Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-874/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jelenko Lehki, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MEDIKAL LUX d.o.o., Zagreb, Utinjska ulica 40, OIB: 90063835455, kojeg zastupa punomoćnica Inga Slijepčević, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1153/2022-20 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1153/2022-20 od 31. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zabrani natjecanja s poslodavcem sadržan u članku 11. Ugovora o radu od 25.2.2020. zaključen između tužiteljice ŠM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao Radnika i tuženika MEDIKAL LUX d.o.o., (OIB: 90063835455) kao Poslodavca, koji glasi:

11.1. Tijekom radnog odnosa i prvih 12 mjeseci nakon prestanka radnog odnosa Radnik ne smije, u vlastitu korist ili korist trećih osoba, obavljati poslove, vođenje poslovanja, osnovati tvrtku, obavljati samostalnu djelatnosti ili započeti drugi radni odnos u kojem bi koristio tehnička i poslovna znanja i/ili poslovne veze stečene za vrijeme dok je radio za Poslodavca ili u vezi s poslovima koje je izvršavao za Poslodavca, a bez prethodne Poslodavčeve pisane suglasnosti.

11.2. Temeljem klauzule o zabrani natjecanja koja se primjenjuje nakon prestanka radnog odnosa Poslodavac je dužan Radniku plaćati mjesečnu naknadu u skladu sa Zakonom o radu. Donošenje odluke o tome hoće li se primjenjivati klauzula o zabrani natjecanja ili će se odreći prava zahtijevati postupanje po ovoj klauzuli o zabrani natjecanja nakon prestanka radnog odnosa je u isključivoj nadležnosti Poslodavca.

11.3. Radnik će biti dužan platiti odštetu u paušalnom iznosu od 50.000,00 HRK (pedesettisućakuna) za svaku povredu odredbi ove klauzule o zabrani natjecanja. Poslodavčevo pravo tražiti potpunu naknadu štete, ako stvarno šteta prelazi ovaj paušalni iznos, nije time ni na koji način ograničeno ili ugroženo.

II. Nalaže se tuženiku MEDIKAL LUX d.o.o., OIB: 90063835455, Zagreb, Utinjska ulica 40, naknaditi tužiteljici ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan ugovor o zabrani natjecanja s poslodavcem sadržan u čl.11. Ugovora o radu od 25. veljače 2020.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili Ugovor o radu od 25. veljače 2020., te da je tužiteljici radni odnos prestao dana 3. kolovoza 2021.,

-da je uvidom u Ugovor o radu od 25. veljače 2020. utvrđeno da su isti sklopili tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac, te da je u članku 11. stavak 1. ugovorena zabrana natjecanja i nakon prestanka ugovora o radu (ugovorna zabrana natjecanja) za razdoblje od 12 mjeseci nakon prestanka radnog odnosa, dok je stavkom 3. istog članka ugovoreno je kako će tužiteljica kao radnik isplatiti tuženiku kao poslodavcu ugovornu kaznu u iznosu od 50.000,00 kn za slučaj kršenja odredbi o zabrani natjecanja,

-da je uvidom u Izjavu tuženika kao poslodavca od 15. srpnja 2021. utvrđeno da je tuženik u točki 3. navedene Izjave donio odluku da se nakon prestanka radnog odnosa na tužiteljicu primjenjuje klauzula o ugovornoj zabrani natjecanja sukladno Ugovoru o radu i to u razdoblju prvih 6 mjeseci nakon prestanka radnog odnosa,

-da je ugovorna zabrana utakmice sadržana u odredbi čl.102. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR), te je istim propisano da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem, a također je propisano da se takav ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od vije godine od dana prestanka radnog odnosa, te da može biti sastavni dio ugovora o radu, a mora se sklopiti u pisanom obliku,

-da je st.6. istoga članka određeno da je takav ugovor ništetan u dva slučaja: ako ga sklopi maloljetnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj,

-da se tužiteljica poziva na odredbu čl.102. st 6. ZR, navodeći da je u vrijeme sklapanja toga ugovora primala plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, te da je stoga navedeni ugovor o zabrani natjecanja s poslodavcem, sadržan u čl.11. Ugovora o radu od 25. veljače 2020., ništetan.

-da iz spisu priležeće dokumentacije ne proizlaze takvi navodi tužiteljice,

-da je uvidom u 7. Ugovora o radu od 25. veljače 2020. utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik ugovorili mjesečnu plaću u bruto iznosu od 8.421,06 kn,

-da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku objavljenim u Narodnim novinama broj 118/2020, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj - kolovoz 2020. iznosila 9.181,00 kn, odnosno prema podacima objavljenim u Narodnim novinama broj 20/2021., prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2020. iznosila je 9.216,00 kn,

-da se prema odredbi čl.91. st.3. ZR, pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad, a prema odredbi čl.92. st.4. ZR, plaća i naknada plaće su, u smislu toga zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu,

-da stoga bruto plaću radnika predstavlja onaj novčani iznos koji je poslodavac isplatio radniku, te nadležnim tijelima (doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, porez i prirez), bilo da se radi samo o iznosu koji su poslodavac i radnik ugovorili ugovorom o radu, ili o iznosu uvećanom za dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac radniku isplaćuje, i to sve uvijek u bruto iznosu,

-da isto proizlazi i iz odredbi Zakona o porezu na dohodak i to čl.21. st.1. toč.1., kojim je propisano da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju: "svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa",

-da iz obračunskih lista za isplatu plaće tužiteljici od strane tuženika kao poslodavca (stranice 59-60 spisa) proizlazi da je bruto plaća isplaćena tužiteljici za 3. mjesec 2020. iznosila 9.392,38 kn, dok je za 4. mjesec 2020. bruto plaća isplaćena tužiteljici od strane tuženika iznosila 10.190,67 kn,

-da isto proizlazi i iz evidencije o dohotku od nesamostalnog rada, doprinosima, porezu i prirezu - obrasca DNR (stranica 54 spisa), gdje se primjerice navodi da je tuženik tužiteljici 1. travnja 2020. isplatio bruto 9.392,38 kn, a 4. svibnja 2020. isplatio joj je bruto 10.190,67 kn,

-da je bruto plaća tužiteljice u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila znatno veća od prosječne bruto plaće po zaposlenima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za 2020.,

-da je tužiteljica s visinom svoje bruto plaće navedene u isplatnima listama bila upoznata što proizlazi iz Izjave tužiteljice od 4. ožujka 2020. (stranica 53 spisa), kojom ista potvrđuje suglasnost za primitak isplatnih lista putem e-maila, a koje isplatne liste je uredno zaprimala od strane društva ..., koje društvo izvršava knjigovodstvene usluge za tuženika, odnosno tužiteljici visina njezine stvarne bruto plaće u svakom slučaju nije bila nepoznata,

-da iz Ugovora o radu također, između ostalog proizlazi, da će poslodavac staviti na raspolaganje radniku službeni automobil, upotreba kojeg će se smatrati dijelom ukupnog paketa plaće, dakle, isto se također ima smatrati plaćom,

-da se prema čl.21. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, br. 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022.), prema kojem se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju: 1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su: a) plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa bez obzira na sadašnji status te osobe - umirovljenik ili neki drugi status, i to ako se radi o plaći za rad koji je obavljen za vrijeme radnog odnosa i možebitne druge isplate na koje je radnik imao pravo u vrijeme toga radnog odnosa neovisno kada je u toj godini prestao radni odnos, odnosno raskinut ugovor o radu ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa, b) primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa, f) svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno,

-da je čl. 18. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, br. 10/2017., 128/2017., 106/2018., 1/2019., 80/2019., 1/2020., 74/2020., 138/2020., 1/2021., 102/2022., 112/2022., 156/2022., 1/2023., 3/2023.) propisano da se plaćom smatraju i primici po osnovi nesamostalnog rada prema čl. 21. St. 1. i 3. Zakona o porezu na dohodak., iz čega proizlazi da se i naknada za korištenje osobnog automobila u konkretnom slučaju, može smatrati plaćom.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora od 25. veljače 2020. nije primala plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, pa da stoga navedeni ugovor o zabrani natjecanja s poslodavcem, sadržan u čl.11. Ugovora o radu od 25. veljače 2020., nije ništetan jer da za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.102. st.6. ZR.

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužiteljica u tijeku postupku niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Odredbom čl. 102. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja), a odredbom čl. 102. st. 6. ZR je propisano da je Ugovor iz stavka 1. ovoga članka je ništetan ako ga sklopi radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

10. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o radu od 25. veljače 2020., da je tužiteljici radni odnos prestao dana 3. kolovoza 2021. i da je člankom 11. Ugovora ugovorena zabrana natjecanja s poslodavcem. Nadalje nije sporno da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku objavljenim u Narodnim novinama broj 118/2020. prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj - kolovoz 2020. iznosila 9.181,00 kn, odnosno prema podacima objavljenim u Narodnim novinama broj 20/2021., prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2020. iznosila 9.216,00 kn, a da su člankom 7. Ugovora o radu od 25. veljače 2020. tužiteljica i tuženik ugovorili mjesečnu plaću u bruto iznosu od 8.421,06 kn.

11. Međutim, imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je bruto plaća tužiteljice za 3. mjesec 2020. iznosila 9.392,38 kn, dok je za 4. mjesec 2020. bruto plaća iznosila 10.190,67 kn, odnosno da je bruto plaća tužiteljice bila viša od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice da se predmetna odredba Ugovora o radu utvrdi ništetnom, pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je relevantan iznos samo iznos plaće koji je naveden u čl. 7.1. Ugovora.

12. Naime, čl. 7.4. Ugovora ugovoreno je da će se tužiteljici staviti na raspolaganje službeni automobil, upotreba kojeg će se smatrati dijelom ukupnog paketa plaće pri čemu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak propisano da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, a da se prema stavku 3. primicima u naravi, između ostalog, smatraju korištenje prometnih sredstava pri čemu je utvrđivanje vrijednosti primitaka u naravi propisan odredbama Pravilnika o porezu na dohodak.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio odredbe Zakona o radu s obzirom da je odredba čl. 91. st. 3. Zakona o radu, koju citira prvostupanjski sud, bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o radu.

14. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, koju tuženik u žalbi opisno ističe navodeći da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je iz priložene dokumentacije utvrdio da je bruto plaća tužiteljice bila viša od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj i da su isplatne liste dostavljene tužiteljici, što žalbom nije osporeno.

15. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužiteljica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj