REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3977/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1453/2024-2 od 30. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1327/2019-47 od 18. listopada 2024., na sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1453/2024-2 od 30. travnja 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li potrošač (tužiteljica) pravo na punu restituciju svega što je preplatio temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je sklopljen u valutnoj klauzuli u CHF, a u vezi kojeg je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15, dalje: ZID ZPK)?“.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1453/2024-2 od 30. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1327/2019-47 od 18. listopada 2024., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
1.1. Tužiteljica je prijedlog za dopuštenje revizije podnijela, postavivši 6 (šest) pravnih pitanja, za koje smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 5140030242- 62000141858/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 16. veljače 2016. godine korisnica kredita, odnosno tužiteljica izgubila pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?
2. Ima li potrošač (tužiteljica) pravo na punu restituciju svega što je preplatio temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je sklopljen u valutnoj klauzuli u CHF, a u vezi kojeg je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15, dalje: ZID ZPK), pa tako i pravo na preplatu, koju je vještak utvrdio prilikom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno tijekom postupka, u valuti kune na dan provedbe konverzije i one utvrđene sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu, te pazi li sud u tom slučaju po službenoj dužnosti na ništetnost Aneksa uz Ugovor o kreditu?
3. Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužiteljice) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužiteljica) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?
4. Gubi li korisnik kredita (tužiteljica) ugovorenog sa valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?
5. Da li potrošač (tužiteljica), koji je u skladu s Rev 2868/18 ovlašten tužiti i na kojeg se u skladu s Rev 3142/18 proteže direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz presude TS Zg P-1401/12, potvrđenom presudom VTS RH Pž-7129/13 i Pž6632/17 potvrđeno odlukom VSRH Rev 2221/18 i koji je na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) prihvatio aneks ugovoru o kreditu i konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima, ima pravo na isplatu iznosa koji je više platio banci (tuženiku) zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valuti CHF za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do prihvata konverzije, ako je financijski vještak u tijeku postupka izračunao da postoji iznos više plaćenog i da konverzijom banka nije vratila sve neosnovano stečene koristi koje je stekla primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?
6. Je li osnovan zahtjev tužiteljice za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je tužiteljica zaključila Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a u provedenoj konverziji joj je priznat manji iznos preplate od onog iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano konverzije?“.
2. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem u bitnom navodi kako isti treba odbaciti, odnosno odbiti, obzirom kako navodi, nije riječ o pitanjima koja su važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Potražuje trošak podnesenog odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke poslovni broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev-586/2019-11 od 16. studenoga 2022., i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja kao i u odnosu na preostali dio dopuštenog pitanja koji nije naveden u izreci rješenja uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
6. Tuženik je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, obzirom predmetni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
