Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1191/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Iris Kopf, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-492/2021-24 od 20. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-492/2021-24 od 20. rujna 2023. u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-492/2021-24 od 20. rujna 2023. u točkama II i III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredba čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9012088671 sklopljenog 13. studenog 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) u dijelu u kojem je ugovorena odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope te u dijelu kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF sadržana u čl. 7. ugovora o kreditu (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.284,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano pod točkom II izreke prvostupanjske presude (točka II izreke) te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.737,01 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka IV izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu uslijed ništetnosti istih.

5. Pošavši od utvrđenja da je ugovorom o kreditu propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora te da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje platiti tako izmijenjene anuitete, da se po predmetnom ugovoru o kreditu tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da navedene odredbe za tužitelja nisu bile razumljive, da je u kolektivnom sporu pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih banaka i prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je su navedene banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što za posljedicu ima ništetnost istih, da je odredbama čl. 502.a st. 1. ZPP, čl. 502.b ZPP i čl. 502.c ZPP propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP sud prvog stupnja utvrdio je da su ugovorna odredba koja promjenjivost kamatne stepe vezuje uz jednostranu odluku banke te odredba o valutnoj klauzuli ništetne.

6. Nadalje pozvavši se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud prvog stupnja odbio je prigovor zastare tuženika kao neosnovan te pošavši od daljnjeg utvrđenja da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika s osnova razlike početno ugovorenih i naknadno mijenjanih kamatnih stopa te s osnovne promjene tečaja za CHF u iznosu od 9.678,03 kn što predstavlja iznos od 1.284,50 eura, uzimajući u obzir odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Suprotno žalbenim razlozima sud prvog stupnja u dijelu kojim je odlučivao o zahtjevu na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. U tom dijelu ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke u tom dijelu ne bi bilo moguće ispitati pa se u tom dijelu nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja vezano za taj dio tužbenog zahtjeva ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje u tom dijelu ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza i pravne situacije od strane žalitelja.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio, a što među strankama i nije sporno, da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i ugovorena valutna klauzula s time da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač.

10. Među strankama je i dalje sporno je li u predmetni Ugovor o kreditu inkorporirana odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a time i ništetna, te postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, na ime stečenog bez osnove.

11. Na žalbene navode tuženika valja reći da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Dakle, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Stoga su neosnovani navodi tuženika da u ovom postupku nema mjesta automatskom preslikavanju utvrđenja iz parnice povodom kolektivne zaštite potrošača i da zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog ugovora o kreditu, budući da pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji pojedini potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15).

13. Osim toga valja reći da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine“ broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.1. Nadalje da s obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa, ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika takve da su ovisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

13.2. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je Kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

14. S obzirom na navedeno ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužitelj nije mogo utjecati, a kojom su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive, prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je te ugovorne odredbe ništetne sukladno članku 81. stavak 1. i 2., članku 84. i članku 87. stavak 1. ZZP/03.

15. Međutim osnovano tuženik u svojoj žalbi navodi da je sud prvog stupnja u dijelu odluke kojom je odlučivao o zahtjevu tužitelja na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da zastarni rok u konkretnom slučaju (u kojem tužitelj postavlja restitucijski zahtjeva za vračanje stečenog bez osnovne odnosno za vračanje onog što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost iste, u konkretnom slučaju od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 - 13. lipnja 2014. te da je tužitelj tužbu podnio 26. travnja 2021.

16. Dakle, imajući u vidu da je pravomoćnost sudske odluke donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., zastarni rok od pet godina počeo je, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a), teći od tog dana. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 26. travnja 2021., istu je za taj dio zahtjeva podnio nakon proteka zastarnog roka od pet godina, pa je za dio potraživanja koji se odnosi na vračanje plaćenog temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi osnovan prigovor zastare. Stoga je, pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zatraženim zateznim kamatama trebao odbiti zbog nastupanja zastare, dok je u preostalom dijelu pravilno odbio prigovor zastare jer je pravomoćnost sudske odluke donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu podnio 26. travnja 2021., prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka.

17. Kako je zbog pogrešnog pravnog stava u prvostupanjskoj odluci ostalo neutvrđeno koji dio mjesečno dosuđenih iznosa se odnosi na potraživanje s naslova vračanje plaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi (koje je u zastari) a koji dio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (koje tužitelj od tuženika osnovno potražuje) kao i utvrđenje o tijeku zateznih kamatama na tako određene pojedine iznose za sada se u tom dijelu ne može ispitati prvostupanjska odluka odnosno utvrditi u kojem je dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO/91) koji je identičan čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO/05) a prema kojem je tuženik, koji je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora dužan vratiti tužitelju razliku između uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je tužitelj plaćao dosjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO.

18. Stoga je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP djelomično prihvaćena žalba tuženika i ukinuta prvostupanjska presuda u točki II izreke te predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

19. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

20. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, utvrditi odlučne činjenice i o svojim utvrđenjima dati jasne razloge i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica