REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3967/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LITUS d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 47589109039, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, 8. ožujka 1/A, protiv 1. tuženika GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska u Novigradu, Murvi 17 i 2. tuženika PREDILNICA LITIJA d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 76366167283, kojeg zastupa punomoćnik Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2a, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2717/2024-2 od 23. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-266/2023-65 od 11. travnja 2024., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Prvo tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2717/2024-2 od 23. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-266/2023-65 od 11. travnja 2024., zbog razloga iz čl. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te je u prijedlogu naznačio pravna pitanja, koja glase:

„1. Je li Litus d.o.o., Litija, temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala i imovine od 10.srpnja 2007. zaključenim s Predilnicom Litija d.o.o., Litija, stekao izvanknjižno vlasništvo nekretnina i shodno tome je ovlašten tražiti da se utvrdi da je ovrha protiv ovršenika Predilnica Litija d.o.o., Litija, nedopuštena, kraj činjenice da Predilnica Litija d.o.o., Litija, koja je prenijela svoja vlasnička prava na Litus d.o.o. Litija, nije stekla nekretnine u samovlasništvo ili suvlasništvo u skladu s odredbama čl. 2. st. 2. i 3. Ugovorom RH –RS?'

2. Jesu li protivno odredbi čl. 155. ZPP-a sudovi priznali parnične troškove tužitelju uz činjenicu da su mu priznati zatraženi parnični troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, a njegovi navodi u podnescima i na ročištima nemaju veze s odlukom sudova o meritumu?''.

2. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji suprotna praksa revizijskog suda, pa smatra da su naznačena pravna pitanja važna za odluku u konkretnom sporu, a kao razlog važnosti prvom naznačenom pitanju navedene su odluke revizijskog suda broj Rev-394/2020-2 od 25. svibnja 2021. i Županijskog suda u Puli, broj Gž-2717/2023-2 od 23. travnja 2025., dok su kao razlog važnosti drugom naznačenom pitanju navedene odluke revizijskog suda broj Rev-24/2023-2 od 28. ožujka 2023., te odluka Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-5867/2021-2 od 4. siječnja 2022, Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-3931/2022-2 od 28. ožujka 2023. i Županijskog suda u Puli, broj Gž-271/2023-2 od 19. rujna 2023.

3. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava osnovanost podnesenog prijedloga, predlaže isti odbiti i traži troškove sastava odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom.

6. 1. Drugostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio:

- da je drugo tuženik je u vrijeme sklapanja Ugovora o preuzimanju i podjeli kapitala i imovine između tužitelja i drugo tuženika, 10. srpnja 2007., bio uknjiženi vlasnik zemljišta označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sagrađenih objekata,

- da je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. protiv Predilnica Litija d.d. iz Republike Slovenije, kao ovršenika, sud odredio ovrhu predajom u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] ovrhovoditelju Gradu Novigradu na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne dopunske presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015.,

- da je rješenjima poslovni broj Rev-394/2020-2 od 25. svibnja 2021. i Rev-394/2020- 3 od 25. svibnja 2021., Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio revizije i ukinuo ovršne isprave u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-620/2019 iz kojega je tužitelj, kao treća osoba upućen u parnicu, i to presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-578/15-127 od 14. svibnja 2015., te dopunsku presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P- 578/15-131 od 10. prosinca 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom suđenju radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja Grada Novigrada, na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pravomoćno odbijen zahtjev Grada Novigrada, presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj P-518/2021-220 od 1. prosinca 2022.,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-620/2019-149 od 14. rujna 2021., obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., rješenje je postalo pravomoćno 8. listopada 2021.

6. 2. Na temelju navedenog je zaključio da je prvo tuženik znao i imao dovoljno razloga posumnjati da su predmetne nekretnine prešle u vlasništvo tužitelja (izvanknjižno) u trenutku pokretanja ovrhe na tim nekretninama. Time je prvo tuženik kao ovrhovoditelj u trenutku pokretanja ovrhe postupao nesavjesno, na što upućuje dokumentacija u spisu, uzimajući u obzir vrijeme prije pokretanja ovrhe, tim više što su prvo i drugo tuženik vodili dugogodišnji spor. Uz to je prvo tuženik bio upoznat s Ugovorom o najmu koji je sklopljen s Litijskom plažom d.o.o., obzirom da je tužitelj stupio u poziciju zakupodavca umjesto drugo tuženika (Ugovori o zakupu od 1. travnja 2002. i 22. prosinca 2014.). Primjenom odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), slijedom čega da tužitelj u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava provedbu ovrhe i to izvanknjižno vlasništvo na objektima sagrađenim na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

7. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prvo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer iz obrazloženja postavljenog pitanja i sadržaju samog pitanja i obrazloženju drugostupanjskog suda proizlazi da se radi o činjeničnom pitanju i odgovoru na to pitanje koje nije važno za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni nego samo za ovaj spor. Osim toga I. tuženik zapravo tim pitanjem polazi i od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud o osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temeljio na ishodu spora koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnoj Službi u Bujama, pod posl.br. P-518/2021 (ranije Općinski sud u Puli, Stalna služba u Bujama, posl.br. P- 578/2015) po tužbi tamo tužitelja, a ovdje I. -tuženika (predlagatelja) Grada Novigrada protiv tamo tuženika, a ovdje II.-tuženika Predilnice Litija d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Naime, u ovoj parnici radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli,Stalna služba u Bujama, posl.br. Ovr-4418/2017-2 od 5. 9. 2017., protiv II.-tuženika kao ovršenika, a radi predaje u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] ovrhovoditelju, ovdje I. tuženiku (predlagatelju) Gradu Novigradu, nižestupanjski sudovi su usvojili tužbeni zahtjev tužitelja Litus d.o.o. na temelju utvrđenja da je predlagatelj (I. tuženik) Grad Novigrad kao ovrhovoditelj u trenutku pokretanja ovrhe postupao nesavjesno budući je isti znao i imao dovoljno razloga posumnjati da u odnosu na predmetne nekretnine tužitelj Litus d.o.o. ima takvo pravo koje sprječava ovrhu. Iz navedenog razloga, navedeno utvrđenje i zaključak drugostupanjskog suda na kojemu je utemeljena odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja Litus d.o.o., predlagatelj nije doveo u pitanje postavljenim pitanjem, a tim pitanjem predlagatelj zapravo samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje pozivajući se na citirane revizijske i drugostupanjske odluke.

7. 2. Osim toga, u tim odlukama suda (rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 394/2020-2 od 25.5.2021.), nije ni iznesen stav na kojeg u svom prijedlogu za dopuštenje revizije upire predlagatelj, da bi se II. -tuženik Predilnica Litija d.o.o. nezakonito uknjižio na predmetnim nekretninama. Stoga je ocjena ovoga suda da odgovor na navedeno pitanje isključivo ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (o vrsti, sadržaju i pravnim učincima konkretnog ugovora), zbog čega na tako koncipirano pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor, kako bi se radilo o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. 1. Drugo naznačeno pitanje odnosi se na odluku o troškovima. Tim pitanjem trebalo bi se odgovoriti na to jesu li u ovom postupku protivno odredbi čl. 155. ZPP-a sudovi priznali parnične troškove tužitelju, uz njegovu tvrdnju da su mu priznati zatraženi parnični troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, a njegovi navodi u podnescima i na ročištima nemaju veze s odlukom sudova o meritumu. Tako koncipiranim pitanjem predlagatelj isključivo problematizira utvrđeno činjenično stanje, a navedeno nije dopušteno u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije. Predlagatelj naime, protivno stanju spisa, polazi od činjenice da su tužitelju priznati parnični troškovi koji da nisu bili potrebni za vođenje parnice, dok je drugostupanjski sud povodom žalbe predlagatelja dosudio tužitelju trošak upravo za one radnje koje je ocijenio potrebnima i nužnima za vođenje postupka. Mjerodavni dio obrazloženja drugostupanjske presude glasi:

''11. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. Djelomično osnovano prvotuženik navodi da je sud trebao ocijeniti sve okolnosti pri ocjeni priznatih troškova, time konkretno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) kada je priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištima 10. studenog 2020., 9. veljače 2021., 28. travnja 2021., svaki u iznosu od po 15.276,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife) jer tužitelju za svako to ročište pripada trošak u iznosu od 7.638,00 eur pravilnom primjenom Tbr. 9/2 Tarife jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Dakle, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu prvotuženika i preinačiti odluku o troškovima postupka u točki II. izreke i odbiti zahtjev tužitelja da mu prvotuženik nakadi trošak postupka u iznosu od 28.642,50 eur (trošak od 22.914,00 eur uz PDV). U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kao i troškovi sudskih pristojbi te je valjalo odbiti žalbu prvotuženika i potvrditi trošak tužitelja za iznos od 173.514,03 eur.''

8. 2. Ocjena sudova o radnjama koje su bile potrebne i nužne u konkretnom sporu, ovisi o utvrđenju činjenica i nije moguće na tako postavljeno pitanje dati jednoznačan odgovor, odnosno odgovor na pitanje koje su radnje potrebne i nužne u pojedinom postupku procjenjuje se ovisno o svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Slijedom navedenog, riječ je o pitanju činjenične naravi koje nema značenje pitanja koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pored navedenog, sudske odluke na koje se predlagatelj Grad Novigrad poziva kao razlog važnosti, nemaju izraženo shvaćanje o postavljenom pitanju i donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

9. Dakle, naznačenim pitanjima predlagatelj ne prihvaća po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, a ne postavlja ni jedno relevantno pravno pitanje kojim bi se osporila ocjena provedenih dokaza i pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za naznačena pravna pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

11. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja, u okolnostima ovog slučaja. ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić