Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-10/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja (i kao predlagatelja osiguranja) Addl Megila d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 66536340192, kojeg zastupa Tina Poropat, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženog (i kao 1. protivnika osiguranja) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene (i kao 2. protivnice osiguranja) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje oboje zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, radi utvrđenja bračne stečevine i upisa te radi osiguranja nenovčane tražbine predloženom privremenom mjerom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-427/2018 od 30. listopada 2020. i o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob- 427/2018 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženog BA i 2. tužene KA, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-427/2018 od 30. listopada 2020.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Addl Megila d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob- 427/2018 od 30. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova za iznos od 4.537,50 kuna.

II. Odbija se žalba 1. tuženog BA i 2. tužene KA, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P Ob-427/2018 od 30. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.187,50 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

Prihvaća se tužbeni zahtjev kakav glasi:

1. Utvrđuje se da je jedini poslovni udio u VLAJLAND j.d.o.o., MBS:060326325, OIB:84867020794, nominalne vrijednosti 10,00 kuna, bračna stečevina tuženika pod 1) MA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice pod 2) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da su tuženik pod 1) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica pod 2) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajednički ovlaštenici poslovnog udjela u jednakim dijelovima.

2. Nalaže se tuženiku pod 1) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženici pod 2) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da trpe upis činjenice da su suovlaštenici poslovnog udjela iz toč. 1. ove presude u jednakim dijelovima u Knjizi poslovnih udjela društva VLAJLAND j.d.o.o. i u sudskom registru nadležnog Trgovačkog suda u Splitu te da trpe provedbu ovrhe nad poslovnim udjelom iz toč. 1. ove presude u skladu s odredbama Ovršnog zakona radi namirenja potraživanja ADDL MEGILA d.o.o, OIB:66536340192, u iznosu od 3.603.713,91 kuna, koja se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Županijskog suda u Splitu od 26. svibnja 2015. godine, poslovni broj K-13/14, pri čemu se namirenje ostvaruje iz dijela kupovnine koji se odnosi na udio tuženika pod 1) MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ostvarenoj vrijednosti poslovnog udjela.

3. Nalaže se tuženici pod 2) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao članici uprave VLAJLAND j.d.o.o,, MBS:060326325, OIB:84867020794, da temeljem ove presude u roku od 15 (petnaest) dana izvrši upis promjene osnivača/članova društva u Knjizi poslovnih udjela društva, na način da osnivače/članove društva upiše BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suovlaštenike u jednakim dijelovima na jedinom poslovnom udjelu u društvu, nominalne vrijednosti 10,00 kuna, uplaćene u cijelosti u novcu, te podnese odgovarajuću prijavu za upis navedenih promjena pri nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu, sudski registar.

4. U slučaju nepostupanja sukladno točki 3. ove presude, upis u Knjizi poslovnih udjela zamjenjuje ova presuda te nalaže se Trgovačkom sudu u Splitu, sudski registar, da temeljem ove presude po službenoj dužnosti izvrši upis zabilježbe presude, kao i upis promjene osnivača/članova društva VLAJLAND j.d.o.o., MBS:060326325, OIB:84867020794, na način da kao osnivače/članove društva upiše BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suovlaštenike u jednakim dijelovima na jedinom poslovnom udjelu u društvu nominalne vrijednosti 10,00 kuna, uplaćene u cijelosti u novcu.

5. Presuda se po pravomoćnosti dostavlja Trgovačkom sudu u Splitu, sudski registar, radi postupanja sukladno točki IV ove presude.“.

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„1. Odbija se prijedlog za osiguranje novčane tražbine podnesen podneskom tužitelja- predlagatelja osiguranja zaprimljenim kod suda dana 14. rujna 2018. godine, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženicima 1) BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) KA, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno plate tužitelju ADDL MEGILA d.o.o,, OIB: 66536340192, troškove parničnog postupka u iznosu od 13.187,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu za iznos od 4.537,50 kuna, zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz ovog parničnog postupka odbija.“.

3. Protiv navedene presude i rješenja (u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je naloženo tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.187,50 kuna, kao dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu), žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Pobijanu presudu predlažu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je žalba neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om u sveukupnom iznosu od 1.250,00 kuna.

5. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke (u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu za iznos od 4.537,50 kuna, kao dijelu u kojem nije uspio u ovome sporu), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Rješenje u pobijanom dijelu predlaže preinačiniti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om i troškom sudske pristojbe za žalbu u sveukupnom iznosu od 2.112,50 kuna.

6. Žalba tuženika protiv presude (i rješenja o troškovima postupka) nije osnovana.

7. Žalba tužitelja protiv rješenja nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

11. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja, kao vjerovnika 1. tuženika prema kojem ima novčano potraživanje, za utvrđenjem da je poslovni udjel društva Vlajland j.d.o.o., koje društvo je registrirano na 2. tuženicu, bračna stečevina oboje tuženika, kao bračnih drugova, u jednakim dijelovima, s time da postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da se radi o imovini koju su tuženici stekli zajedničkim sredstvima tijekom trajanja njihove bračne zajednice, pa da se radi o bračnoj stečevini stranaka u jednakim dijelovima.

12. I u žalbenom stupnju postupka, istovjetno kao i u postupku koji mu je prethodio, sporno je postojanje pravnog interesa na strani tužitelja, kao vjerovnika 1. tuženika (prema kojem ima novčano potraživanje), zahtijevati utvrđenje bračne stečevine te predstavlja li sporni poslovni udjel bračnu stečevinu tuženika.

13. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je prema podacima povijesnog izvatka iz sudskog registra te rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-9/10 od 2. siječnja 2017., vidljivo da je tužitelj kao trgovačko društvo pravni slijednik prethodnog trgovačkog društva Koudela d.o.o, za trgovinu i usluge, čime tužitelj dokazuje potraživanje koje ima prema 1. tuženiku (prema ovršnoj ispravi na koju se poziva),

- da je uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 26. svibnja 2015., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I Kž-551/15 od 9. svibnja 2017., utvrđeno da je 1. tuženik, kao osuđenik, u obvezi izvršenja naloga iz imovinskopravnog zahtjeva da u roku od tri godine i šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi nastalu štetu počinjenjem kaznenih djela, uplatom novčanog iznosa od 3. 603.713,91 kuna na račun trgovačkog društva Koudela d.o.o. u stečaju, Split, pri čemu je iz potvrde Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 18. srpnja 2017. vidljivo da je presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 26. svibnja 2015. postala pravomoćna 9. svibnja 2017.,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi kako 1. tuženik tužitelju nije isplatio niti djelomično predmetnu novčanu tražbinu,

- da je iz potvrde Financijske agencije, Sektora poslovne mreže, Zagreb od 15. siječnja 2019., rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1905/18 od 11. listopada 2018. (uz prijedlog za ovrhu zaprimljen kod Općinskog suda u Splitu od 30. srpnja 2018.), vidljivo da je tužitelj pokrenuo odgovarajuće postupke pred sudom radi ostvarenja svojeg prava na naplatu tražbine iz ovršne isprave prema 1. tuženiku,

- da ne postoji obvezno pravni odnos između tužitelja i 2. tuženice, koja nije niti dužnica, niti sudužnica novčane tražbine koju tužitelj ima prema 1. tuženiku, niti je takva obveza na ispunjenje prešla na nju,

- da su tuženici bračni drugovi, koji su prema podacima iz Izvatka iz matice vjenčanih, izdanog od strane Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Matičnog ureda Kaštel Sućurac, klasa: 223-03/17-003/361, Ur. broj: 2181-06-02-17-1 od 28. prosinca 2017., sklopili brak 3. travnja 2010. u [adresa], što između stranaka nije niti sporno,

- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 25. srpnja 2018., zapisnika o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom sastavljenog kod javne bilježnice Marije Ivančić, sa sjedištem u [adresa], broj OU-53/15 od 3. ožujka 2015., izvatka Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, LK Split klasa: 342-13/17-03/455, Ur. broj: 530-04-4-6-3-17-2 od 9. studenoga 2017. i ispisa javnog pretraživača plovila od 25. srpnja 2018., proizlazi da je 2. tuženica Izjavom o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću od 3. ožujka 2015., osnovala tvrtku Vlajland j.d.o.o, za trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), temeljnog kapitala od 10,00 kuna, u odnosu na koju tvrtku je u sudskom registru upisana kao osnivač i jedini član te kao osoba ovlaštena za zastupanje, a da imovinu toga društva čini jahta naziva Easy Days, vrste jednotrupne jedrilice s motornim pogonom, modela motorna jahta, matične luke Split, prethodnog naziva Dunya, prethodne luke upisa [adresa], nabavne vrijednosti 10.000 eura,

