Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1011/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar odvjetnik iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Pr 444/2018-38 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Pr 444/2018-38 od 30. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.025,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 58,16 EUR od 16. ožujka 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,54 EUR od 16. lipnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,49 EUR od 16. veljače 2015. godine pa do ispolate;

- na iznos od 27,25 EUR od 16. ožujka 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 61,32 EUR od 16. travnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 110,07 EUR od 16. svibnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 48,15 EUR od 16. lipnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 33,97 EUR od 16. srpnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,81 EUR od 16. 16. rujna 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 40,36 EUR od 16. listopada 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 42,37 EUR od 16. studenog 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,65 EUR od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 30,90 EUR od 16. veljače 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 3,53 EUR od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 23,17 EUR od 16. travnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 36,87 EUR od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 75,03 EUR od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,21 EUR od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,89 EUR od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 66,36 EUR od 16. rujna 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 1,85 EUR od 16. studenog 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 90,76 EUR od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 73,09 EUR od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 45,72 EUR od 16. veljače 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,83 EUR od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 16,63 EUR od 16. travnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 64,22 EUR od 16. svibnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 29,63 EUR od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 76,48 EUR od 16. srpnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,99 EUR od 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 16,15 EUR od 16. rujna 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,71 EUR od 16. listopada 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 89,42 EUR od 16. studenog 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,35 EUR od 16. prosinca 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 34,76 EUR od 16. siječnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 49,38 EUR od 16. veljače 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 82,77 EUR od 16. ožujka 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,32 EUR od 16. travnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 146,80 EUR od 16. svibnja 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 94,81 EUR od 16. lipnja 2018.godine pa do isplate;

- na iznos od 164,22 EUR od 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 572,21 EUR od 16. rujna 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,45 EUR od 16. listopada 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 188,08 EUR od 16. studenog 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 121,63 EUR od 16. prosinca 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,16 EUR od 16. ožujka 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,54 EUR od 16. lipnja 2014. godine pa do isplate;

- na iznos od 45,34 EUR od 16. svibnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,99 EUR od 16. lipnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 13,65 EUR od 16. srpnja 2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 23,97 EUR od 16. svibnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,71 EUR od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,12 EUR od 16. listopada 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,20 EUR od 16. studenog 2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 497,47 EUR od 16. rujna 2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 28,43 EUR od 16. studenog 2018. godine pa do isplate;

po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.549,08 EUR sa zateznim kamatama od 30. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 1.900,92 EUR zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće u utuženom iznosu i razdoblju.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda je nekontradiktorna i razumljiva pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 186.b ZPP-a, jer je navedenu odredbu prvostupanjski sud pravilno primijenio dok okolnost što navedenu odredbu prvostupanjski sud nije primijenio onako kako to tuženik smatra da je trebalo učiniti nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika te da je tuženik tužitelju isplatio umanjenu plaću na način:

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća zbog, prema tvrdnjama tužitelja, ostvarenih, a neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka na te sate s osnova zaduživanja tužitelja za veći broj mjesečnih radnih sati koje je tužitelj trebao odraditi u redovnom radu kada je tužitelj radio na zakonom propisan neradni dan, blagdan koji pada od ponedjeljka do petka,

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća jer tuženik nije plaćao dodatke na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koji je tužitelju priznat i isplaćen i to dodatak za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te da u tom dijelu nije pravilno obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

10. Sud prvog stupnja prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev uzimajući u obzir izračun vještaka koji je sastavljen primjenom zaključka 148 i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak te utvrdio da bi tužitelj primio veću bruto plaću, a po utuženim osnovama.

11. Nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio zaključak 153. i zaključak 148., jer iz pobijane presude i nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da su primijenjena oba zaključka svaki za utuženo razdoblje u vrijeme kada je bio na snazi.

12. U tijeku postupka bilo je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, 96/15-dalje: KU/13), odnosno istovjetne odredbe čl. 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18-dalje: KU/18).

13. Navedene odredbe glase:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."

14. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (tako u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Potrebno je ukazati na mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu odredaba inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

15. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

16. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donesen je Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad."

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148."

18. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

19. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

20. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

21. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

22. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati je činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.).

23. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18 Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

24. Nadalje, kada kolektivni ugovor tužitelju daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, isti ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59. KU/13, odnosno, za utuženo razdoblje po osnovama čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po navedenim osnovama budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i pravno shvaćanje osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019.

25. Pri tome je pravilno utvrđeno da tuženik prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nije obračunavao i razliku plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja u skladu s odredbom čl. 36. KU/13 i 34. KU/18 i čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12) i čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20).

26. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 78/15) dosudio zatezne kamate tekuće nakon dospijeća do isplate.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

28. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević