REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4249/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-735/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-521/2019-37 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-735/2025-2 od 2. lipnja 2025. radi sljedećih pravnih pitanja:
„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?
2. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojim se kamatna stopa mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po kamatnoj stopi sniženoj odlukom tuženika?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-735/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-521/2019-37 od 27. veljače 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?
2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?
3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate?
4. Radi li se u konkretnom slučaju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava uzimajući u obzir specijalnu i kasniju odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja potrošaču daje samo pravo na naknadu štete u slučaju ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, a ne restitucijski zahtjev za ime stjecanja bez osnove ili povrata datog s osnova ništetnosti?
5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
6. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
7. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
8. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?
9. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF u kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?
10. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu kojim se kamatna stopa mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope iz ugovora o kreditu i kamata koje je potrošač platio po kamatnoj stopi sniženoj odlukom tuženika?
11. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, kao i za tečajnu razliku s osnove Ugovora o oročenom depozitu, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, odnosno pozitivnim tečajnim razlikama kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit?
12. Treba li na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a negativnu razliku anuiteta s osnove valutnog tečaja kao i tečajnu razliku s osnove Ugovora o oročenom depozitu uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita i to bez obzira je li tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja ; te nalazi li se takav zahtjev ili prigovor u zastari, ako je odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja?“.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Prema ocjeni ovoga suda, a postupajući prema odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) postavljeno pitanje kojim predlagatelj problematizira pitanje negativne razlike anuiteta s osnove valutnog tečaja i/ili promjenjive kamatne stope kod izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita, kao i pitanje sklapanja Aneksa sukladno ZIDZPK/15, a koja su navedena u izreci ovog rješenja su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u odnosu na prvo pitanje praksa drugostupanjskih sudova kao i revizijskog suda nije jedinstvena, dok u odnosu na drugo pitanje ne postoji praksa revizijskog suda, a praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena (presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1336/2021od 28. travnja 2022., Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž- 1077/2020 od 2. veljače 2021.), a revizijski sud je već u predmetima Revd-5374/2021 od 11. siječnja 2022., Revd-3888/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd-414/2023-2 od 8. veljače 2023. i drugima, dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na navedena pitanja.
6. Valja reći da u odnosu na ostala pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/18 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu. Kod sedmog pitanja tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu u kontradiktornom postupku ispitivali okolnosti koje su prethodile sklapanju konkretnog ugovora o kreditu. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, kao i zaposlenice tuženika PS.
6.1. Radi navedenog u odnosu na navedena pitanja smatra se da je prijedlog povučen.
7. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