- da je trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o. osnovano za vrijeme braka tuženika,

- da je 1. tuženik s trgovačkim društvom Adriastudio d.o.o. Zagreb, 14. studenog 2006. kupio drveni jedrenjak Dunya, model Ketch, za iznos od 140.000,00 eura, na svoje ime te da je u kaznenom postupku, kao okrivljenik iz zapisnika s glavne rasprave kaznenog postupka, navodio da je kasnija registracija toga broda na ime društva Gagnia Vella, ali da je taj brod, prema slijedu prijenosa, sada vlasništvo tvrtke Vlajland j.d.o.o., kako to stoji i u javnim knjigama upisa broda, koji brod je imovina tog trgovačkog društva, što utječe i na stvarni nominalni iznos poslovnog udjela društva u koje je uneseno vlasništvo toga broda,

- da prema podacima iz povijesnog izvatka iz sudskog registra od 24. srpnja 2018., proizlazi da je društvo (u čijem je vlasništvu predmetni brod), osnovano za temeljni kapital od 10,00 kuna, pri čemu u imovinu toga društva ulazi i vrijednost predmetnog broda, kao i svi prihodi i rashodi, čime raspolažu ovlaštenici poslovnog udjela, a to je upisana nositeljica, ovdje 2. tuženica,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi kako je isti poznavao 1. tuženika budući su radili u Londonu sedam godina te su tijekom 2006. do 2007., na inicijativu 1. tuženika, osnovali trgovačko društvo Koudela d.o.o., nakon čega je 1. tuženik neovlašteno novcem toga trgovačkog društva kupio brod naziva Easy Days, sada vlasništva tvrtke Vlajland j.d.o.o., da je 1. tuženik, nakon prethodna tri braka, sklopio brak s 2. tuženicom, koju zakonski zastupnik tužitelja nije upoznao (jer su u to vrijeme osobni i partnerski odnosi zakonskog zastupnika tužitelja i 1. tuženika već bili narušeni), da je na predmetnom brodu osobno viđao 1. tuženika koji je sudjelovao u obavljanju poslova iznajmljivanja toga broda, potvrđujući da je telefonski broj i adresa elektroničke pošte naznačene na internetskim stranicama objavljenima za iznajmljivanje broda, 1. tuženikova, potvrđujući da je tražbina koja proizlazi iz imovinskopravnog zahtjeva, bila prijavljena u stečajnu masu stečajnog postupka koji se vodio nad društvom Koudela d.o.o, kojeg je sada pravni slijednik tužitelj,

- da prema podacima iz spisa predmeta Carinske uprave, DMJ Split, klas.oznake 471-01/15-05/272, proizlazi da je u tom upravnom predmetu proveden carinski nadzor nad 1. tuženikom i plovilom BLACK PEARL, reg. oznake i broja DL-9474-AB, vlasništvo društva Gagnia Vella LLC te da je 1. tuženik prekršajno kažnjen novčanom kaznom, sve to vezano za predmetno plovilo, kao vlasnik toga trgovačkog društva,

- da 2. tuženice u svom iskazu navodi kako s 1. tuženikom kontaktira samo posredno, prvenstveno vezano za zajedničku djecu, da je prije godinu i pol dana (računajući od vremena davanja iskaza koji je izveden na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. lipnja 2019.), 1. tuženik otišao iz Republike Hrvatske u koju se više nije vraćao, da u vrijeme sklapanja njihovog braka nisu imali vlastitu imovinu, kao niti zajednički stečenu imovinu, da je svojim sredstvima osnovala tvrtku Vlajland j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odnosno sredstvima koja su joj darovana od njezinih roditelja, kao pomoć njoj i djeci, pa da se takvo darovanje ne odnosi na 1. tuženika, da 1. tuženik nije ulagao nikakva sredstva u društvo čija je ona jedina vlasnica, s time da je ranije tvrtku pod istim nazivom osnovala u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, da osim poslovnog udjela u društvu nema druge vlastite imovine, niti oboje tuženika (kao bračni drugovi), imaju zajednički stečenu imovinu, da je brod Easy Days kupila tvrtka Vlajland j.d.o.o. tijekom 2015., od tvrtke Dwaipan Ray, budući je osobno poznavala ovlaštenika te tvrtke, a da je ranije brod bio vlasništvo tvrtke Gagnia Vela sa sjedištem [adresa], da je brod kupljen isključivo sredstvima koje je tvrtka uprihodila za iznos od 10.000,00 eura (s obzirom na njegovo tadašnje stanje, jer je bio oštećen i gotovo potopljen, što je umanjivalo vrijednost toga broda), da nema nikakvih saznanja o poslovnom angažiranju 1. tuženika i njegovom poslovnom odnosu s tužiteljem, dok potvrđuje činjenicu da se tvrtka (u kojoj je ovlaštenica poslovnog udjela), u stvarnosti bavila obavljanjem poslova najma broda, iako, navodi, da društvo nije isključivo osnovano s takvom svrhom, već i za druge svrhe poslovanja, dok je u odnosu na postojanje ugovora kojim bi tuženici kao bračni drugovi regulirali svoju imovinu navela kako nisu sklapali takav ugovor,

- da svjedokinja HA, vršiteljica dužnosti javne bilježnice u [adresa], koja je u vrijeme osnivanja društva Vlajland j.d.o.o. vršila dužnost javnobilježničke prisjednice u uredu javne bilježnice Marije Ivančić, sa sjedištem u [adresa] (u kojem uredu je sastavljena izjava 2. tuženice o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću od 3. ožujka 2015.), izričito tvrdi kako je u taj javnobilježnički ured pristupio 1. tuženik koji je osobno dao podatke koji su bili potrebni za izradu dokumentacije osnivanja trgovačkog društva Vlajland j.d.o.o., pa tako i podatke o osnivaču i direktoru tvrtke, koji je, na zahtjev ove svjedokinje, istu izvijestio da je provjerio kod nadležnog trgovačkog suda da je moguć upis u sudski registar takvog naziva trgovačkog društva, a koji je naknadno i pristupio s drugom osobom koju je predstavio kao svoju suprugu (ovdje 2. tuženic), koja je i potpisala takvu izjavu,

- da je 2. tuženica 17. veljače 2015. osnovala privatno društvo s ograničenom odgovornošću u Ujedinjenoj Kraljevini istovjetnog naziva Vlajland (limited), čiji je državljanin 1. tuženik (gdje ima uobičajeno boravište), a koje društvo je prestalo s radom 2. kolovoza 2016. (što proizlazi iz rješenja o osnivanju privatnog društva s ograničenom odgovornošću izvedenog iz registra trgovačkih društava za Englesku i Wales, u ovjerovljenom prijevodu Maje Purković, stalne sudske tumačice za engleski jezik, iz Zagreba, broj ovjere: 139/2018 od 9. studenoga 2018.),

- da iz izvatka s internetske stranice www.adriaticdream.net.od 30. listopada 2014., proizlazi da se na internetskoj stranici nalazi cjenovna lista- cjenik za najam broda koji sadrži kao označene usluge prijevoza i drugih ponuda,

- da je eješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P Ob-427/18 od 4. prosinca 2018., povodom prijedloga tužitelja, dopuštena zabilježba ovog spora u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu, u glavnoj knjizi upisa trgovačkog društva Vlajland j.d.o.o., koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine – suovlaštenika na poslovnom udjelu tuženika, protiv koje odluke su tuženici izjavili žalbu, dok je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt-18/10374 od 17. prosinca 2018., upisana u ovom postupku određena zabilježba.

14. Pošavši od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbama čl. 22., 23. i 29. st.3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) te odredbama čl. 181. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/08, 80/11,121/11,91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, dalje ZKP), sud prvog stupnja prije svega utvrđuje postojanje pravnog interesa tužitelja na podnošenje ove tužbe, temeljeći navedeni pravni interes na činjenici da tužitelj, kao vjerovnik 1. tuženika, ima namjeru naplatiti svoje potraživanje iz njegove imovine, za koju imovinu tvrdi da ju predstavlja i poslovni udio društva (s osnova bračne stečevine), čiji je jedini upisani osnivač i član 2. tuženica, koja imovina 1. tuženika nije upisana u javne knjige, radi čega cijeni da je potrebno utvrditi pravo 1. tuženika na poslovnom udjelu društva, i to u jednakom omjeru toga poslovnog udjela u odnosu na 2. tuženicu, što bi bila imovina 1. tuženika, kao dužnika, iz koje bi tužitelj, kao vjerovnik novčane tražbine, mogao ostvariti naplatu.

15. Imajući u vidu sve naprijed utvrđene činjenice, temeljem odredaba čl. 247., čl. 248., čl. 249., čl. 250., čl. 25., čl. 253. i 255. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, ObZ/03), rukovodeći se time da je trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o. osnovano za vrijeme braka tuženika, i to sredstvima koja proizlaze iz imovine stečene u vrijeme bračne zajednice tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da prava i ovlaštenja koja proizlaze iz toga trgovačkog društva imaju tuženici u jednakim omjerima, odnosno da poslovni udio toga trgovačkog društva, čini zajedničku imovinu tuženika koja proizlazi s osnova njihove bračne stečevine. Pri tome cijeneći da ne postoji dokaz da su se tuženici, kao ovlaštenici toga poslovnog udjela, na drukčiji način dogovorili ili nešto drugo ugovorili, utvrđuje da je jedini poslovni udio u tvrtki Vlajland j.d.o.o., upisane nominalne vrijednosti 10 kuna, bračna stečevina oboje tuženika te da su tuženici zajednički ovlaštenici udjela u jednakim dijelovima te presuđuje kao pod točkom 1. izreke pobijane presude, posljedično čemu temeljem odredaba čl. 409. st.1. i čl. 417. st.1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje ZTD) te odredbe čl. 9. st.1. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“, broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15 i 40/19, dalje ZSR), presuđuje kao pod točkom 2., 3., 4. i 5. izreke pobijane presude.

16. Žalbenim navodima tuženici osporavaju ocjenu suda prvog stupnja o tome da se radi o bračnoj stečevini stranaka te da 2. tuženica nije dokazala da je svojom imovinom osnovala trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o. (naročito s obzirom da se radi o temeljnom kapitalu od 10,00 kuna), pri čemu prije svega prigovaraju da je tužba u ovom postupku preuranjena, uz tvrdnju da 1. tuženiku još nije istekao rok za podmirenje obveze koja se odnosi na imovinskopravni zahtjev tužitelja iz pravomoćne kaznene presude. Upiru na bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta na kojem je saslušana svjedokinja HA, ne uvažavajući argumente tuženika kojima su opravdavali nedolazak na to ročište. Žalbenim navodima upiru i na to da je djelo zbog kojeg je 1. tuženik pravomoćno kazneno osuđen, počinjeno prije sklapanja braka s 2. tuženicom, osporavajući da bi trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o. moglo odgovarati za obveze 1. tuženika.

17. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

18. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze svjedokinje HA i stranaka (zakonskog zastupnika tužitelja i 2. tuženice), prvotno ocijenio zasebno, a potom, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, prosuđujući dokaze u konačnome po slobodnom uvjerenju. Stoga, nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika da je sud prvog stupnja izvedene dokaze, pa tako i iskaz svjedokinje HA, cijenio nekritički.

19. Pri tome je, u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju tuženici upiru s tvrdnjom da je neosnovano, bez uvažavanja argumenata tuženika, odbijen njihov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta na kojem je saslušana svjedokinja HA, za odgovoriti da je povodom navedenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje održano ročište 4. rujna 2020. (list 252-254 spisa), nakon čega je rješenjem poslovni broj P Ob-427/2018 od 24. rujna 2020. (list 260-263 spisa), odbačen prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, protiv kojeg rješenja su tuženici imali pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka njegovog pisanog prijepisa (kako to jasno stoji u uputi o pravnom lijeku), koji pisani prijepis im je uručen elektroničkim putem 28. rujna 2020. (poleđina lista 264 spisa), protiv kojeg rješenja tuženici nisu podnijeli žalbu u ostavljenom roku, čime je isto postalo pravomoćno (i to prije podnošenja žalbe tuženika na ovu presudu), slijedom čega se tuženici na nezakonitost navedenog rješenja ne mogu pozivati u okviru ove žalbe koju su podnijeli na presudu, koja presuda je objavljena 30. listopada 2020., nakon što je navedeno rješenje već postalo pravomoćno.

20. U odnosu na žalbene navode da je predmetna tužba preuranjena (jer 1. tuženiku još nije istekao rok za podmirenje obveze koja se odnosi na imovinskopravni zahtjev tužitelja iz pravomoćne kaznene presude), valja odgovoriti da navedeni žalbeni prigovor nije osnovan, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

21. Naime, presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 26. svibnja 2015., (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I Kž-551/15 od 9. svibnja 2017.), kako to proizlazi iz navedene presude, 1. tuženik je, kao osuđenik, okrivljen zbog počinjenja više kaznenih djela protiv gospodarstva, za koja kaznena djela je osuđen jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, pri čemu mu je temeljem čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da mu se temeljem čl. 57. st. 5. KZ/11, na uvjetovani dio kazne (temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11), nalaže posebna obveza da u roku od tri godine i šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi nastalu štetu počinjenjem kaznenih djela, uplatom novčanog iznosa od 3. 603.713,91 kuna na račun trgovačkog društva Koudela d.o.o. u stečaju, Split.

22. Iz navedene presude proizlazi i to da se istom presudom temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12 i 56/13, dalje ZKP/08), trgovačkom društvu Koudela d.o.o. u stečaju, kao oštećeniku, dosuđuje imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 5.569.371,74 kuna, na način da mu je 1. tuženik dužan platiti iznos od 3. 603.713,91 kuna, a preosrtali iznos da mu je dužan platiti 2. optuženi iz tog predmeta.

23. Imajući u vidu odredbu čl. 181. ZKP-a, na koju se pravilno poziva i sud prvog stupnja, kojom je propisano da će osobu kojoj je presudom naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka ili od koje je oduzeta imovinska korist, tajnik suda nakon ovršnosti presude pozvati da dostavi dokaz o ispunjenju obveze u roku određenom presudom (st. 1), da ako presudom nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, obveza mora biti ispunjena u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a da nakon proteka roka presuda u navedenom dijelu postaje ovršna (st. 4), da će ako osoba iz st. 1. toga članka ne ispuni obvezu u roku tajnik suda dostaviti presudu s potvrdom ovršnosti sudu nadležnom za ovrhu koji će pokrenuti po službenoj dužnosti ovrhu radi naplate navedenih troškova kaznenog postupka koji se naplaćuju u korist proračunskih sredstava i oduzimanja imovinske koristi (st. 6), pri čemu je iz potvrde Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 18. srpnja 2017. vidljivo da je presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/14 od 26. svibnja 2015. postala pravomoćna 9. svibnja 2017., suprotno žalbenim navodima tuženika, s obzirom na to da je odredbom čl. 181. st. 4. ZKP-a razrađeno vrijeme ispunjenja - stjecanja svojstva ovršnosti presude kad njome nije određen rok za ispunjenje (a to je 15 dana od pravomoćnosti presude - 9. svibnja 2017.), koji rok za dobrovoljno ispunjenje obveze je istekao s danom 24. svibnja 2017., jasno proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe 6. kolovoza 2018. tražbina tužitelja prema 1. tuženiku svakako dospjela.

24. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 324. st. 1. ZOO-a (koja odredba uređuje institut dospjelosti dužnikove obveze, a kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje), pogrešno tuženici tvrde da 1. tuženiku još nije istekao rok za podmirenje obveze koja se odnosi na imovinsko pravni zahtjev tužitelja iz pravomoćne kaznene presude, jer se rok od tri godine i šest mjeseci (od pravomoćnosti presude), odnosi na uvjetovani dio kazne (kojim se temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže posebna obveza 1. tuženika da u tom roku popravi nastalu štetu počinjenjem kaznenih djela (uplatom novčanog iznosa od 3. 603.713,91 kuna na račun trgovačkog društva Koudela d.o.o. u stečaju, Split), dok se rok iz čl. 181. st. 4. ZKP-a odnosi na rok za dobrovoljno plaćanje oduzete imovinske koristi tužitelju kao oštećeniku, a nakon proteka kojeg roka presuda u navedenom dijelu postaje ovršna.

25. Stoga, kako iz svega naprijed obrazloženog proizlazi neupitnim postojanje obveze na isplatu novčane tražbine na strani 1. tuženika spram tužitelja (ranije njegovog pravnog prednika), odnosno postojanje ovršne isprave kojom tužitelj raspolaže protiv 1. tuženika, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, zaključuje o postojanju pravnog interesa na strani tužitelja, kao vjerovnika koji ima namjeru naplatiti svoje potraživanje iz imovine 1. tuženika (pa time i iz njegovog dijela poslovnog udjela u društvu Vlajland j.d.o.o.) - tražiti utvrđenje bračne stečevine u odnosu na poslovni udjel, koja imovina glasi samo na 2. tuženicu, a nije upisana u javne knjige i na 1. tuženika, kako to pravilno, zaključuje i sud prvog stupnja (a istog je pravnog shvaćanja i Visoki trgovački sud Repuklike Hrvatske izrazio u svojoj odluci Pž-8429/2015 od 29. siječnja 2016.).

26. Imajući u vidu da iz utvrđenih činjenica (koje u tom dijelu tuženici žalbenim navodima određeno niti ne spore), proizlazi da su u vrijeme osnivanja trgovačkog društva Vlajland j.d.o.o. (upisanog u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu), tuženici živjeli u bračnoj zajednici, u kojoj zajednici su bez posebnog dogovora ili bračnog ugovora zajednički raspolagali sredstvima koja su stekli radom, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predmetni poslovni udjeli u trgovačkom društvu koji je stečen tijekom braka, ulazi u bračnu stečevinu oboje tuženika iako je samo jedan bračni drug član društva (u ovom slučaju 2. tuženica). Naime, u situaciji kada nije sklopljen predbračni ugovor kojim se uređuje pravni režim imovine stečene u braku (kao što je ovdje slučaj), tužitelj, s obzirom na naprijed obrazloženo postojanje pravnog interesa, može zahtijevati da se utvrdi sudjelovanje 1. tuženika, kao drugog bračnog druga, u poslovnom udjelu, tako da je zajedno s drugim bračnim drugom (ovdje 2. tuženicom), imatelj/ovlaštenik toga udjela, koji poslovni udjel u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nepodijeljeno pripada tuženicima kao bračnim drugovima.

27. Naime, prema odredbi čl. 249. ObZ/03, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, pri čemu se navedeno odnosi samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita je imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ/03. Neoboriva presumpcija iz čl. 249. st. 1. ObZ/03 o jednakim suvlasničkim udjelima, odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice

- bračnu ili izvanbračnu stečevinu, ali ne i na imovinu koja je stečena za vrijeme trajanja zajednice isključivo ili barem djelomično vlastitom imovinom bračnog druga, u kojem slučaju dolazi do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine (izvan)bračnog druga.

28. Imajući na umu naprijed izloženo te činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio žalbi, koje činjenice tuženici žalbenim prigovorima nisu uspjeli osporiti, a to je - da su tuženici zajedničkim dogovorom i zajedničkim sredstvima osnovali trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o., u temeljni kapital kojeg trgovačkog društva su unijeli zajednička sredstva, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da prava i ovlaštenja koja proizlaze iz ovoga trgovačkog društva imaju tuženici u jednakim omjerima, pri čemu pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključuje i o tome da 2. tuženica nije dokazala da su navedena sredstva njezina osobna imovina koju je dobila darovanjem od trećih osoba ili da su na drugačiji način stečena na zasebnom pravnom temelju, odnosno da se radi o imovini koja kao takva ostaje njezinom vlastitom imovinom i za trajanja braka. Stoga je je predmetni poslovni udjel bračna stečevina u jednakim dijelovima oboje tuženika.

29. U takvim okolnostima konkretnog slučaja (u kojima je na tuženicima koji tvrde da poslovni udjel društva koje je osnovano za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, ne predstavlja njihovu bračnu stečevinu nego vlastitu imovinu 2. tuženice, sukladno odredbama čl. 253. i čl. 258. ObZ/03 teret dokaza da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu 2. tuženice), bez utjecaja su na pravilnost zaključka o bračnoj stečevini žalbeni navodi kojima tuženici dovode u pitanje navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, prigovarajući tome da je djelo zbog kojeg je 1. tuženik pravomoćno kazneno osuđen, počinjeno prije sklapanja braka s 2. tuženicom, da se radilo o temeljnom kapitalu od samo 10,00 kuna te da iz iskaza 2. tuženice proizlazi da su joj u pokretanju tvrtke pomogli roditelji, koje tvrdnje ista ničim nije potvrdila (pa čak niti iskazom svojih roditelja), kao niti žalbeni navodi kojima u tom kontekstu tuženici osporavaju iskaz svjedokinje HA, koja je u vrijeme osnivanja društva Vlajland j.d.o.o, vršila dužnost javnobilježničke prisjednice u uredu javne bilježnice Marije Ivančić, sa sjedištem u [adresa], u kojem uredu je sastavljena izjava 2. tuženice o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću od 3. ožujka 2015., u kojem iskazu navedena svjedokinja izričito tvrdi kako je u taj javnobilježnički ured pristupio 1. tuženik koji je osobno dao podatke koji su bili potrebni za izradu dokumentacije osnivanja trgovačkog društva Vlajland j.d.o.o., pa tako podatke i osnivaču i direktoru tvrtke.

30. Konačno, kako je u ovom sporu tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je jedini poslovni udio nominalne vrijednosti 10,00 kuna, bračna stečevina oboje tuženika koji su njegovi zajednički ovlaštenici u jednakim dijelovima, a da predmet tužbenog zahtjeva nije utvrđenje da određena imovina trgovačkog društva predstavlja bračnu stečevinu stranaka, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude i žalbeni navodi tuženika kojima upiru na to da trgovačko društvo Vlajland j.d.o.o. ne može odgovarati za obveze 1. tuženika.

31. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

32. U pogledu prijedloga za određivanje privremene mjere kojom tužitelj predlaže odrediti zabranu otuđenja i opterećenja jedinog poslovnog udjela te zabranu raspolaganja pravima po osnovi navedenoga poslovnog udjela, sve to radi osiguranja upisa činjenice da su tuženici suovlaštenici u jednakim udjelima jedinog poslovnog udjela te njihovog trpljenja provedbe ovrhe nad poslovnim udjelom i provedbe upisa promjene osnivača/članova društva u Knjizi poslovnih udjela temeljem utvrđenja suvlasništva tuženika s osnova bračne stečevine poslovnog udjela, pravilno sud prvog stupnja, protivno žalbenim navodima tužitelja, odbija prijedlog za izdavanja predložene mjere.

33. Naime, i po stavu ovoga suda, u situaciji u kojoj je u ovom parničnom postupku dopuštena zabilježba spora u sudskom registru nadležnoga trgovačkog suda radi utvrđenja bračne stečevine - suovlaštenika na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Vlajland j.d.o.o. (temeljem koje je i određen upis zabilježbe spora u sudskom registru nadležnoga trgovačkog suda), koja zabilježba spora ima (u onome bitnom) istovjetni učinak kao i predložena privremena mjera, s obzirom na to da se i na taj način u suštini osigurava nenovčana tražbina koju tužitelj predlaže osigurati predloženom privremenom mjerom, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, slijedom čega, iako je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine (nenovčane tražbine koja proizlazi iz tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen), u ovim činjeničnim i pravnim okolnostima konkretnog slučaja , ne postoji vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine koju tužitelj predlaže osigurati predloženom privremenom mjerom, niti postoji vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st.1. OZ-a).

34. Pri tome, rukovodeći se sadržajem predložene privremene mjere te činjenicama koje je tužitelj naveo u prijedlogu za njezino izdavanje, proizlazi da tužitelj predloženom mjerom u biti pokušava osigurati svoje novčano potraživanje koje ima prema 1. tuženiku, a ne nenovčano potraživanje koje je predmetom ovoga spora.

35. Slijedom svega naprijed obrazloženog, u takvim činjeničnim i pravnim okolnostima, svi žalbeni prigovori kojima tužitelj nastanak štete obrazlaže mogućnošću otuđenja imovine društva, kao i žalbeni navodi kojima upire na to da je tražbina osigurana samo ukoliko se spriječi prijenos i opterećenje poslovnog udjela, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

36. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za određivanje privremene mjere (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

37. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka (kao i ona o troškovima odlučivanja o prijedlogu za osiguranje), koju odluku je sud prvog stupnja donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP- a te odredbama tada važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka, kojoj odluci stranke žalbenim navodima određeno niti ne prigovaraju. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučio je prvostupanjski sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti konkretnog slučaja (točka I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja):

38. Tužitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba protiv rješenja neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP- a), s time da mu temeljem istih zakonskoh odredbi nije priznat niti trošak za sastavljanje odgovora na žalbu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

39. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš