Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-45/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ..., Sesvete, [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2335/2019-47 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točka I. izreke) potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2335/2019-47 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16. travnja 2019. godine kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. travnja 2014. godine te da radni odnos tužitelja nije prestao, uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na rad na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru, u roku od osam dana i da mu u istom roku naknadi parnični trošak (točka I. izreke). Ujedno je odbijen i protutužbeni zahtjev za raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. travnja 2014. između tuženika/protutužitelja i tužitelja/protutuženika, s danom 9. travnja 2024. te je odbijen zahtjev protutužitelja za naknadu parničnog troška (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u točki. I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i u pobijanom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda pa je predložio odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu tužitelj kada navodi da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, u tom dijelu presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije proturječna sama sebi, ni obrazloženju koje je sastavljeno sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP i u kojem su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza. U odnosu na žalbene navode – da presuda „ne sadrži ocjenu odlučne činjenice da tuženik nije u paricijskom roku postupio prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2018. posl.br. Pr-1158/17“, kao i da „iz obrazloženja pobijane presude, nije vidljivo kako je Naslovni sud ocijenio činjenicu da je tuženik donio spornu odluku o izvanrednom otkazu mjesec i pola nakon što je tužitelj dana 03. ožujka 2018. godine pokrenuo ovršni postupak radi vraćanja na posao sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2018.“, treba reći da se ne radi o odlučnim činjenicama u ovom sporu.
6. Budući da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka navedena u žalbi, niti je ovaj drugostupanjski sud utvrdio postojanje neke druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba podnesena iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
7. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene
(članak 8. ZPP) pravilno utvrdio:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1158/17 od 29. lipnja 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1211/18 od 4. prosinca 2018.) utvrđeno kako je nedopuštena i nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 4. travnja 2017., da radni odnos tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir na kojem je radio prije nezakonitog otkaza,
- da je 4. ožujka 2019. tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad,
- da je tuženik u više navrata, počam od dopisa 24. siječnja 2019. pozivao tužitelja na rad, na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir, pa je tako „povodom povratka tužitelja na rad održan sastanak 14. veljače 2019. da je e- mailom od 22. veljače 2019. tuženik pozvao tužitelja na posao 25. veljače, da je tužitelj e-mailom od 25. veljače tražio vraćanje s danom 1. ožujka, da je tuženik e-mailom od 26. veljače pristao sukladno dogovoru da se tužitelj vrati 1. ožujka, da je e-mailom od 1. ožujka punomoćnik tužitelja obavijestio tuženika da tužitelj nije u mogućnosti doći na posao zbog zdravstvenih problema; u odgovoru tuženika i zaključku naveden je raspored rada tužitelja od 1. do 9. ožujka, kao i navod da je na posao trebao doći u 8,00 sati 1. ožujka 2019.“
- da tužitelj nije došao na rad i da nije dostavio dokumentaciju kojom opravdava nedolazak,
- da je odlukom tuženika od 16. travnja 2019. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer da od 1. ožujka 2019. nije dolazio na rad, a poslodavca nije obavijestio o razlozima nedolaska.
9. Odredbom članka 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik postupio po pravomoćnoj odluci suda, pozivajući tužitelja na povratak na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir, a da tužitelj nije pokazao aktivnost i volju za nastavkom rada, iako je bio dužan odazvati se višekratnim pozivima tuženika, slijedom čega da je tužitelj neopravdano izostao s rada kod tuženika počevši od 1. ožujka 2019., što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, slijedom čega je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 16. travnja 2019., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev.
11. Žalbenim navodima tužitelja – da ga tuženik „nije u paricijskom roku vratio na posao niti ga samoinicijativno pozvao da se vrati na posao“, kao i da je tužitelju „bilo priopćeno kako je druga osoba zaposlena na njegovom radnom mjestu te da ga tuženik trenutno nema mogućnosti rasporediti u Centru Jankomir u kojem je prethodno radio, već mu se nudilo druge opcije u udaljenijim centrima“ – nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).
13. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
