zaključuju da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje reivindikacijske tužbe budući da nije ni vlasnik, niti predmnijevani vlasnik predmetnog stana, isto tako nije ni zaštićeni najmoprimac na tom stanu, niti ne navodi neke druge činjenice koje bi ju za sada ovlašćivale tražiti iseljenje tuženika, slijedom čega odbijaju zahtjev za iseljenje.

8.2. Nadalje, budući da ništetnost ugovora o kupoprodaji odnosno ugovora o darovanju ističe treća osoba, to su po ocjeni nižestupanjskih sudova obje stranke tih ugovora nužni suparničari. Tužiteljica je tijekom postupka u tom smislu proširila tužbu na Brodogradilište Viktor Lenac d.d. (drugu ugovornu stranu kupoprodajnog ugovora od 21. rujna 1992.) odnosno na AH (drugu ugovornu stranu ugovora o darovanju od 17. rujna 2007. i aneksa tog ugovora od 29. rujna 2009. i 4. ožujka 2010.), koji ranije nisu bili obuhvaćeni tužbom (članak 83. stavak 1. ZPP). Međutim, kako oni nisu pristali na proširenje tužbe, primjenom članka 83. stavak 5. ZPP-a, tužba je odbačena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovora.

8.3. Slijedom navedenog, s obzirom na to da nije donesena meritorna odluka o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji odnosno darovanju, kao ni o zahtjevu za brisanje prava vlasništva s imena AH kao sadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika, što je preduvjet za odluku o osnovanosti zahtjeva za brisanje prava vlasništva na stanu koji je predmet postupka s imena tuženika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije prijenosa na ime tuženika, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica „u ovom trenutku nema valjani pravni osnov temeljem kojeg bi ovaj njezin zahtjev bio osnovan“.

9. Iako u postupku koji je prethodio reviziji, pa tako ni u revizijskom postupku nije sporno da su Brodogradilište Viktor Lenac d.d. Rijeka i AH, kao ugovorne strane ugovora čije utvrđenje ništetnosti se zahtijeva, nužni i jedinstveni suparničari u postupku radi utvrđenja ništetnosti tih ugovora, nije suvišno pojasniti pravni položaj nužnih i jedinstvenih suparničara jer iz toga proizlazi odgovor na ovdje sporno pitanje – mogućnost naknadnog „proširenja“ tužbe u slučaju nužnog suparničarstva.

Revx-148/2016-2

9.1. O jedinstvenom suparničarstvu kao procesnopravnoj kategoriji iz članka 201. ZPP-a radi se onda kada se po zakonu ili zbog prirode pravnog posla može riješiti samo na jednak način prema svima.

9. 2. Nužno suparničarstvo, i prema samom semantičkom značenju riječi postoji u situaciji kad je uvjet za dopustivost tužbe sudjelovanje svih sudionika pravnog odnosa u parnici, odnosno kad po prirodi stvari odnos može biti utvrđen samo u korist svih i jedino protiv svih. Dakle, njegova karakteristika jest obvezatnost, ali ono je uvjetovano materijalno pravnim odnosom. U toj pravnoj situaciji, ne samo da se mora donijeti jedinstvena odluka nego u parnici kao procesno pravnom odnosu moraju i sudjelovati svi sudionici tog materijalno pravnog odnosa, u kojem postupku se sudionici tog pravnog odnosa smatraju jednom strankom u pogledu posljedica radnji koje poduzimaju. Ako u takvoj parnici ne sudjeluju svi nužni suparničari, nije zadovoljeno načelo kontradiktornosti, nije omogućeno u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalno pravnih i procesno pravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava, a time može doći do povrede prava stranke u smislu čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, za slučaj da tužbom nisu obuhvaćene sve osobe nužnog suparničarstva, sud dužan pozvati tužitelja i poučiti ga da tužbom obuhvati i sve ostale suparničare.

9. 3. Dakle, karakteristika nužnog suparničarstva je postupovna obvezatnost, a ono je uvjetovano materijalno pravnim odnosom. Stoga se u takvim postupcima mora donijeti jedinstvena odluka iu parnici kao procesno pravnom odnosu moraju i sudjelovati svi sudionici konkretnog materijalno pravnog odnosa. U protivnom je tužba u procesnom smislu neuredna pa sud u odnosu na takvu tužbu mora postupati sukladno članku 83. u svezi s člankom 109. ZPP-a.

9.3. U konkretnom slučaju tužbom treće osobe moraju biti obuhvaćene sve ugovorne strane ugovora o kupoprodaji i ugovora o darovanju, jer to proizlazi iz pravne prirode instituta ništetnosti i smisla odredbe sada važećeg članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23), odnosno prijašnjeg članka 104. Zakona o obveznim odnosima 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05), prema kojima se posljedice ništetnosti nužno odnose na sve ugovorne strane takvog pravnog posla. Drugim riječima, pravomoćna presuda donesena u sporu radi utvrđenja ništetnosti ugovora djelovala bi prema svim sudionicima tog pravnog posla, (ali i šire), stoga oni po prirodi stvari moraju imati status jedinstvenih, ali i nužnih suparničara. Naime, građanskopravni odnos koji potječe iz ništetnih ugovora ne samo da se mora rješavati jedinstveno u odnosu na sve sudionike tih i takvih pravnih poslova, već svi oni samo zajedno, s obzirom na materijalnopravnu i nedjeljivu sveobuhvatnost instituta ništetnosti, mogu imati postupovnu legitimaciju u sporu jer su u istovjetnom i zajedničkom imovinskopravnom odnosu koji po zakonu nastaje sklapanjem ništetnog pravnog posla. Zbog toga, nitko od sudionika tog nedjeljivog pravnog odnosa ne može ostati izvan parnice budući da se pojedinačnim tužbama ili tužbama koje se odnose samo na neke od sudionika takvog građanskopravnog odnosa (u ovom slučaju ništetnog pravnog posla) sudska zaštita ne bi mogla ostvariti na onaj način na koji to zahtijeva institut ništetnosti.

Revx-148/2016-2

9.4. Drugačije razmišljanje moglo bi dovesti do neprihvatljivih situacija, npr. da se u odnosu na jednu stranku ugovor utvrdi ništetnim, dok glede druge stranke nema takve presude jer se parnica protiv nje nije ni vodila ili da se u odnosu na jednu stranku pojavi afirmativna presuda, a za drugu različita - negativna. Stranku koja nije bila obuhvaćena tužbom, s obzirom na subjektivne granice pravomoćnosti, presuda iz parnice protiv druge ugovorne strane ne obvezuje, to tim prije jer ona nije sudjelovala u parnici u kojoj bi mogla istaknuti razloge za donošenje drugačije odluke. Osim toga, jedino tako može biti očuvano i načelo saslušanja stranaka svim osobama na koje se presuda u takvom sporu odnosi, s tim da nije u dispoziciji tužitelja, kao treće osobe, da podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora protiv samo jedne ugovorne strane drugu ugovornu stranu liši prava na saslušanje u parničnom postupku, koji bi se po svemu morao odnositi i na nju kao drugu ugovornu stranku.

10. U ovakvoj situaciji, kada dakle, u postupku moraju sudjelovati sve ugovorne strane jer su jedinstveni i nužni suparničari i kao takvi se u procesnom smislu smatraju jednom strankom, nužni suparničari se, protivno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, ne mogu protiviti „proširenju“ tužbe budući da se u tom slučaju zapravo ne radi o pravom subjektivnom proširenju (preinaci) tužbe, već o institutu uređenja (neuredne) tužbe.

10.1. U suprotnom, kada bi se u ovakvoj procesnoj situaciji ustrajalo na pristanku nužnih i jedinstvenih suparničara na „proširenje“ tužbe, dok istodobno tužiteljica zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji, odnosno o darovanju ne može ostvariti prema samo jednom od sudionika tog pravnog posla, tužiteljici bi zapravo bilo znatno otežano ili gotovo onemogućeno ostvariti sudsku zaštitu. S druge strane, stranke iz ugovora čija se ništetnost traži i koje nisu bile prvotno utužene, naknadnim uređenjem tužbe neće biti dovedene u bitno težu postupovnu situaciju od one u kojoj bi se našle da su bile utužene već podnošenjem tužbe. Stoga, u takvoj situaciji bez daljnjega preteže interes da se ovakva parnica završi meritornom odlukom, a ne odbacivanjem tužbe.

11. Ovo je podudarno i s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u više svojih odluka (npr. Rev 4045/2019 od 19. listopada 2022. i drugim), prema kojem u slučaju kada je tužitelj poučen da tužbom treba biti obuhvaćen i drugi nužni suparničar (u konkretnom slučaju tužiteljica u ukidnoj odluci drugostupanjskog suda posl.br. Gž 1139/2011 od 12. ožujka 2014.), te „proširi“, a zapravo uredi i dopuni tužbu glede preostalog nužnog suparničara, jer se zbog prirode pravnog posla spor može riješiti samo na jednak način prema svim tuženicima kao jedinstvenim i nužnim suparničarima, tada se nužni suparničar ne može protiviti ulasku u parnicu jer se svi tuženici u procesnom smislu smatraju jednom parničnom strankom.

12. 1. Istina je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ima i drugačijih revizijskih odluka u kojima je zauzeto shvaćanje da stranke ništetnog ugovora, kada ih na utvrđenje takvog ugovora tuži treća osoba, jesu jedinstveni, ali ne i nužni suparničari (tako u Rev 221/2021 od 10. travnja 2024.). Međutim, u tim odlukama, osim što je izrečeno pravno shvaćanje o ovom institutu, zapravo nisu istaknuti određeni niti uvjerljivi razlozi koji bi u postupovno pravnom smislu opravdali takvo shvaćanje. Prema tome,

Revx-148/2016-2

riječ je o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, stoga postoje važni razlozi da se ovom odlukom ta praksa uskladi. Kako je pobijana odluka donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22), to nije bilo pretpostavki da u konkretnom slučaju postupa prošireno vijeće iz članka 390. stavak 2. ZPP-a.

12. 2. Upravo je iz tih razloga o pitanju nužnih suparničara u tužbama za utvrđenje ništetnosti pojedinog ugovora ovaj sud raspravio na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 7. listopada 2025., te je na toj sjednici doneseno pravno shvaćanje broj Su-IV-57/25-5, koje glasi:

''Ugovorne strane u parnici kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti određenog ugovora su nužni suparničari, pa slijedom toga nije potreban pristanak druge strane da se tužba na nju proširi.''

13. Zbog pogrešnog procesno pravnog pristupa glede pitanja „proširenja“ (pravilnije rečeno uređenja), tužbe na ostale nužne suparničare sudovi su pogrešno primijenili odredbe o subjektivnoj preinaci tužbe i odbacivanju tužbe iz članka 83. stavak 5. i članka 196. stavka 2. ZPP-a, slijedom čega nisu meritorno odlučili o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji odnosno ugovora o darovanju stana, o čemu ovisi odluka o osnovanosti ili neosnovanosti preostalih zahtjeva iz ove tužbe.

14. Prema tome, kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to su primjenom članka 394. stavak 1. ZPP-a nižestupanjske presude i rješenja u osporenom dijelu ukinuti.

15. U ponovljenom postupku, sudovi će imajući na umu izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda otkloniti navedene nedostatke i raspraviti sve pravno relevantne činjenice te potom donijeti novu odluku o svim zahtjevima iz tužbe i troškovima postupka.

16. Iz tih je razloga riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić