Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-33/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Vjekoslavu Jaklin, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika-protutužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici iz Krapine, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući, o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-236/2020-17 od 8. studenoga 2021., dana 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-236/2020-17 od 8. studenoga 2021. u točkama I i II izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-236/2020-17 od 8. studenoga 2021. u točki III izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II O zahtjevu tužiteljice-protutužene za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužiteljica VP iz [adresa] s naslova dosjelosti (čl. 159. ZOV), vlasnica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] u površini 387 čhv, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2.Tuženik TP iz [adresa]/Hum 17/[adresa], dužan je tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, koju će za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.
3.Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana." II Utvrđuje se da je protutužitelj TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj s kčbr. [katastarska čestica] oranica Pustača u [adresa], 387 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se temeljem ove presude ima izvršiti zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na njegovo ime i vlasništvo, nakon pravomoćnosti presude, sve u roku 15 dana.
III Tužiteljica je dužna naknaditi protutužitelju parnični trošak u iznosu od 7.800 kn u roku 15 dana."
2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužiteljica-protutužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana samo u dijelu odluke o troškovima postupka.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u dijelu pod točkom I i II izreke, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje se ističu u žalbi.
5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužiteljica VP u tužbi tvrdi da je računajući posjed svojih prednika već više od 80 godina u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa], površine 387 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao vlasnik nekretnine u navedenom ulošku upisan je tuženik odnosno njegov prethodnik – pok. djed TP. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je sporna nekretnina bila u neprekidnom posjedu pok. djeda tužiteljice UP, sve do njegove smrti sve do 1964. Nakon toga nekretnina je bila u posjedu HP (V) Majerić, rođ. UP, majke tužiteljice. Iza smrti HP, nekretnina je bila u posjedu oca i brata tužiteljice, a nakon njihove smrti nekretnina je u posjedu tužiteljice i njene sestre. Budući da tuženik i njegovi prethodnici TP, pok. djed tuženika, i GP, pok. otac tuženika, nikada nisu iskazivali nikakvo polaganje prava na nekretninu i nije nikada nitko pokrenuo bilo kakav postupak u pogledu te nekretnine protiv tužiteljice i njezinih prednika, posjed tužiteljice navedene nekretnine je pošten, zakonit i istinit. Sve to vrijeme niti prednici, niti tužiteljica nije sumnjala da im ne pripada pravo na posjed jer od nje, niti od njenih prednika koji su bili u posjedu te nekretnine, nitko nikad nije osporavao niti tražio da prestanu istu koristiti i obrađivati. Sporna nekretnina doista je dugo vremena u posjedu njihove obitelji (neprekinuti niz izvanknjižnih prijenosa samostalnog posjeda), koja ju je obrađivala i koristila kao svoju i to: pok. GP, djed tužiteljice, zatim pok. HP, majka tužiteljice, nakon njene smrti od 1992. do 2005. u posjedu je nekretnine i istu obrađivao pok. otac tužiteljice AP, zajedno s pok. bratom tužiteljice EP i njegovom suprugom i sinom, a od 2007. navedena je nekretnina u posjedu tužiteljice i njene sestre. Na navedenoj nekretnini, njeni prednici su uzgajali kukuruz i grah, a od 2006. nekretnina je zarasla u korov te se povremeno pokosila. Spornu česticu na kojoj se uzgajao kukuruz, njeni su roditelji na neko vrijeme unajmili susjedi ŠP iz [adresa] time da je imenovana imala pravo na jednu trećinu obranih plodova (kukuruz i grah). Nakon toga se nekretnina više nije obrađivala kao oranica, a prvu košnju korova izvršio je susjed ĆP iz [adresa]. Iza toga tuženik je na navedenoj nekretnini i ostalim pridruženim graničnim nekretninama tužiteljice i njene sestre povremeno puštao ovce na ispašu, sve to uz odobrenje tužiteljice i njene sestre u periodu dvije godine. Nakon toga čitava nekretnina je obrasla korovom – čičkom i više nije bila pogodna za ispašu, stoga je tužiteljica sama nekretninu očistila – iskrčila motikom čičke i iste spaljivala na spornoj nekretnini. Kad je tuženik pribavio konje, više nije koristio nekretninu za ispašu. U 2016. i tuženik je jednom izvršio košnju trave i za tu uslugu, sukladno dogovoru tužiteljice i njezine sestre, tuženiku je plaćeno 200,00 kn, u 2017. za jednu košnju tuženiku je isplaćeno 50 EUR-a, a u 2018. za istu uslugu košnje tuženiku je isplaćeno 400,00 kn. Tužiteljica je 2018. i 2019. izradila parcelacijski elaborat i pokrenula z.k. ispravni postupak radi legalizacije svojih nekretnina, na što je tuženik podnio prigovor na spornu česticu, što je bilo začuđujuće, jer nikad do tada, nitko od njegovih prednika, niti tuženik sam, nije imao nikakav prigovor u vezi sporne nekretnine, a kao prvi susjed često s njima družio u [adresa] i njegovali su dobre susjedske odnose. Tuženikov pok. otac nikad nije bio u posjedu sporne nekretnine, niti je polagao bilo kakvo pravo na istu, a bio je u dobrim susjedskim odnosima s njenim roditeljima, bratom i njegovom obitelji koji su godinama obrađivali navedenu česticu. Prije otprilike 7 godina tuženik ju je jednom upitao da li bi mu dozvolila da izore i zasije čitavu parcelu koja se sastoji od tri katastarske čestice, među kojima je i sporna nekretnina, na što nije pristala. Konačno, tužiteljica tvrdi da dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine.
7. Tuženik TP **.**.2021. podnio je protutužbu kojom tvrdi da je predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa], 387 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], naslijedio iza pok. oca UP iz [adresa] kao izvanknjižno vlasništvo rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj O- 61/03, a on je istu naslijedio iza svog pok. oca FP iz [adresa]. U zemljišnim knjigama, Zemljišnoknjižnog odjela Pregrada na predmetnoj nekretnini upisan je TP, [adresa]/Hum 17, djed tuženika – protutužitelja, a kao katastarski posjednik iste upisan je TP, Petrov, [adresa], tuženik–protutužitelj koji predmetnu nekretninu zajedno sa svojim prednicima više od 30 godina drži u stvarnom i istinitom posjedu. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tuženik–protutužitelj TP dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] oranica Pustača u [adresa], 387 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. U z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasnik upisan je TP, [adresa]/Hum 17, između ostalog, i na kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] s 387 čhv. Iz prijepisa posjedovnog lista 184. k. o. [katastarska općina] proizlazi da je VPZ, [adresa], upisan kao posjednik između ostalog kčbr. [katastarska čestica] [adresa] oranica s 1392 m2.
Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-61/03 od 2. travnja 2003. utvrđeno je da je kao nasljednik iza pok. UP, sina FP, proglašen njegov sin TP iz [adresa].
Iz Ugovora o pravu služnosti na nekretnini za izvođenje radova od 28. prosinca 2016. vidljivo je da je isti zaključen između HEP-Operater distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zabok i VP, radi ukopa betonskog stupa na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u k. o. [katastarska općina].
9. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 22. siječnja 2021. proizlazi da najstarijim podatkom kojim raspolaže Područni ured za katastar nekretnina, Ispostava za katastar nekretnina Pregrada, datira od 1. ožujka 1952. i čestica u 322 u katastarskom operatu bila je upisana u posjedovni list (PL) 184 na upisanu osobu FPZ, [adresa] i to kao oranica od 387 čhv (1392 m2). Rednim brojem promjene 14. iz 2004. prema ostavinskom rješenju u predmetu 932-07/04- 05/290 cijeli posjed PL 184 prelazi s TPZ, [adresa] na novo upisanu osobu VPZ, [adresa], te je slijedom navedenog katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u PL 184 k. o. [katastarska općina] upisane osobe VPZ, [adresa] i to kao oranica od 1392 m2 što je ujedno i današnje stanje upisa u katastarski operat.
10. Sud prvog stupnja ocijenio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene neosnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da je osnovan.
11. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica-protutužena nije dokazala da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 387 čhv koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Tuženik-protutužitelj je unuk upisanog vlasnika u zemljišnoj knjizi, a iz prijepisa Posjedovnog lista proizlazi da je od 2004., nakon smrti svoga oca, upisan u Pl. 184 k. o. [katastarska općina] kao posjednik. Otac tuženika-protutužitelja upisan je kao posjednik 1. ožujka 1952.
11.1. S obzirom na navedene podatke, kao i da iz iskaza svjedoka PP i KP, svjedoka koji nisu rodbinski povezani sa strankama, proizlazi da su tuženik-protutužitelj i njegov otac GP u posjedu sporne nekretnine, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da uvažavajući podatke koji datiraju još iz 1952., tužiteljica-protutužena nije stekla pravo vlasništva dosjelošću.
Ona, ako je uz tuženika-protutužitelja i koristila predmetnu nekretninu, a što ona tijekom postupka i u žalbi tvrdi da je činila, nije u okolnostima kada su tuženik- protutužitelj i njegov pravni prednik upisani u katastar kao posjednici, nema posjed koji bi predstavljao osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su i tuženik-protutužitelj i njegov otac koristili predmetnu nekretninu, pa u okolnostima kada su tuženik-protutužitelj i njegov otac bili upisani u katastru kao posjednici te nekretnine, a djed kao vlasnik u zemljišnim knjigama, tužiteljica-protutužena se ne može smatrati poštenim posjednikom i stjecati vlasništvo nekretnine dosjelošću.
11.2. Pri tome treba dodati da iz iskaza BP, šogorice tužiteljice- protutužene, proizlazi da je tuženik-protutužitelj na predmetnu nekretninu vodio ovce na ispašu, iz iskaza CP, sestre tužiteljice-protutužene, kao supruga CP, proizlazi da je tuženik-protutužitelj kosio nekretninu te na njoj vodio ovce na ispašu. I svjedokinja JP također potvrđuje da je na nekretnini tuženik-protutužitelj hranio svoje konje.
11.3. Dakle, i iskazi rodbine tužiteljice-protutužene jednim dijelom potvrđuju posjed tuženika-protutužitelja, dok tužiteljica-protutužena, za razliku od tuženika- protutužitelja, nema rješenje o nasljeđivanju iza svojih roditelja iz kojega bi proizlazilo da je nekretninu smatrala svojom pa je prijavila u ostavinsku masu iza pokojnih roditelja.
11.4. Zbog navedenoga je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene pravilno ocijenjen neosnovanim.
12. S druge strane, tuženik-protutužitelj je upisan kao posjednik nekretnine, u zemljišnim knjigama je kao vlasnik upisan njegov djed, dok je njegov otac naslijedio djeda tuženika-protutužitelja, a i dokazano je da je tuženik-protutužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio protutužbeni zahtjev primjenom čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10143/12, 152/14).
13. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pravilno je sud prvog stupnja odlučio i o troškovima postupka.
13.1. Međutim, prvostupanjska se presuda u dijelu odluke o troškovima postupka ne može ispitati.
13.2. Naime, sud prvog stupnja je naveo da tuženiku-protutužitelju priznaje pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu, protutužbe i zastupanja na 4 ročišta za glavnu raspravu, i to po 100 bodova za svaku radnju.
No, nije vidljivo koja je vrijednost spora prema kojoj je sud prvog stupnja odredio nagradu za zastupanje po odvjetniku, s tim da je ovdje riječ o tužbi i protutužbi, a vrijednost predmeta spora po tužbi je 6.000,00 kn, a u protutužbi nema naznake vrijednosti predmeta spora.
14. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 369. st. 1. ZPP- prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta kako bi sud prvog stupnja uklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donio novu odluku o troškovima postupka.
15. O trošku tužiteljice-protutužene koji se odnosi na sastav žalbe, odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
