Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-321/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, protiv tužene HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], sada boravi u [adresa], 68239 Mannheim, koju zastupa punomoćnica Inge Ilin, odvjetnica u Osijeku, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-17/2019-47 od 21. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025. u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-17/2019-47 od 21. travnja 2023. u dijelu pod točkom I. kojim je za razdoblje od 26. travnja do 5. prosinca 2018. odbijen njegov zahtjev za prestanak obveze uzdržavanja tužene HB utvrđene presudom Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-277/99-41 od 25. travnja 2001.

II. Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke te se utvrđuje da je s danom 6. prosinca 2018. prestala tužiteljeva obveza uzdržavanja tužene HB utvrđena presudom Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-277/99-41 od 25. travnja 2001.

III. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke tako da se nalaže tuženoj da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu parničnoga troška u cijelosti.

IV. Nalaže se tuženoj da naknadi trošak žalbe tužitelju u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je s danom 26. travnja 2018. godine prestala obveza uzdržavanja tuženice HB iz [adresa] od strane njenog oca - tužitelja AB ,iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] utvrđena presudom Općinskog suda u Valpovu broj P-277/99-41 od 25. travnja 2001. godine."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od

331,81 eura (slovima: tristotinetridesetjedaneuroosamdesetjedancent)/ 2.500,00 kn1 (slovima: dvijetisućepetstotinakuna), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 331,81 euro/2.500,00 kn do 995,42 eura/7.500,00 kn."

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv ove presude, pobijajući ju u dijelu pod točkom I. i II. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv presude je izjavila i tužena, pobijajući odluku pod točkom III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom za preinačenje.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, žalba tužene nije osnovana.

5. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u pobijanoj presudi izostali razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama, ujedno postoji proturječnost pojedinih razloga međusobno, također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer nije utvrđen sadržaj mjerodavnog materijalnog prava za odluku o tužbenom zahtjevu prema uobičajenom boravištu tužene.

6. Opisani propusti su otklonjeni sukladno odredbama čl. 373.a st. 1. t. 2. i čl. 373. st. 3. i st. 5. ZPP, nakon pribavljanja dokaza o sadržaju prava SR Njemačke, kako slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestanak zakonske obveze uzdržavanja tužene, utvrđene presudom Općinskog suda u Valpovu broj P-277/99-41 od 25. travnja 2001., kojom mu je naloženo plaćanje mjesečnog iznosa u visini 20% njegove plaće, počevši od 25. travnja 2001. Zahtjev temelji na tvrdnji da je tužena postala punoljetna te se ne školuje.

8. Iz Uredbe vijeća (EZ) broj 4/09 od 18. prosinca 2008. (dalje:Uredba) proizlazi da se primjenjuje na obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskih odnosa, roditeljstva, braka ili tazbine, u pitanjima nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju sudskih odluka te o suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja.

9. Budući da se tužena upustila u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbe čl. 5. Uredbe, u ovoj pravnoj stvari nadležan je sud u Republici Hrvatskoj. Naime, citirana odredba propisuje da osim nadležnosti koja proizlazi iz drugih odredbi te Uredbe, nadležnost ima sud članice pred kojim se tuženik upustio u postupak.

10. Nadalje, prema čl. Uredbe mjerodavno pravo za obveze uzdržavanja utvrđuje se u skladu s Haškim protokolom od 23. studenoga 2007. (dalje:Protokol) o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja u državi članici koju taj instrument obvezuje (Službeni glasnik Europske unije br. L 331/19 od 30. studenoga 2009).

11. Prema čl. 3. t. 1. Protokola kao općem pravilu o mjerodavnom pravu, obveze uzdržavanja uređuju se pravom države uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja. Pojam uobičajenog boravišta je pojam koji se odnosi na državu u kojoj odnosna osoba uobičajeno boravi i u kojoj ima težište životnih odnosa.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužena u razdoblju nakon podnošenja tužbe zasnovala uobičajeno boravište u [adresa]. Međutim iz utvrđene činjenice (temeljem priložene potvrde) da se tamo redovno školovala u 2017./2018. godini proizlazi da je tamo boravila svakako u vrijeme podnošenja tužbe tj. na dan 26. travnja 2018. Činjenica redovnog školovanja bez dvojbe upućuje da je tužena već prije tužbe uobičajeno boravila u [adresa], nesporno je da je tamo živjela s majkom te je očito tamo bilo težište njenih životnih odnosa. Stoga je za odluku o obvezi uzdržavanja mjerodavno materijalno pravo Republike Njemačke kao države njenog uobičajenog boravišta te je prvostupanjski sud pogrešno u ovom sporu odlučio primjenom domaćeg prava.

13. Na zahtjev suda, putem Ministarstva pravosuđa,uprave i digitalne transformacije, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije, dostavljena je u spis nota Ministarstva pravde Savezne Republike Njemačke broj 012400#0002#0156 od 12. studenoga 2024. koja sadrži obavijest o mjerodavnom pravu te države za zakonsku obvezu uzdržavanja kao i tumačenje relevantnih odredbi.

14. Iz ovjerenog prijevoda citirane potvrde proizlazi da su prema čl. 1601. Građanskog zakonika (dalje: BGB) roditelji u materijalnopravnom pogledu dužni plaćati svojoj djeci uzdržavanje. Ova se obveza odnosi načelno i na punoljetnu djecu. Međutim, punoljetna djeca imaju obvezu sami se uzdržavati tako što moraju naći posao. To znači da punoljetna djeca imaju obvezu svoje životne potrebe sami zadovoljavati svojim radom. Ako punoljetno dijete ne ispunjava obvezu pronalaženja zaposlenja i samostalnog privređivanja za život tada više nema pravo na primanje uzdržavanja.

15. Ne postoji obveza pronalaženja posla kada punoljetno dijete prolazi primarnu naobrazbu (škola, strukovna izobrazba, studij). U tom slučaju dijete mora pohađati izobrazbu sa ciljem završetka iste i stjecanja diplome sukladno čl. 1618A BGB. U drugim slučajevima, na koje se ne primjenjuje obveza pronalaska posla/samostalnog privređivanja za život su eventualne teške bolesti ili invalidnost koji za posljedicu imaju radnu nesposobnost.

16. Dijete koje više ne polazi redovito školu stoga načelno podliježe obvezi samostalnog privređivanja za život odnosno pronalaska posla. U pojedinim slučajevima se može djetetu odobriti prijelazno razdoblje u trajanju od nekoliko mjeseci u svrhu podnošenja prijave za natječaj za posao odnosno pronalaženja odgovarajućeg posla.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 238. st. 1. BGB, ako je u konačnoj odluci koja je donijeta u glavnom sudskom postupku sadržana redovita obveza plaćanja budućih dospijevajućih davanja, tada obje strane mogu podnijeti prijedlog za izmjenom odluke. Prijedlog je dopušten ukoliko je predlagatelj naveo činjenice iz kojih proizlazi da mu je nastala bitna promjena u činjeničnim i pravnim odnosima. Iz odredbe st. 2. proizlazi da se prijedlog mora temeljiti na pravnim razlozima koji su nastali nakon okončanja rasprave za utvrđivanje činjeničnog stanja u prethodnom postupku čije se ostvarenje ne može ostvariti izjavom prigovora. Prema odredbi st. 3. izmjena je dopuštena za razdoblje u kojem se vodi i traje sudski postupak za donošenje odluke o prijedlogu. Prema odredbi st. 4. ako postoji bitna promjena činjeničnih i pravnih okolnosti tada se odluka mora prilagoditi uz poštivanje njezine pravne osnove.

18. Iz citiranih odredbi proizlazi da zakonska obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta ne postoji odnosno prestaje prestankom redovitog školovanja i da ta okolnost predstavlja bitnu promjenu činjeničnih i pravnih okolnosti zbog koje roditelj, u ovom slučaju tužitelj, može zahtijevati izmjenu prethodne sudske odluke kojom je obveza utvrđena, time da je izmjena dopuštena za razdoblje u kojem se vodi postupak po prijedlogu za izmjenu.

19. Nesporno je da je tužena postala punoljetna 21. travnja 2017.

20. Prvostupanjski sud je utvrdio temeljem potvrda koje je dostavila tužena (t. 19. Obrazloženja) da se ona školovala nakon punoljetnosti te je u školskoj godini 2017./2018. u redovnoj nastavi pohađala strukovnu školu [obrt] u Ludwigsburgu, Socijalni rad, zdravstvo i kućno gospodarstvo a potom od 16. studenoga 2018. do 5. prosinca 2018. školu [obrt] Stuttgart, za zdravstvo i njegu, strukovnu školu, stručno područje zdravstvo u nastavi sa skraćenim programom, od 14. rujna 2021. do srpnja 2022. u školskoj godini redovnu nastavu Obrtničke i poljoprivredne škole [obrt] u Heidelbergu, "odnosno ista je od 14. rujna 2020. do vjerojatno srpnja 2024. kao redovna učenica pohađala dvogodišnji strukovni koledž biokemije Škole [obrt] Heidelberg."

21. Dakle, iz činjenica o tijeku školovanja tužene proizlazi da se u kontinuitetu školovala u školskoj godini 2017./2018., potom od 16. studenoga 2018. do 5. prosinca 2018. (skraćeni program), nakon toga nastavlja školovanje tek 14. rujna 2020. (da bi do vjerojatno srpnja 2024. pohađala dvogodišnji studij).

22. Imajući u vidu utvrđena razdoblja kontinuiranog redovnog školovanja može se zaključiti da se tužena redovno školovala samo do 5. prosinca 2018. budući da školovanje nakon toga nije nastavila sve do 14. rujna 2019. dakle gotovo dvije godine, tijekom postupka nije navela ikakve razloge prestanka školovanja nakon 5. prosinca 2018. Stoga ovaj sud zaključuje da obveza uzdržavanja tužene opstaje za utvrđeno razdoblje njenog redovnog školovanja do 5. prosinca 2018. kada ona prekida redovno školovanje i time gubi pravo na zakonsko uzdržavanje od strane roditelja.

23. Iz izloženog proizlazi da je zakonita odluka prvostupanjskog suda kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za prestanak obveze uzdržavanja u razdoblju od podnošenja tužbe do 5. prosinca 2028. dok je presudu valjalo preinačiti u preostalom dijelu i utvrditi prestanak obveze uzdržavanja danom 6. prosinca 2018.

24. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 373.a st. 1. t. 2. i čl. 373.b st. 3. i st. 5. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

25. Budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tuženoj je naloženo da mu naknadi parnični trošak dok je njen zahtjev neosnovan a time i njena žalba protiv odluke pod točkom III. izreke presude (čl. 154. st. 5. ZPP). Tužitelju je naknada dosuđena u jednokratnom iznosu temeljem Tbr. 7. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 - dalje: Tarifa), zahtjev za naknadu preostalog iznosa nije osnovan jer nije određeno naveden po osnovu i iznosu kao što nalaže odredba čl. 164. st. 2. ZPP.

26. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe u paušalnom iznosu, primjenom Tbr. 10. st. 1. t. 2. Tarife. Budući da u žalbenom postupku nije uspjela, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe. Obzirom na ishod postupka, zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe nije osnovan (čl. 154. st. 1., čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić